LEGENDE I ISTORIJA IZATKANI NA ŠINAMA: Bogata prošlost Lajkovca, poznate železničke varoši, sabrana u knjizi Tomislava Petrovića

Branko Puzović

10. 03. 2025. u 11:30

ZA Lajkovac, nadaleko poznatu železničku varošicu, važi anegdota jednog od najpoznatijih savremenih srpskih književnika Radovana Belog Markovića, koji je u njoj živeo i stvarao, da je nastala kada je na tom mestu kondukter iz voza izbacio muškarca i ženu koji nisu imali voznu kartu, pa se oni tu nastanili, stvorili porodicu, okupili familiju, prijatelje...

ЛЕГЕНДЕ И ИСТОРИЈА ИЗАТКАНИ НА ШИНАМА: Богата прошлост Лајковца, познате железничке вароши, сабрана у књизи Томислава Петровића

Foto B. Puzovic

Opet, jedna od urbanih legendi veli da, kad su neki žitelji Uba, kroz koji ne prolazi pruga, prvi put u Lajkovcu videli parnu lokomotivu i vagone, uzviknuli, začuđeno: "Ide šporet, vuče šifonjere!". Ova varošica postala je poznata i po popularnoj pesmi "Ide Mile lajkovačkom prugom"...

Brojne legende i bogatu istoriju Lajkovca, izatkanu na šinama, uz pisak lokomotiva i kloparanje točkova vozova, od zaborava je sačuvao Tomislav Petrović (76) iz ove varošice, penzionisani radnik Službe državne bezbednosti MUP Srbije. Sabrao je 66 priča, sa više od 400 fotografija, u knjizi "Lajkovačke priče - Uspomene na stari Lajkovac".

- Mnoštvo podataka i fotografija dobio sam od starijih Lajkovčana, kojih je sve manje - kaže Tomislav Petrović. - Zahvaljujući razgovoru s njima, uspeo sam da opišem pojedince, porodice, obilje događaja iz vremena starog Lajkovca.

Zabeležio je Petrović da je Lajkovac, osnovan 1908. godine, prolaskom prvog voza uzanom prugom Zabrežje - Valjevo, bio u žiži dešavanja Kolubarske bitke u Prvom svetskom ratu, koja je vođena na puškomet od ove varošice, na Vrače brdu. Tek su ratne rane bile zaceljene, izbio je Drugi svetski rat, a Lajkovac je, kao veliki železnički čvor i raskrsnica pruga, bio veoma važan za okupatora.

Foto B. Puzović

- Da bi onesposobili železnička postrojenja, borci Valjevskog narodnooslobodilačkog partizanskog odreda u zoru 11. avgusta 1941. godine napali su Lajkovac i dve parne lokomotive gurnuli u okretnicu ložionice - kaže Petrović. - To je bio prvi oružani napad na Nemce na teritoriji Srbije i mnogi smatraju da je taj datum trebalo da bude Dan ustanka, a ne događaj na vašaru u Beloj Crkvi 7. jula 1941. godine, kada je Žikica Jovanović Španac ubio dva žandarma, pucao je brat na brata. Posle ovog napada, bila je naređena odmazda, trebalo je da bude streljano stotinu Lajkovčana, ali je apotekar Andrija Kuznecov, u čijoj kući je bio smešten komandant varoši, ubeđujući ga čitave noći, uspeo da ga odvrati od te namere, uprkos naređenju više komande...

Među znamenitim Lajkovčanima, naveo je Čedu Jelenića, osnivača i dugogogišnjeg direktora Robnih kuća "Beograd", u čije vreme je dnevni pazar ovog trgovinskog lanca premašivao tri miliona maraka, a bilo oko 4.500 zaposlenih u 40 poslovnih objekata! Dr Bogoljub Boja Marković, urolog, hirurg, bio je rukovodilac u KBC "Bežanijska kosa" u Beogradu, predavač na Medicinskom fakultetu i VMA, imao više od 200 naučnih radova i mnoštvo medicinskih inovacija.

Braća Tomislav i Andrija Bajić, bili su nadaleko poznati izvođači i kompozitori narodnih pesama. Dr Aleksandar Mirković bio je profesor ginekologije na Medicinskom fakultetu u Beogradu, načelnik Ginekološko-akušerske klinike. Dr Branka Vučetić, naučnik svetskog glasa iz oblasti elektrotehnike, odnosno telekomunikacionih sistema i mreža, predavač je na Univerzitetu u Sidneju, član je Akademije nauka Australije i Kine...

Stadionu ime Stanka Popa

STANKO Milovanović, poznatiji po nadimku Pop, jer je bio sin sveštenika Boška, bio je fudbaler kome su predviđali blistavu karijeru - kaže Petrović. - Bio je u rangu proslavljenog Rajka Mitića, koga je na fudbalskom terenu čak i prevazilazio u periodu Drugog svetskog rata. Na slavi kod trenera Miše Pavića, čuveni Stjepan Bobek rekao je da je Stanko bio najbolji fudbaler sa kojim je do tada igrao, a Rajko Mitić je govorio da je Pop evropska klasa igrača. Tomislav Kaloperović u anketi jednog lista predložio je Stanka za najboljeg fudbalera Jugoslavije. Bio je vrhunsko levo krilo, ali je voleo boemski život... Mnogi smatraju da njegovo ime treba da nosi lajkovački fudbalski stadion.

- Zabeležio sam pravu filmsku priču, o ljubavi Zlate, ćerke lajkovačkog prote Boška Milovanovića i Grigorija Setenčića, kapetana korvete mornarice Kraljevine Jugoslavije, iz Boke Kotorske - veli naš sagovornik. - Prelepa Zlata konkurisala je 1940. godine za Mis Kraljevine Jugoslavije, pa su novine objavile njenu fotografiju sa kratkom biografijom. Stasitom oficiru zapala je za oko njena lepota, te se zaputio vozom u Lajkovac. U beloj paradnoj vojnoj uniformi, posle službe u crkvi parohu Bošku objasnio je da želi da upozna njegovu ćerku. Zlatini roditelji su to prihvatili, planula je ljubav na prvi pogled, uzeli su se, priređena je bogata svadba. Mladenci su na moru srećno živeli, ali po izbijanju Drugog svetskog rata, Grigorije je poginuo, kada je potopljen brod kojim je komandovao. Zlata je početkom 1942. godine rodila devojčicu Nevenku i preselila se u Beograd. Izrasla je Nevenka u prelepu devojku, udala se za poznatog boksera, reprezentativca Jugoslavije Dragana Bucu Jelesića, imali su ćerku Ljiljanu i sina Nikolu.

Za vreme uzane pruge, u Lajkovcu je postojala železnička ložionica, okretnica, vodotoranj koji meštani zovu Buzometar. Radilo je više od 1.000 železničara, čak 300 mašinovođa, 70 lokomotiva! Nabrojao je Petrović bezmalo sve lajkovačke mašinovođe i otpravnike vozova, koji su, veli, bili ugledni građani ove varoši.

- Prva žena otpravnik vozova na Jugoslovenskim železnicama bila je Lajkovčanka Olga Jovanović Tarić, a kada je ukinuta uzana pruga, prešla je u Makiš, gde je bila jedan od šefova na toj ogromnoj ranžirnoj stanici - kaže Petrović. - Lajkovac je imao i prvu ženu mašinovođu parnih lokomotiva, Milenu Nešković Cvetković...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TRAŽILA DA NAPUSTI EMISIJU: Suzana govorila o pokojnom suprugu Saši Popoviću