VOLJA BIRAČA MASKA ZAPADA ZA VLADAVINU DUBOKE DRŽAVE: Intervju - Dr Aleksandar Lukić, naučni saradnik Instituta za političke studije

Nataša Jovanović

09. 09. 2024. u 16:50

IZBORNA pobeda nemačke desnice u Tiringiji i zavidan rezultat u Saksoniji nije garant preuzimanja poluga vlasti.

ВОЉА БИРАЧА МАСКА ЗАПАДА ЗА ВЛАДАВИНУ ДУБОКЕ ДРЖАВЕ: Интервју - Др Александар Лукић, научни сарадник Института за политичке студије

Foto Privatna arhiva

Istovremeno, uprkos skandalozno lošem rezultatu, stranka kancelara Olafa Šolca ostaje važan postizborni igrač. Identično izigravanje volje glasača obeležili su i prethodno održani izbori u Francuskoj nakon kojih su poraženi trijumfovali, a pobednici proglašeni gubitnicima.

O tome da li se politika u EU "igra" van pravila i kako se prekraja izborna volja građana razgovaramo sa dr Aleksandrom Lukićem, naučnim saradnikom Instituta za političke studije.

Kako se izigravanje volje birača uklapa u koncept demokratije na kojoj EU toliko insistira?

- Tiringija i Saksonija su oblasti bivše Istočne Nemačke gde je životni standard niži nego u zapadnom delu zemlje i gde vlada duboko nezadovoljstvo. AfD se javlja kao zastupnik nezadovoljnih. Između ostalog zalaže se i za nacionalizaciju privrede, povratak na marku, drugačiji odnos prema migrantskom pitanju i generalno za reuspostavljanje nemačkog suvereniteta. Takođe, AfD je tražila i prekid vojne pomoći Ukrajini i dogovor sa Rusijom, a protivi se i nezavisnosti tzv. Kosova. Sve to doprinelo je njenom izbornom uspehu koji bi mogao da bude prekretnica u političkom životu Nemačke, ali i cele EU. Međutim, zaista je mala verovatnoća da će AfD i preuzeti vlast.

Razlog tome je što duboka država, zahvaljujući raznim manipulacijama, još uvek onemogućava bilo kakve supstancijalne promene. Time se tzv. demokratski sistem artikuliše kao specifično totalitarno stanje.

Kako smo došli do toga da se udruživanje stranaka s ciljem izigravanja volje birača naziva demokratijom, a osvajanje preko 50 odsto glasova, što je bio slučaj u Rusiji, diktaturom?

- Volja birača je samo maska. Zapravo, od antike, nikada nije ni postojala kao princip. O tome je još i Tokvil pisao, a dovoljno je setiti se makartizma, Gvantanama i sličnih stvari. Zapadna demokratija zasniva se na principu vladavine većine kroz podele na partije, koje su po pravilu sistemske, a samo formalno suprotstavljene jedne drugima. Ukoliko se pojavi nesistemska stranka koja bi taj princip mogla da naruši i eventualno osvoji većinu na izborima, dolazi do udruživanja tih stranaka radi odbrane sistema. U Francuskoj je tako izabran Makron za predsednika republike sa oko 20 odsto podrške u prvom izbornom krugu. Sve to se u javnosti predstavlja kao odbrana demokratije i drugih tzv. evroatlantističkih vrednosti. Sa druge strane, države koje ne žele da im budu podređene, proglašavaju se za autokratije, diktature i slično, pa se na osnovu toga izborni rezultati u tim zemljama često ne priznaju. Zloupotrebljavaju se razne evropske institucije kako bi se, na primer, osporavao legitimitet Vladimira Putina kao predsednika RF. Međutim, ne radi se o legitimitetu, već o politici koja im je duboko suprotstavljena.

Koliko poništavanje "institucije" mandata naroda obesmišljava svaku ideju izbora?

- Sadašnji zapadni sistemi prevashodno su konstituisani kao predstavnička demokratija.

To znači da narod glasa na izborima za političke partije i time bira predstavnike koji bi trebalo da zastupaju njegovu volju i štite njegove interese. Međutim, narod nema suverenost koju bi trebalo da ima. Bira na izborima na kojima ništa ne može da izabere, a da to već negde na nekoj drugoj instanci u suštini nije već izabrano. Drugim rečima, svi "izborni konji" koji trče izbornu trku iz iste su ergele. Ako se pojavi konj iz neke druge ergele, to se predstavlja kao incident u demokratiji. Izrazit primer za to je bivši predsednik SAD Donald Tramp. Time se tzv. zapadna liberalna demokratija ispostavlja kao negacija i liberalizma i demokratije, i u isto vreme kao afirmacija vladavine otuđene nomenklature koja se na izborima ne menja.

Zašto je malo verovatno da će Šolc uprkos lošim rezultatima prihvatiti glasanje o poverenju i da li bi raspisivanje novih izbora bila repriza francuskog scenarija?

- Stranka nemačkog kancelara doživela je, moglo bi se to slobodno reći, izborni debakl, sa jedva pređenim cenzusom u Saksoniji. Uprkos tome, najave promene političkog kursa zemlje zasada nema. Međutim, treba imati u vidu da Nemačka nije suverena zemlja i da se još nalazi u nekom vidu američke okupacije. Ona se sastoji i u tome što Nemcima nije dozvoljeno da budu konstitutivni narod. Još od vremena Vajmarske republike Nemačka nema nešto što se zove konstitucija (Verfassung) ili Ustav, već imaju Osnovni zakon (Grundgesetz) koji su usvojili zapadni saveznici 1949. a za koji nemački narod nikada nije imao prilike da glasa.

Da li je kraj amerikanizacije uslov za uspostavljanje koncepta Evrope nacija?

- Moglo bi se reći reuspostavljanja. U SAD postoje i trampističke snage koje se takođe zalažu za očuvanje suverenosti nacija, pa bi atlantistička dženderizacija možda bila preciznija odrednica. U tom slučaju moglo bi se reći da bi zaustavljanje dženderizacije zapadnih društava bio jedan od uslova reuspostavljanja i revitalizacije evropskih nacija.

Šta se krije iza borbe protiv "dezinformacija" koje rečima Urusle fon der Lajen predstavljaju najveću opasnost za svet?

- Iza te odrednice krije se nemoć u medijskoj borbi. Ukida se sloboda tako što se mediji druge strane negiraju kao mediji. Time pred svojom javnošću i dalje mogu da govore da se zalažu za slobodu medija i da se zapravo bore protiv propagande. Tako su i RTS 1999. godine negirali kao medijum javnog obaveštavanja, proglasili ga za Miloševićevu propagandu, bombardovali i beskrupulozno ubili šesnaest ljudi koji su tamo bili zaposleni. Danas bi isto uradili i sa "Sputnjikom" da su u mogućnosti.

Možemo li se u budućnosti suočiti sa pretnjom krivičnim sankcijama za svaku slobodno izgovorenu reč?

- To me ni najmanje ne bi iznenadilo. Živimo u sistemu koji bi mogao da se odredi kao nadzorni korporativni kapitalizam.

Svet klizi ka nuklearnom ratu. Koliko je u pravu Dugin kada kaže da će ishod izbora u Americi odrediti sudbinu sveta?

- Aleksandar Dugin je potpuno u pravu. Nalazimo se na ivici nuklearnog sukoba koji bi ceo svet mogao da uvede u katastrofu. Američki izbori su sudbinski zato što bi povratak Trampa na vlast verovatno doveo do promene kursa velikog američkog broda kome preti sudbina "Titanika". Tramp bi SAD vratio nekom obliku Monroove doktrine koja, u najkraćem, podrazumeva odustajanje od aspiracije za svetskom hegemonijom i vraćanje sebi i onim vrednostima koje su Ameriku nekada činile velikom. Svet bi u tom slučaju dobio novu šansu.

Migranti "adut" protiv nacija

DA LI bi pod pritiskom naroda levo-liberalna elita mogla da odustane od svoje agende i insistiranju na multikulturalizmu?

- Protesti u Velikoj Britaniji pokazali su da može vrlo lako doći do pobune naroda.

Otuđena elita koja može da ima različite predznake, levo-liberalne, kao na primer u Britaniji, ili desno-konzervativne kao u Italiji, u suštini sprovodi istu politiku koja je zasnovana na ideologiji koja pretpostavlja svetsku vladu i dženderizovane, odrođene denacionalizovane pojedince. Migranti su potrebni da bi se to ostvarilo, tj. da bi se promenila nacionalna struktura u Evropi i polako nestajale stare evropske nacionalne države. Multikulturalizam je važan kao pokrivalačka ideologija koja bi trebalo da otkloni opasnost od otpora tom procesu, pa se od njega neće lako odustati.

BRIKS dobar za Srbiju

DA LI postojeći poredak može da istrpi izazove istorije?

- Nemački filozof Šeling, sredinom 19. veka rekao je knezu Odojevskom u Berlinu: "Ne znam za šta je vaša Rusija predodređena, ali predodređena je za nešto veliko". Danas te Šelingove reči možemo da tumačimo kao proročke, jer zahvaljujući tome što se Rusija usprotivila hegemonijalnom atlantističkom poretku, svet ima šansu da postane pravičnije mesto. To uviđaju i mnoge druge zemlje koje se sada neformalno označavaju kao globalni jug, a BRIKS kao organizacija koja artikuliše principe miroljubive koegzistencije postaje sve privlačnija. Zato i Srbija, uprkos velikom pritisku Zapada, treba na sledećem samitu u Kazanju da bude zastupljena na najvišem nivou.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MA, KAKAV DOPING, JA SAM NAJBOLJI! Janik Siner osvojio Ju-Es open 2024 posle neviđenog skandala, slede tektonske promene na ATP listi