ŽIVOTNE PORUKE NA KOŽI: Domaći tatu majstori imaju pune ruke posla i u svetu su veoma cenjeni

N. LAZUKIĆ

06. 07. 2022. u 11:16

TETOVIRANjE je mnogima način da iskažu svoju autentičnost, hrabrost i stavove, ali i da pobede strah.

ЖИВОТНЕ ПОРУКЕ НА КОЖИ: Домаћи тату мајстори имају пуне руке посла и у свету су веома цењени

Foto Privatna arhiva

Da su domaći tatu majstori u svetu veoma cenjeni, pokazuje primer Ivane Vidmar iz Banjaluke, poznatije kao Bejbi Blu, čije tetovaže nose ljudi iz Austrije i drugih evropskih zemalja.

Ovoj grafičkoj dizajnerki posao tatu majstora donosi mnogo izazova i zadovoljstva. Njen najmlađi klijent imao je 17 godina i tetovirao se uz roditeljsko odobrenje, a najstarija klijentkinja čak 72 godine što pokazuje da "nikad nije kasno".

- Često ljudi žude za tim da sve bude jednostavno i na brzinu, a zapravo je tetoviranje mnogo više od toga, to je umetnost gde ljudi traže da njihovu ideju uobličim u nešto vidljivo - ispričala je Ivana za "Novosti".

Lično najviše voli da tetovira u boji. Obožava i neotradicionalni stil - biljke i životinje, kombinacije linija, geometriju, takođe, iako je "umara", ali su to detalji koji privlače pažnju.

- Klijenti u poslednje vreme traže najviše sitne tetovaže sa posvetom, datumima, citatima, imenima, takođe i animirane likove. Minimalističke tetovaže su trenutno najpopularnije - tvrdi tatu majstorica.

Ivana Vidmar na radnom mestu, Foto Privatna arhiva

Cena tetoviranja se razlikuju kod svakog tatu majstora, a u Banjaluci su mnogo povoljnije nego u regionu i Evropi. Što je tetovaža komplikovanija, što zahteva više vremena izrade i materijala, onda je i skuplja.

Tetoviranje kao posao, kako kaže, "traži žrtvu" i ulaganja. Naročito je teško sa klijentima koji traže popravke starih tetovaža.

- Sam čin tetoviranja mi ne pada teško, najteži deo je rad sa ljudima. Na kraju dana se više umorim psihički jer ljudima često moram korak po korak da objašnjavam šta se može, jer mi ne možemo da ispunimo sve ono što su zamislili - priznaje Ivana.

Tetovaže su, dodaje, nešto trajno i ne mogu se sutra olako skinuti. Naravno da postoje opcije prekrivanja, lasera, ali ipak to sve nosi i posledice, treba mnogo vremena, truda i novca.

- Dok nisu potpuno sigurni da to nešto žele bolje da se ne tetoviraju. Savetovala bih da slušaju sebe. Neki klijenti su u strahu, jer smatraju da su tetovaže bolne. Da su toliko bolne, niko ih ne bi nosio - rekla je ona.

Praksa je pokazala da se u poslednje vreme češće tetoviraju ženske osobe koje čine 70 odsto tetoviranih.

Ko god se profesionalno bavi tetoviranjem podrazumeva se da je sterilnost i čistoća na visokom nivou. Jako je bitno da se klijenti pridržavaju uputstva za održavanje tetovaže.

- Izdvojila bih higijenu kao najvažniji segment. Sve mora da bude apsolutno sterilno, a sam proces tetoviranja ugodno iksustvo - zaključuje Ivana.

ZAKONI O NEPOŽELjNIM MOTIVIMA!

U POJEDINIM zemljama sveta postoje i zakoni o tetoviranju koji propisuju koji delovi tela ne smeju da se tetoviraju, poput šaka, vrata i glave. Na Tajlandu se, recimo, ne smete šaliti sa motivima Bude, u Danskoj su takođe rigorozni zakoni, u Severnoj Koreji i Nemačkoj se izbegavaju nacistički simboli...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

USVOJEN IZBORNI ZAKON REPUBLIKE SRPSKE: Rasprava u NSRS se odužila do dva sata posle ponoći