TERORISTI OVK NAPALI IH NA VELIKI PETAK Graničar VJ Rudolf Kočiš o početku Bitke na Košarama: Nebo je bilo žuto od pucnjave

Ј. Ћосин

09. 04. 2026. u 07:00

TOG 9. aprila nas šestorica smo bili u karauli jer je ona zbog bombardovanja i pre bila napuštena, ali mi smo tu pripremali hranu.

ТЕРОРИСТИ ОВК НАПАЛИ ИХ НА ВЕЛИКИ ПЕТАК Граничар ВЈ Рудолф Кочиш о почетку Битке на Кошарама: Небо је било жуто од пуцњаве

Foto: Privatna arhiva

Nije bilo naznake za opasnost, rešili smo da napravimo vojnicima iznenađenje i da ispečemo ribu pošto je bio Veliki petak, pa da je odnesemo i momcima koji su bili u zasedama. Cela karaula, sve ljudstvo bilo je na borbenim položajima, tako da je mene taj napad terorista OVK zatekao u karauli.

Ovako za "Novosti" govori jedan od junaka iz stroja na Košarama, Rudolf Kočiš iz Zrenjanina, sećajući se početka jedne od najvećih, herojskih bitaka naše novije istorije. Kao pripadnik septembarske klase, obuku je završio u Leskovcu, pa je upućen u Đakovicu. Tek dolaskom na karaulu dobija status graničara, ali i rad u kuhinji - zaduženje koje ga je držalo dalje od prve linije.

- Dan je počinjao pre svitanja. U pola pet  sam bio na nogama, a posao se završavao kasno uveče. Hrana je morala da stigne svima, i onima u karauli i vojnicima na zasedama - priča.

Njih šestorica držali su kuhinju: dva kuvara, pekar, pomoćnik i još nekoliko vojnika koji su pomagali koliko su mogli. Nije bilo vremena za predah, niti prostora za grešku.
- Nisam imao iskustva na terenu. Moj front je dotad bio kazan - kaže.

Epska bitka sprečila invaziju

NA Veliki petak, 9. aprila 1999, počela je bitka na Košarama, naših junaka protiv terorističke OVK, podržavane od regularne Vojske Albanije i NATO avijacije. Cilj napada sa albanske strane bila je kopnena invazija na SRJ. U epskoj borbi, VJ je uspela da spreči taj pokušaj, a bitka je okončana 10. juna kada je potpisan Kumanovski sporazum. U rejonu Košara poginulo je 108 pripadnika VJ (18 oficira i podoficira, 50 redovnih vojnika, 13 rezervista, 24 dobrovoljca).

Dešavalo se da im prekidaju struju, pa su hranu spremali na starom "smederevcu", pekli mekike i pokušavali da održe rutinu koja je ličila na normalan život. I baš u toj rutini, u pokušaju da praznični dan učine malo drugačijim, zatekao ih je napad. Prvi rafali prekinuli su sve.

- Kada je počelo pucanje, istrčali smo. Zidovi su već bili izrešetani, rupe toliko velike da se kroz njih sve videlo. Uzimali smo šta smo imali: košulju, pušku, tri okvira, i trčali smo na položaj. Sve se promenilo u trenutku. Od kuhinje do prve linije nije bilo ni vremena ni prostora za pripremu, za strah. Znali smo da branimo svoju otadžbinu - priča Rudolf.

Foto: Privatna arhiva

 

za karaule čekao ih je najteži deo: otvoren prostor bez ikakvog zaklona. Sa jedne strane granica, sa druge vatra koja nije prestajala.

- Prvi put u životu sam video da je nebo od vatre bilo žuto. To nije bila paljba 10 ili 20 ljudi. Metaka je bilo toliko da ne znam kako niko od nas nije pogođen dok smo trčali - nastavlja.

Pretrčali su. Stigli do svojih položaja. Tamo ih je sačekala nova stvarnost, bez podele na one koji kuvaju i one koji ratuju. Na liniji je bio vojnik sa nadimkom Oluja, sa minobacačima. Kada je ostao bez municije, stiglo je naređenje majora Dimčevskog da se pošalje pojačanje na položaj C4.

- Uspeli smo da stignemo do položaja. Neprijatelj je toliko pucao sa svih strana da je pravo čudo da niko od nas šestorice nije stradao. Ostali smo na položaju, svi mi koji smo bili u kuhinji, do 10. juna - priča Rudolf. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RUSI RAZNELI BRITANCE: Prvi put od početka rata u Ukrajini okršaj je bio bez rukavica