ČETVRT VEKA NIJE DOVOLJNO DA MAJKA OPLAČE TRI SINA: Punih je 25 godina otkako je, pogibijom na KiM sina Srđana, počela tragedija Milića
Prošlo je 25 godina. Tačno četvrt veka, a čini mi se da kako vreme prolazi bol postaje jača. I tuga je svakim otkucajem srca sve veća za mojim sinovima Srđanom i Bobanom koji su poginuli na Kosovu 1999. godine, za sinom Goranom kome je srce prepuklo od tuge za tragično nastradalom braćom, za suprugom Dragoljubom koji im se priključio u nebeskom stroju. Obilazim njihove humke i čekam trenutak da im se i ja konačno pridružim.
G.Šljivić
Reči Kraljevčanke Nade Milić paraju i najtvrđe srce. Pripremajući zajednički godišnji pomen sinovima i suprugu, ova žena tuga nekako pokušava da opiše osećanja posle nezamislive porodične tragedije koja ju je zadesila za vreme i posle NATO agresije na našu zemlju 1999.
U proleće te ratne godine, Nada i njen suprug Dragoljub su za samo desetak aprilskih dana ostali bez svojih blizanaca Srđana i Bobana, dvadesetšestogodišnjih oficira tadašnje Vojske Jugoslavije (VJ), koji su časno dali svoje živote braneći otadžbinu od NATO agresora i terorista takozvane OVK. I, kao da to nije bilo dovoljno, godinu dana kasnije ostali su i bez najstarijeg sina Gorana (27). Tugujući za svojim "sokolovima polomljenih krila", kako je nazvao spomen-knjigu u kojoj je ispovedio svoju patnju, potom je preminuo i njihov otac Dragoljub, ostavljajući Nadu samu, među uspomenama.
G.Šljivić
- Na javi životarim od kuće do groblja, a u snovima razgovaram sa sinovima koji dadoše živote za otadžbinu. Njihove kolege i prijatelji često me obilaze, nisu ih zaboravili, redovno dolaze i na godišnjice, pa ih u velikom broju očekujem i sada za 25 godina od smrti Srđana i Bobana, na pomenu svoj četvorici - kaže Nada.
Sin Srđan, potporučnik VJ, nastradao je od nagazne mine nedaleko od Srbice na Kosmetu. Sa teškim, ispostaviće se smrtonosnim povredama najpre je prebačen u bolnicu u Kosovskoj Mitrovici, a potom i u Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu, gde je 4. aprila i preminuo. Njegov blizanac Boban, poručnik VJ vratio se u ratnu jedinicu na Kosmetu. Desetak dana kasnije poginuo je u mestu Volujak kod Đakovice, kada su dve NATO rakete pogodile oklopno vozilo.
G.Šljivić
- Boban mi je posle Srđanove sahrane, polazeći nazad u jedinicu, rekao da na bratovom grobu zapalim sveću i za njega. Kao da je slutio šta će se dogoditi - nastavalja Nada Milić svoju ispovest.
Sretenjski orden i spomenice
Sretenjskim ordenom prvog stepena Nada Milić odlikovana je 2015. godine, dok su joj posthumne državne boračke spomenice za Srđana i Bobana, uručene prošle godine u Kraljevu, dan uoči Vidovdana. Na svečanosti, ona je u ruke prva primila novousatanovljena odličja, kojima se država odužuje svojim braniocima.
- Važno je da se govori, da se priča, da se piše, da se ne zaborave ta deca, ne samo moji sinovi, nego svi naši heroji koji su hrabro i časno branili svoju zemlju, svoju dedovinu, svoja ognjišta, svoj rod i narod - govori Nada. - Neka žive u večnosti, sećanjima i u srcima onih koji ostaju iza nas.
Za sećanje na Srđana i Bobana u Kosovskoj Mitrovici postavljena je spomen-ploča, a od prošle godine po njima se zove ulica u kraljevačkom naselju Ribnica.
Po završetku NATO agresije sa sinom Goranom, Milići su se iz Prištine preselili u Kraljevo. Tu je, u proleće 2000. od neizmerne tuge za tragično nastradalom braćom preminuo i Goran.
- Sve do smrti, Goran je svakog dana obilazio njihov grob. Sedeo je, pušio i ćutao. Sahranjen je u istoj grobnici kraj Srđana i Bobana na novom kraljevačkom groblju - priča Nada.
G.Šljivić
Oficiri i ekonomista
SRĐAN i Boban Milić završili su Vojnu gimnaziju u Beogradu. Boban je potom diplomirao na Vojnoj akademiji i stekao čin poručnika, dok je Srđan sa akademije otišao na doobuku za artiljerca, doguravši do čina potporučnika. Obojica su zatim dobila vojnu službu na Kosmetu - Srđan u tadašnjoj 125. brigadi Kopnene vojske u Kosovskoj Mitrovici, a Boban u 52. bataljonu vojne policije u Prištini. Bili su i uzorni sportisti, pa su za vreme školovanja osvajali trofeje u atletskim disciplinama. Najstariji brat Goran završio je Ekonomski fakultet u Nišu i bio je zaposlen u Carinarnici u Kraljevu.
NAPUSTILA GRAD I NA BABOVINI ODGAJA DECU: Mlada Beograđanka Aleksandra odlučila da se pre 14 godina vrati u planinsko selo Vlase kod Vranja
MOJ tata se ljutio na mene, govorio je, ja sam odatle otišao, a ti se vraćaš, ali ja sam odlučila i na kraju je život tako sve uredio da na mestu u planinskom selu Vlase, gde je njegova majka Ljubica odgajala trojicu sinova i jednu kćer, to sada radim i ja - započinje svoju po mnogo čemu neobičnu priču tridesetšetogodišnja učiteljica Aleksandra Ljubić, književnica, slikarka, supruga, odbornica u skupštini grada i, kako kaže, najvažnije mama Darka (14), Đorđa (10), Veljka (8) i Marijane (7).
10. 01. 2026. u 15:08
FRANCUSKA PRETI IZLASKOM IZ NATO-a: Glasanje u parlamentu, bes prema Trampu zbog Venecuele, Izraela i Grenlanda
FRANCUSKA je zapalila političku fitilj-bombu u samim temeljima NATO-a, u trenutku kada se globalne tenzije ubrzano prelivaju sa periferije na samu strukturu zapadnog bezbednosnog sistema.
10. 01. 2026. u 06:30
"PRIPADA NAMA - NE DANSKOJ, NI SAD" S Grenlanda poslata jasna poruka: "Niko nema pravo da odlučuje umesto nas"
LIDERI pet najvećih političkih partija Grenlanda objavili su zajedničko pismo u kojem naglašavaju da Grenland nije deo ni SAD ni Danske, već da pripada Grenlanđanima, i da zahtevaju od Sjedinjenih Američkih Država da nemaju nikakvu kontrolu nad tim ostrvom.
10. 01. 2026. u 11:52
Komentari (0)