NAJGORA MUČENJA NA PRAVOSLAVNE PRAZNIKE I KADA JE DOLAZIO ALIJA: Tri decenije od zatvaranja zloglasnog logora za srbe "Silos" kod Sarajeva

С. Мишљеновић

25. 01. 2026. u 07:30

KONCETRACIONI logor „Silos“ u Tarčinu kod Sarajeva, u kojem je bilo zatočeno više od 600 srpskih civila, od kojih su 24 umrla zbog posledica fizičkog zlostavljanja, prebijanja, torture i mučenja glađu, zatvoren je krajem januara pre 30 godina, puna dva meseca nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum.

НАЈГОРА МУЧЕЊА НА ПРАВОСЛАВНЕ ПРАЗНИКЕ И КАДА ЈЕ ДОЛАЗИО АЛИЈА: Три деценије од затварања злогласног логора за србе Силос код Сарајева

"Silos" je bio jedan od 126 logora za Srbe na području Sarajeva / Foto SRNA

„Silos“, kao koncentracioni logor za Srbe, kojim je upravljala takozvana Armija BiH, otvoren je 11. maja 1992. u objektu u kojem se pre rata čuvala pšenica, otuda je poteklo i ime, a zatvoren je 27. januara 1996. na Svetog Savu.

U logoru „Silos“, jednom od ukupno 126 na području ratnog Sarajeva, uglavnom su bili zatočeni civili iz okoline Tarčina, Pazarića i drugih mesta.

Najmlađi među zarobljenim civilima bio je četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, a najstariji Vaso Šarenac koji je imao više od 85 godina i umro je u „Silosu“ na temperaturi koja je uvek bila za 10 stepeni niža u odnosu na spoljnu.

Preživeli Srbi iz ove fabrike za mučenje i ubijanje, prilikom davanja iskaza pred pravosudnim institucijama, isticali su da je u obilazak logora lično dolazio i Alija Izetbegović, ratni predsednik Republike BiH.

Đorđo Šuvajlo, koji je proveo u „Silosu“ 1.335 dana, rekao je da kada se sabere sav logoraški staž Srba u ovom kazamatu dolazi se do cifre od 500 godina.

O golgoti koju su prošli u logoru, Đorđe kaže da je teško i govoriti, jer svaki dan je bio kao „poslednji u životu“.

- Srbi su tučeni i mučeni. Najmasovnije mučenje bilo je na Spasovdan 4. juna 1992. kada su pripadnici „Zulfikar“ jedinice, uz odobrenje muslimanskih vlasti i organizatora Envera Dupovca, ušli u ćelije i mučki, dugotrajno prebijali Srbe. Ceo period 1992–1993. karakteriše nesnosna patnja izazvana uskraćivanjem i najminimalnijih količina hrane. Jeli smo jedan dan 45–50 grama crnog neprosejanog hleba, uz limitiranu količinu vode. Nismo se ni umivali, ni kupali. Početkom 1993. muslimanske vlasti su počele da nas šalju na prve linije fronta na planinama Ormanj i Igman, te na ratišta Hrasnice, Butmira i Sarajeva. Siloski logoraši su prinudno radili na izgradnji vojnih i civilnih objekata. Tri zime su sekli i cepali ogrevno drvo koje je otpremano u grad Sarajevo, a oni su se smrzavali - priseća se Đorđe.

Logor „Silos“ je osnovan odlukom Ratnog predsedništva muslimanske „općine“ Hadžići 12. maja 1992. godine.

Prvi zarobljenici bili su mladi vojnici JNA Darko Gojković, Dušan Peulić, Ranko Golub, Srđan Demić, Dragan Pašić, Saša Džunić, Nenad Draškić, Antal Glusica, Agim Rama, Burim Jetulahu i Novica Dobrić.

U logor su sprovedeni i zastavnik Vladimir Božović, Slavomir Vidojević i rezervisti Goran Mutabdžija, Dragan Lojanica, Vojno Milanović i Dragan Jakšić iz kasarne JNA u Krupljanskoj reci, mesto Zovik, između Hadžića i Pazarića.

- Prilikom zarobljavanja ubijeni su zastavnik Žarko Milijić i vojnici Medo Georgica i Svetislav Mihajlović - govori Šuvajlo.

Prema njegovim rečima, mučenjem glađu u logoru su umrli Bogdan Vujević, Vaso Šarenac, Petko Krstić, Obren Kapetina, Zdravko Samouković, Mika Milanović, Gojko Varagić, Sveto Krstić, Spasoje Mastilo...

- Na prvim linijama fronta ubijeni su Jadranko Glavaš, Radivoj Šavija, Milomir Petrić, Slaviša Kapetina, Ranko Varagić, Milan Krstić, Vojo Šuvajlo, Mišo Krstić, Goran Andrić, Dane Čičić, Dragan Davidović, Anđelko Golub, Ranko Vitor, Branislav Njegovan...

Slavko Jovičić Slavuj bio je jedan od logoraša iz „Silosa“ koji je izašao na slobodu na Savindan 1996. sa još 43 logoraša.

Proveo je 1.334 dana u sarajevskim logorima za Srbe, a najduže u „Silosu“. Pravdu nije dočekao, preminuo je pre par godina.

Za „Novosti“ je pričao da je godinama osećao posledice stravičnih mučenja i da ni sam više ne zna kako je preživeo „Silos“.

U logor sam doveden 1992. sa 77 kilograma. Zbog mučenja sam ubrzo imao samo 34. Kost i koža sam bio. Da nije bilo kože, kosti bi se same rastavile - priseća se Slavuj.

Kaže da je bilo dana kada je molio čuvare da ga ubiju.

„Silos“ je bio laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti. Ljudi su bili posmatrani kao životinje i korisni samo da rade stvari potrebne za vojsku. Tukli su nas svakodnevno i vršili nuždu po nama.

Posebno se seća batina koje su ih sledovale od tamničara na pravoslavne praznike ili kada je Alija Izetbegović dolazio u posetu logoru. Alija je sletao helikopterom na heliodrom koji su sagradili logoraši.

Predsednik Saveza logoraša Republike Srpske Anđelko Nosović rekao je da su patnje srpskih zarobljenika u „Silosu“ u Tarčinu bile neopisive i da pravda nije stigla naredbodavce i izvršioce ni nakon 30 godina od zatvaranja logora, jer je pred Sudom BiH svega nekoliko ljudi osuđeno na minorne kazne.

Patnje koje su doživeli srpski zatočenici bile su strašne, o tome svedoči i činjenica da su silovane srpske žene, a jedno dete je rođeno u logoru - rekao je Nosović.

Vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić rekao je da je zlogasni logor u Tarčinu bio mesto u kojem je čovečnost svakodnevno umirala, a bol postao način života.

- Teško je, gotovo nemoguće i zamisliti kakve su muke, glad, strah i poniženje preživljavali zatočenici u tom kazamatu punih 1.300 dana samo zato što su bili Srbi - rekao je Nuždić.

On je podsetio da se Haški tribunal nikada nije ozbiljno bavio logorima za Srbe, iako ih je, prema podacima Republičkog centra, samo na području Sarajeva bilo više od 200.

Šestorici zločinaca 42 godine zatvora

Dana 24. novembra 2011. privedeno je nekoliko pripadnika takozvane Armije BiH, koji su osumnjičeni da su učestvovali u zločinima i progonu srpskog stanovništva na području sarajevske opštine Hadžići.

Naredne godine, 19. aprila, u Tužilaštvu BiH u Sarajevu otpočelo je suđenje osmorici pripadnika takozvane Armije BiH, koji su osumnjičeni za nezakonita hapšenja, mučenja i ubijanja, kao i nečovečno postupanje prema srpskim civilima u logoru „Silos“.

Osumnjičeni su bili Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Mirsad Šabić, Nezir Kazić, Bećir Hujić, Halid Čović, Šerif Mešanović i Nermin Kalember.

Sud BiH je u julu 2021. godine doneo drugostepenu presudu kojom je šestorica osuđenih za zločine nad civilima osuđeno na ukupno 42 godine zatvora.

Bivši komandant 9. brdske brigade takozvane Armije BiH Nezir Kazić osuđen je na 10 godina zatvora.

Na po osam godina osuđeni su nekadašnji načelnik Stanice javne bezbednosti u Hadžićima Fadil Čović i bivši upravnik logora „Silos“ do 1994. godine, Bećir Hujić.

Komandir Policijske stanice u Pazariću Mirsad Šabić osuđen je na šest godina zatvora.

Na po pet godina osuđeni su nekadašnji upravnik „Silosa“ od avgusta 1994. godine Halid Čović i stražar u ovom logoru Nermin Kalember.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DECENIJAMA ĆUTAO: Čola otkrio šta je Arkan tražio od njega - Samo jedno pitanje mi je postavljeno