BIZNIS IDEJA FARMERA: Kako mlekare pretvaraju stajnjak u novac

Novosti onlajn

26. 03. 2023. u 19:10

REKA Konektikat seče između Zelenih planina Vermonta i Belih planina u Nju Hempširu i juri u srce Masačusetsa, gde Deniz Barstou Manc stoji na vetru, posmatrajući zemlju koju njena porodica obrađuje 217 godina.

БИЗНИС ИДЕЈА ФАРМЕРА: Како млекаре претварају стајњак у новац

Foto AP

- Imamo jedno od najboljih tla na celom svetu - kaže Barstou Manc. "Zove se Hadlei mulj ilovača." Ona objašnjava kako je bogata poplavna ravnica reke Konektikat koja se nalazi između reke i planinskog lanca Mount Holiouk iza njenih uzgajanih duvana, špargli, kukuruza i tikvica za njene pretke iz 1800-ih, i kako sada uzgaja seno i kukuruz za sadašnju farmu od 600 mlekara krave.

Njen otac, Dejvid Barstou, suvlasnik je farme sa svojim bratom Stivom Barstouom i njegovom nećakom i nećakom Šenonom i Stivom II. David je „direktor specijalnih projekata“, zadirkuje njegova ćerka. „Kad god radimo nešto što je neobično, što je skoro uvek, tata je glavni"

Početkom 2000-ih, kada je cena mleka naglo pala i kada su farme mleka svuda pokušavale da pronađu način za diversifikaciju, Barstouovi su počeli da razmišljaju o tome kako da ostanu živi. Odlučili su da u potpunosti iskoriste nedovoljno iskorišćenu robu koju su krave proizvodile u izobilju i da naprave nešto što se zove anaerobni digestor – u suštini, elektrana na stajnjak.

Bila je to poslovna odluka koja je imala duboke posledice po životnu sredinu. Krave proizvode mleko, ali mikroorganizmi u jednom od njihova četiri stomaka takođe proizvode metan. Oni podriguju metan iz svojih usta, a kada se planine stajnjaka gomilaju u lagunama ili jamama bez kiseonika, mikroorganizmi i tamo nastavljaju da proizvode metan.

Globalna klimatska politika nije se fokusirala toliko na metan koliko na ugljen-dioksid, delimično zato što metan ostaje u atmosferi samo oko 12 godina, dok se ugljen-dioksid zadržava vekovima. Ali metan je mnogo puta efikasniji od ugljen-dioksida u zagrevanju atmosfere, a njegova koncentracija se brzo povećava, prema Programu Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP). Zanimljivo je da mnoge mere za smanjenje metana imaju niske operativne troškove ili se brzo isplate. To je zato što se zarobljeni metan može koristiti kao energija.

Ispred štale za krave Barstovsa nalazi se podzemni rezervoar od 550.000 galona u koji svake godine teče oko 9.000 tona stajnjaka iz štale za krave. Tamo se meša u okruženju bez kiseonika zagrejanom na između 95 i 105 stepeni Farenhajta. Mikroorganizmi razgrađuju organski materijal u stajnjaku, a mašine hvataju biogas koji se proizvodi u procesu. Cevi pomeraju metan u jedan od dva motora na farmi koji ga sagorevaju da bi stvorili toplotu i električnu energiju. Ovo obezbeđuje sve potrebe farme za grejanjem. Organska materija koja ostane nakon digestije se koristi kao đubrivo na njivama, što je značajno povećalo prinose useva. Uz volatilnost cena đubriva od ruske invazije na Ukrajinu, besplatno đubrivo je dobrodošla ušteda troškova.

„Kada govorite o održivosti, morate da govorite o zdravlju zemljišta i kvalitetu vode i svemu tome, ali takođe morate da govorite o tome da možete da ostvarite profit“, kaže Barstou Manc, gurajući pramenove kose razvejane vetrom nazad u njen konjski rep. Nekoliko krava leži na njivi ispred prodavnice farme i žvaće svoju vuču. Tog oblačnog junskog dana duva stalan vetar, a zvončići na farmi zvone. Ipak, vazduh koji duva preko farme miriše na... ništa.

Digestor je sav stajnjak pretvorio u novac.

Pre tri i po milijarde godina — kada je Zemlja bila mešavina kore i okeana — u vazduhu je bilo oko 1.000 puta više metana nego danas. Naučnici smatraju da su rani mikroorganizmi pomogli da se nova planeta zagreje oslobađajući metan dok su obavljali svoj posao. Sunce je tada bilo samo 70 ili 80 posto jače, a okeani su trebali biti zaleđeni. Ali neki naučnici veruju da zbog toplote zarobljene metanom i drugim gasovima staklene bašte, nisu.

Molekul metana ima jedan atom ugljenika okružen sa četiri atoma vodonika. Desiree Plata, hemičar za životnu sredinu na MIT-u, upoređuje to sa osobom sa četiri uda. „Postoji mnogo različitih načina na koje se mogu kretati“, kaže Plata. „Volim da kažem da metan ima odlične plesne pokrete, tako da ima ove vibracione i rotacione modove, gde se njegovi atomi kreću oko centralnog atoma.

Kada ultraljubičasti i vidljivi svetlosni talasi stignu do površine Zemlje, zemlja ih apsorbuje i šalje energiju u obliku infracrvenog zračenja ili toplote. Metan grabi tu energiju, kaže Plata, i drži deo zarobljene u atmosferi. Molekul ugljen-dioksida ne apsorbuje toliko infracrvenog zračenja kao metan. „Metan, molekul za molekul ili funta za funtu, mnogo je bolji u apsorbovanju te odlazeće energije koja pokušava da napusti Zemlju“, kaže Plata. "Dakle, malo metana može da napravi veliku štetu u odnosu na CO2."

Otprilike trećina metana koji se emituje svake godine dolazi iz prirodnih izvora, posebno močvara, koje ispumpavaju megatona metana. Bakterije koje stvaraju metan takođe uspevaju u hidrotermalnim otvorima i toplim izvorima. Ali većina metana koji se danas emituje u vazduh nastaje ljudskom aktivnošću. Nafta, prirodni gas i infrastruktura za vađenje uglja doprinose oko 35 procenata emisija metana izazvanih ljudima; ljudski otpad i deponije doprinose još 20 odsto.

Poljoprivreda proizvodi veći deo ostalog. „Videli smo u suštini da broj stoke širom sveta neumitno raste već mnogo, mnogo decenija do sada“, kaže Drev Shindell, naučnik o Zemlji na Univerzitetu Duke i predsedavajući Naučnog savetodavnog odbora Koalicije za klimu i čist vazduh kojim koordinira UNEP. Ako se ništa ne promeni, očekuje se da će se emisije metana izazvane ljudima povećati za više od 15 procenata u odnosu na nivoe iz 2010. do 2030. godine.

Pošto veliki deo metana koji ljudi dodaju atmosferi potiče od otpada i infrastrukture koja propušta, lakše je smanjiti nego ugljen-dioksid, koji je nusproizvod sagorevanja u osnovnim mašinama i elektranama. A pošto metan ostaje u atmosferi samo oko 12 godina, njegovo smanjenje će doneti brze nagrade. „Ako želite da opipljivo smanjite patnju ljudi u narednih 20 do 30 godina, onda je metan daleko vaša najmoćnija poluga da to učinite“, kaže Šindel, napominjući da se požari, toplotni talasi, poplave i suše povećavaju brže nego u najgorim projekcijama klimatskih naučnika. Na zemlji, metan takođe oksidira i formira ozon, što predstavlja opasnost za disanje.

Šindelova globalna procena metana UNEP-a za 2021. godinu pokazala je da kombinacija strategija — od boljeg upravljanja stajnjakom do hvatanja gasa koji izlazi iz energetske infrastrukture — može smanjiti emisije metana izazvane ljudskim faktorom do 45 procenata. Prema izveštaju UNEP-a, smanjenje od 45 procenata u emisiji metana izazvano ljudima bi „sprečilo 255.000 prevremenih smrti, 775.000 poseta bolnicama povezanih sa astmom, 73 milijarde sati izgubljenog rada usled ekstremne vrućine i 26 miliona [metričkih tona] gubitaka useva " svake godine.

Kada je u pitanju poljoprivreda, metan iz krava koje podriguju teško je eliminisati osim ako potrošači ne počnu da jedu manje mesa i piju manje mleka. Metan iz stajnjaka, iako je mnogo manji deo emisija stoke, sada se može efikasnije smanjiti.

Anaerobni digestori takođe mogu da reše još jedan problem: Amerikanci izbacuju 30 do 40 odsto sve hrane koju uzgajamo i pravimo — čak 80 miliona tona godišnje. Otpad od hrane je najveća kategorija koja se odlaže na opštinske deponije, a nekim državama ponestaje prostora. Godine 2014, Masačusets — koji sada ima manje od deset aktivnih deponija, prema Agenciji za zaštitu životne sredine — zabranio je odlaganje hrane i drugog organskog otpada za institucije i preduzeća koja proizvode jednu tonu ili više nedeljno: prodavnice prehrambenih proizvoda, prerađivače hrane, veletrgovce i velikim restoranima. Od novembra 2022. zabrana se odnosi čak i na ustanove koje proizvode pola tone organskog otpada.

Pre zabrane u Masačusetsu, postojao je samo jedan mali anaerobni digestor u državi. Do 2020. bilo ih je devet, od kojih pet pripada Vanguard Renevables. Suosnivač kompanije, Džon Hanselman, prvi put je bacio oko na anaerobne digestore početkom 2010-ih, kada je otišao u Evropu da ispita tehnologije solarnih panela. „Stalno sam viđao ove kupole. Rekao sam: „Šta su to?“ A oni su rekli: „To je anaerobni digestor. Uzimamo organske materijale i kravlje đubrivo i proizvodimo obnovljivu energiju.“

Kada se vratio u Boston, Hanselman je odlučio da razvije novu kompaniju, sa kolegom Kevinom Čejsom, koja se fokusirala na izgradnju digestora, ali je prikupljanje novca bilo teško. „Veliki energetski investitori su bili kao: ’Da, to ne funkcioniše, mi to ne radimo’“, priseća se on. Sjedinjene Države su imale neke digestore, posebno u postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda i nekoliko na farmama, ali tehnologija nikada nije zaista uzela maha u državi.

Pošto su velike kompanije poput Unilevera počele da pričaju o otpadu od hrane i ugljeničnim otiscima, Vanguard je kupio dva postojeća digestora stajnjaka — uključujući Barstovs’ — koji su prerađivali stajnjak na kratko vreme, i poboljšao njihov kapacitet i efikasnost. Zatim je Vanguard napravio digestore na drugim farmama. Takođe je izgradila postrojenje za reciklažu u Agavamu u Masačusetsu, gde kompanije ili restorani šalju otpad od hrane: palete upakovane hrane, desetine polupraznih burića piva, planine supe u kutijama. Pužni kompaktor i mlin sa čekićem veličine autobusa razbijaju hranu iz ambalaže. Objekat prerađuje 100 tona hrane dnevno, šaljući je u digestore za proizvodnju struje.

U 2013, Vanguard je počeo da prevozi više od 24.000 tona otpada od hrane svake godine, od lokalnih kompanija, kao što su Cabot Creameri i HP Hood, na farmu Barstovsa. „Dubre je zapravo samo otpad od hrane koji se jednom probavi“, kaže Patrik Serfas, izvršni direktor Američkog saveta za biogas. „Dakle, kada uzmete otpad od hrane koji uopšte nije svaren, on ima 10 do 35 puta više energije u sebi. Dodeljivanje samo 10 procenata zapremine digestora na otpad od hrane udvostručuje prinos biogasa. „Ako ne recikliramo ovaj otpad od hrane, on će biti samo zakopan“, kaže Serfass.

Umesto toga, generator pomaže da se lokalna prehrambena i poljoprivredna industrija pretvori u visokoefikasnu petlju. Usevi na farmi Barstou drže sunčevu snagu koju krave jedu za proizvodnju mleka koje Cabot Creameri koristi za pravljenje putera. Cabot šalje otpad od hrane nazad u Barstouove, a zatim kupuje deo energije da bi pomogao u pogonu svoje fabrike putera. Otpad se cijedi za resurse sve dok mu više ne preostane ništa za dati. Digestor šalje više od 6.000 megavat sati električne energije godišnje u mrežu, dovoljno za napajanje 550 domova. Američki savet za biogas procenjuje da bi najmanje 15.000 ovakvih anaerobnih sistema za varenje moglo biti izgrađeno širom zemlje.

Vanguard neće otkriti koliko novca zarađuje od energije koju prodaje i naknada koje prikuplja od prehrambenih kompanija. Ali sada ima ugovore sa 130 farmi širom zemlje, sa 800 miliona dolara u projektima koji su u toku širom zemlje. U proteklih godinu dana utrostručio je svoje zaposlene.

„400 godina ova zemlja je skupljala smeće i ili ga stavljala u rupu i zakopavala, ili spaljivala. Kada su ljudi pokušali da to urade pre nas, naleteli su pravo na zid industrije koja nije želela da se menja“, kaže Hanselman. „Pokušavamo da odredimo cenu kako bismo mogli da nateramo ljude da ometaju ono što su radili.

Šta se dešava kada se ovaj pristup proširi? Masačusets ima 9.500 muznih krava koje proizvode 200 miliona funti mleka svake godine. Nasuprot tome, Kalifornija, najveći proizvođač mleka u SAD, ima 1,7 miliona muznih krava koje proizvode 42 milijarde funti mleka svake godine. Naročito u poljoprivrednoj dolini San Joakuin, mnoge farme su koncentrisane operacije ishrane životinja, ili CAFO, sa više od 700 muznih krava ograničenih na malu površinu i stajnjak koji se često baca u jamu ili lagunu.

2016. godine, zakonodavno telo Kalifornije usvojilo je zakon koji zahteva da država smanji odlaganje organskog otpada za 75 procenata u odnosu na nivoe iz 2014. do 2025. i da smanji emisije metana iz mleka i stoke za 40 procenata u odnosu na nivoe iz 2013. godine do 2030. Država je počela da daje više bespovratnih sredstava za projekte digestora mleka, od kojih je većina otišla u tri kompanije za proizvodnju biogasa koje grade na ogromnim farmama mleka. Kalifornija dozvoljava da se gas proizveden u anaerobnim digestorima ne samo prodaje već i da generiše kredite kada se koristi za gorivo za vozila. Digestor u Kaliforniji može da se isplati za nešto više od tri godine, dok dramatično smanjuje emisiju metana CAFO-a.

Neke ekološke grupe se protive ovome. Oni priznaju da digestori mogu pomoći u ublažavanju štete, ali su zabrinuti da subvencije podstiču CAFO da nastave da zagađuju vazduh i vodu, prekomerno koriste hormone i maltretiraju životinje. Oni tvrde da je najjednostavniji način za smanjenje metana održavanje malih farmi i izlaganje stajnjaka vazduhu. (Kada se stajnjak ne stavlja u jamu ili lagunu, kiseonik sprečava metanogene da prežive.) Mnogi ekolozi bi takođe želeli da vide ljude koji jedu manje mesa i mlečnih proizvoda.

Hanselman, koji sebe naziva „starim momkom iz Sierra Cluba“, čuo je ove pritužbe od prijatelja. Njegova replika: „Hej momci, možete ovo ignorisati ili poželeti; ne odlaze. Hajde da napadnemo problem i pokušamo da radimo sa industrijom kako bismo stvorili rešenje koje nas kao zemlju stavlja na mnogo bolje mesto.

Sagorevanje prirodnog gasa metana iz digestora takođe emituje CO2 kao nusproizvod, iako mnogo manje od sagorevanja mazuta ili uglja. A pošto je CO2 mnogo slabiji gas staklene bašte od metana, sagorevanje metana zagreva Zemlju mnogo manje nego što je pušta da pluta u atmosferu netaknutu. „Nažalost, ne postoji zamena za prirodni gas koja bi mogla da funkcioniše u narednih 20 godina“, kaže Hanselman. Metan koji puni cevovode mogao bi da potiče iz nefosilnih izvora koji zapravo smanjuju emisije, kaže on, i da se koristi zajedno sa svim drugim izvorima obnovljive energije. Rezultati u Kaliforniji su zapanjujući: projekti subvencionisani kalifornijskim grantovima za digestor će sekvestirati isto toliko gasova staklene bašte koliko i uklanjanje skoro 500.000 automobila na gas sa puta svake godine.

Farmerka treće generacije Danielle Goodrich Gingras prolazi pored pjevušeg, crvenog anaerobnog digestora na putu da poseti krave na svojoj farmi u Solsberiju u Vermontu. Sunce je moćno ovog ranog letnjeg dana, a mala, potpuno nova elektrana sija. Tu je i predstavnik Vanguarda, koji objašnjava da je ova fabrika puštena u rad 2021. godine i da je sada najveća anaerobna fabrika na severoistoku. Prirodni gas proizveden u dva digestora od 925.430 galona se prečišćava na licu mesta i dovodi u cevovode Vermonta.

Partnerstvom sa Vanguard-om, farmeri se oslobađaju građevinskih i operativnih tereta, ali i dalje imaju značajne koristi. Sa njihovim stajnjakom se rukuje na način koji smanjuje oticanje hranljivih materija u lokalne slivove, što reguliše država. Komšije su srećne, jer ima malo mirisa. Čvrsti nusproizvodi biljnih vlakana iz digestora mogu se koristiti kao podloga za krave (cena piljevine stalno raste), a tečni digestat je bogat azotom, što ga čini odličnim đubrivom. Farme dobijaju 20-godišnje garantovano plaćanje zakupa od Vanguarda, a neke dobijaju i kredite od svojih dobavljača energije.

Piter Melnik, farmer četvrte generacije u Dirfildu u Masačusetsu, rano se udružio sa Vanguardom da bi napravio digestor. „Za mene održivost znači ne uvoziti azot iz Rusije, ne oslanjati se na spoljnu pilanu za posteljinu, biti bolji komšija jer ne dodajemo stajnjak na svoja polja“, kaže on. „Takođe, nikada se nisam osećao tako povezanim sa svojom zajednicom i sistemom ishrane. I zaista je dobar osećaj znati da proizvodimo dovoljno struje da napajamo skoro svaki dom u ovoj zajednici.”

U vlažno septembarsko jutro nekoliko meseci kasnije, gusta magla prekriva drveće na planini iza štale za mužu Barstovovih. U blizini je parkirana cisterna, čiji otpad teče u digestor. Porodica će uneti svoju petu kosinu sena đubrenog organskom materijom digestora. „Nekada smo dobijali četiri“, kaže Barstou Manc, „ali zbog anaerobnog digestora sada dobijamo pet.“

Kako vreme postaje hladnije, stranice štale se spuštaju i razmišljanje porodice se prebacuje sa useva na održavanje zimske opreme. Krave su zadovoljne, hraneći digestor svojim stajnjakom. Kao što kaže Dejvid Barstou: „Ne postajemo bogati, ali to je kao i sve ostalo što radimo. Sve to doprinosi krajnjoj liniji."

Porodica Barstou je obrađivala ovu zemlju 217 godina, a Barstou Manc je razmišljala o sledećoj generaciji, osmoj - deci svojih rođaka i svojoj budućoj deci. „Moramo da nastavimo da se prilagođavamo i prilagođavamo“, kaže ona. Zima dolazi, ali oni će biti dobro, čak i u teškim vremenima. digestor će ih održavati toplim.

BONUS VIDEO: TELENCE JOŠ NEMA IME, DAJTE MU GA - "Novosti" u poseti domaćinima u zaseoku Trešnja

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
KO JE CRVENI KOMANDANT? Jedini Srbin general Crvene armije - Lenjin mu bio zahvalan, stradao od Staljinove ruke (FOTO)

KO JE CRVENI KOMANDANT? Jedini Srbin general Crvene armije - Lenjin mu bio zahvalan, stradao od Staljinove ruke (FOTO)

ISTORIJA Sovjetskog Saveza, svetske supersile 20. veka, upamtila je brojne heroje, borce, oficire koji su svojim junaštvom i rezultatima zadivili svet. U periodu kada se SSSR tek stvarao i uzdizao, značajan pomena bio je i doprinos jednog Srbina, Danila Srdića (1896-1937), prvog i jedinog Srbina koji je bio general Crvene armije. Ovo je njegova priča.

20. 05. 2024. u 11:53

Komentari (0)

LETOVANJE OD 380 EVRA: Hit ponuda - avionom na 8, 11 ili 12 dana na ovoj destinaciji (FOTO)