NEKAD SU NAM BILE PUNE KUĆE, A SADA JEDVA SRETNEŠ ČOVEKA: U Rujevcu na Baniji, sa Srbima koji opstaju i stvaraju uprkos svim izazovima
BANIJA, bogatašica i mučenica. Njena brda i niske gore, i razgranati brežuljci i pobrđa i rečne doline, bogato će plodovima obdariti svaku uzoranu njivu, svaki klas žita, svaku voćku i povrće, i nagraditi ruku koja u tu zemlju seme meće. Travama raznovrsnim nahraniće svako grlo na ispaši...
Foto: Igor Marinković
Ali, Banija je zemlja nemirna, stradalna, još od vremena careva i ćesara, preko velikih svetskih vojni do građanskog rata devedesetih koji je njene Srbe, tu nastanjene od pamtiveka, desetkovao.
Tamo gde su vekovima živeli danas je uglavnom pusto, kuće prognanika oteli su bršljan i divlja kupina, prozori i vrata zamandaljeni, dvorišta zakorovljena... Od pogleda koji leti po nekadašnjoj lepoti i domaćinluku - zanemi se, a tuga i neverica obuzimaju misli.
Crkva Preobraženja Gospodnjeg
SRPSKA pravoslavna crkva u Rujevcu posvećenja je Preobraženju Gospodnjem, kada je u selu i veliki narodni sabor. Prema zvaničnim podacima Eparhije gornjokarlovačke SPC, svetinja je podignuta 1885. godine. Delo je arhitekture Hermana Bolea, specijaliste za gradnju i obnovu crkava koji je dobar deo svog radnog veka radio upravo na Baniji. Drveni ikonostas svetinje u Rujevcu uradio je akademski slikar Italo Hohetlinger, započeo ga je 1892, a završio 1896.
Tako je i u Rujevcu. Uzak asfaltni put koji se odvaja od magistrale Dvor na Uni - Glina, brzo vodi do centra sela. A u njemu svedočanstva nekadašnjeg živog života: impresivna pravoslavna crkva, zgrada šumske sekcije ("Šumarije"), ambulanta, pošta, prodavnica, škola...
Selo vrednih domaćina i bogate, plodne zemlje, opustošila je hrvatska "Oluja". Škola bez đaka, bez zvona koje se oglašava, sa bolnim ehom u učionicama bez tabli, klupa, učeničke graje...
Foto: Igor Marinković
- Nikada ni pomislio nisam da će doći vreme da u ovoj školi nema đaka - kaže za "Novosti" Dragan Bogović, penzioner koji je radni vek proveo u Sisku, a sada ponovo živi u svom Rujevcu. - Pre rata bila je puna učenika, autobusi su ih dovozili iz okolnih sela ovamo jer je škola bila osmogodišnja i učenici su išli u dve smene. Ukupno ih je bivalo oko 500, a ponekad i do 700. Kroz njihov žamor i igru "čuo" se život, videla se budućnost. Sada, po petnaestak đaka: desetak osnovaca i petoro srednjoškolaca, dolazi školski kombi i vozi ih na nastavu u Dvor.
Rujevačka velika, lepa školska zgrada sa prostranim dvorištem, po svemu što se danas vidi, građena je za mnogo dece. Imala je i učiteljski stan. Sve sada polako i uporno nagriza vreme. Posle građanskog rata devedesetih, radila je od 2005. do 2015. godine, tada je bilo najviše sedam učenika, bio je obnovljen i hor... Okolnosti su joj, nažalost, tokom poslednje decenije promenile namenu, pa su prostrane nekadašnje učionice sada po potrebi sale za razne svečanosti i daće.
Foto: Igor Marinković
Na njene prošle dane još podsećaju spomen-ploča i bareljef na zidu kod ulaznih vrata: ovde je u jeku Drugog svetskog rata osnovana i radila Prva partizanska gimnazija. Istorija kaže da su je pohađala deca boraca - partizana kao i omladinci koji su bili u partizanskim jedinicama.
Imala je, prema zvaničnim izvorima, 77 đaka raspoređenih u dva odeljenja. Gimnazija i đački dom bili su smešteni u prostorije "Šumarije", nastava se održavala osam sati dnevno, a izučavali su se srpski ili hrvatski jezik, matematika, istorija, predmet zanimljivog imena - prirodopis, ruski jezik, geografija, pevanje, crtanje, higijena i gimnastika.
Foto: Igor Marinković
Ni sa brojnošću stanovnika, veli nam Bogović, nije ništa bolje.
- Bile su nam pune kuće, a sada jedva možeš sresti čoveka. Osam autobuskih linija tokom dana je prolazilo kroz Rujevac, sada nijedna. Živelo je u selu i do hiljadu duša, sada dabogda da nas, u pedesetak domaćinstava čiji su članovi ovde stalno, ima ukupno 120 - zamišljen, govori nam Dragan. - Nekada su ljudi radili u fabrikama u Dvoru i uz to se bavili i poljoprivredom. Uspevali su kukuruz, ječam, zob, gajile se ovce, koze, krave... Sada ima nekoliko uspešnih poljoprivrednika i to je sve. Radi i "Šumarija", a ostali objekti koji su nekad činili centar sela vidite i sami u kakvom su stanju.
I zaista vidimo tužne slike: porušene, propale zgrade obrasle upornim korovom i spolja i iznutra, neke od njih jedva da se i naziru. U ponekim kućama sa porušenim krovovima, iz ognjišta izniklo je i drveće.Tek poneko stado na livadama, a njive - i one uglavnom zapuštene, dok je ono malo proletos obrađenih ovih julskih dana dalo bogat rod... Kamo sreće da su i one zakorovljene zasejane.
Foto: Igor Marinković
Ipak, Rujevac leti oživi. Vrate mu se prognanici i njihovi potomci. Da obiđu kuće i imanja koja ni dan-danas ne žele ni po koju cenu da prodaju. Kažu, imaju svoje razloge... Okupe se iz Srbije, ali i iz celog sveta iz Australije, Kanade, SAD, evropskih zemalja... Dođu da deo svog odmora provedu u rodnom selu.
Najviše ih je tu u avgustu, jer je na Preobraženje veliki zbor - sabor kod seoske crkve.
- Zbor u našem selu na Preobraženje važio je za najveći na celoj Baniji. Onaj nekadašnji i ovaj sadašnji potpuno su različiti, ali važno je da se on očuvao. Posle one zlokobne "Oluje", prošle godine je bio najveći. Samo ujutru na liturgiji bilo je više od 200 duša, a potom i na zboru mnogo, mnogo više. Saborovali smo do duboko u noć, a u kulturno-umetničkom programu učestvovao je SKUD "Prosvjeta" iz Dvora sa gostima iz Vojnića i Vrginmosta - priča nam jedan stariji Rujevčanin koji nije hteo da mu pominjemo ime. - Nekada su se oko Preobraženja uglavnom završavali letnji poljoprivredni radovi, moglo je da se oda'ne, pa gde god da si živeo, na zbor u Rujevac si išao peške, u najboljim odelima i najlepšim nošnjama. Posle služenja liturgije popila bi se pokoja čašica čuvene rakije, igrala su se kola, pevale banijska pesme. Sve je bilo šareno od nošnji do tezgi trgovaca, i veselo od pesme i razgovora. Zbor sada izgleda potpuno drugačije, ali samo nek se naš narod okuplja, nek dolazi.
Monografija o klubu
Foto: Igor Marinković
JUBILEJ, pola veka našeg NK PPG "Rujevac" obeležićemo prigodno. Utakmicama, naravno. Biće to više neki revijalni susret veterana i neka prijateljska nadmetanja. Još ćemo odlučiti sa kojim klubovima - kaže Vujčić. - Naš Rujevčanin, Marjan Menićanin priprema i monografiju. On to radi veoma studiozno i knjiga će obuhvatiti kompletnu istoriju kluba.
Preobražen oko Preobraženja, Rujevac ipak i tokom godine ima jedno živo čudo - svoj fudbalski klub, NK PPG "Rujevac".
- Klub je osnovan 1977. i sledeće godine obeležićemo pola veka postojanja - priča nam Pero Peko Vujčić (56), predsednik kluba. - Od te sedamdeset sedme, igrali smo sve do proterivanja Srba 1995, a potom smo, s povratkom izbeglih, klub ponovo oformili 2004. pod imenom NK "Rujevac", a od sezone 2008/09. vratili smo mu i njegovo staro ime NK PPG "Rujevac". To PPG je skraćenica od Prva partizanska gimnazija, prema čijem spomenu i dan-danas svi Rujevčani imaju poseban pijetet. Čuvamo tradiciju kluba, pa čuvamo i njegovo ime i nećemo ga menjati uprkos pritiscima kojih uvek ima.
Foto: Igor Marinković
Klub igra u skromnim uslovima, ali opstaje zahvaljujući entuzijazmu igrača, uprave i lokalne zajednice. Igrači su iz redova oba naroda - Srba i Hrvata, a osim iz Rujevca i Dvora, imali su i imaju i igrače iz obližnjeg Novog Grada u BiH, Petrinje, Siska... Posle razornog zemljotresa koji je pogodio Baniju 29. decembra 2020, klub je ostao i bez svog igrališta u Rujevcu, pa sada igraju na stadionu u Dvoru na Uni, gde imaju i prostorije kluba.
- Sada nastupamo u šestoj hrvatskoj ligi, a igračima i meni je cilj da pređemo u viši nivo takmičenja. Bili smo 2015. i prvaci druge županijske lige, što nam je bio veliki uspeh - kaže Vujčić. - Sada nam je najvažnija budućnost kroz decu, podmladak. Na treninge nam redovno dolazi 35 dečaka, a kada je reč o prvom timu imamo 22 igrača.
Foto: Igor Marinković
Reč po reč, priča po priča, završila se naša poseta Rujevcu. Osećanja i teške misli, povremeno su nas razapinjali, ali posle razgovora o fudbalskom klubu, koji uporno čuva svoj identitet uprkos pritiscima sa raznih strana, iskristalisalo se: i Srbi su ovde na Baniji takvi, iako su po brojnosti tek senka od vremena pre građanskog rata devedesetih. Oni su svoji na svome, ma koliko to bilo izazovno.
Preporučujemo
HRVAT PREKRAJAO ISKAZE DA OSUDI SRBINA: Zagrebački advokat podneo krivičnu prijavu protiv tužioca za ratne zločine iz Splita
17. 07. 2026. u 18:31 >> 21:00
Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi
NESTAO PRE 20 GODINA, PRONAĐEN MRTAV U ŠIBLjU: Telo identifikovano po zubima, MISTERIJA i dalje nije rešena
Rasel Skozi, IT stručnjak iz Velsa koji je nestao 2002. godine, pronađen je mrtav posle više od 20 godina u gustom šiblju nedaleko od Svonsija. Njegovi posmrtni ostaci identifikovani su pomoću stomatoloških kartona, ali...
24. 07. 2026. u 16:35 >> 17:07
HITNO UPOZORENjE ZA VOZAČE U SRBIJI: Opozvana dva popularna Nissan modela zbog rizika od požara i povreda
NA sajtu sistema NEPRO objavljen je opoziv dva modela putničkih vozila marke Nissan zbog bezbednosnih rizika koji mogu dovesti do povreda korisnika, odnosno povećanog rizika od požara.
24. 07. 2026. u 16:00
Srbin autom "pregazio" Dunav i stigao do Hrvatske "ilegalno" - kad moćna reka presuši (FOTO)
POSEBNU pažnju privukao je vozač automobila sa srpskim registarskim oznakama, koji je preko gotovo isušenog dela korita stigao do Vukovarske ade.
24. 07. 2026. u 20:35 >> 20:36
Komentari (0)