NADGROBNA PLOČA MAJCI HRABROST U KOROVU I TRAVI: Na seoskom groblju u Komlencu leži na zemlji, bez opela i sveće, godine rođenja... (FOTO)
DOK se u Muzeju pobede u Moskvi, uz diplomatski šampanjac, otvara velelepna izložba ratnih fotografija (i ne samo ratnih!) Žorža Skrigina, punim imenom Georgije Vladimirovič Skrigin, u organizaciji Muzeja žrtava genocida iz Beograda, stvarnost u Potkozarju šamara nas gorkim apsurdom.
Foto: Ustupljene fotografije
Na seoskom groblju u Komlencu nadgrobna ploča Milice Tepić, majke sa te svetski poznate fotografije, leži u nepokošenoj travi, bez opela i sveće, bez uklesane godine rođenja i bez njenog devojačkog prezimena Vlajnić...
Da ideja familije da srpska majka Knežopoljka, Milica Tepić, dobije nadgrobnu ploču na groblju gde počiva i njen rođak heroj major Milan Tepić nije urađena kako treba, smatraju Kozarčani i Dubičanci koji su videli ovu ploču na groblju.
Foto: Ustupljene fotografije
Smatraju da heroina koja je simbol srpskog stradanja na Kozari zaslužuje mnogo više, a ne samo ploču ostavljenu u travi.
Zoran M. Kos, novinar-istraživač, saradnik Antuna Miletića i autor nekoliko knjiga o srpskom stradanju na Kozari kaže za "Novosti" da se potez rođaka Milice Tepić mora ispraviti kako bi majka Knežopoljka dobila, pre svega od srpskog naroda, ono što zaslužuje - poštovanje.
Foto: Ustupljene fotografije
- Svet gleda fotografiju, a mi tražimo čoveka. Kada je ovih dana na usamljenom grobu Milice Tepić u selu Komlencu konačno postavljena nadgrobna ploča, završen je jedan apsurdan krug koji je trajao 77 godina. Milica je preminula teško bolesna u bedi i tišini davne 1949. godine, a njen kameni spomenik kasni celu večnost. Međutim, taj zakasneli potez privatnog pijeteta stoji u jezivom, gotovo ciničnom kontrastu sa onim što zvanična naša "kultura sećanja" radi sa njenim likom i kozaračkim (čitaj:srpskim) žrtvama na velikim pozornicama. Mučno je videti kako taj spomenik izgleda. Nova ploča je samo grubo spuštena u travu, korov, šipražje, bez ikakvog uređenja - priča Kos.
Prema njegovim rečima ono što je istinski sramotno jeste činjenica da na tom novom, navodnom grobnom mestu nema nijednog jedinog traga zapaljenoj sveći:
- Kažem "navodnom", jer prethodnog belega grobnog mesta odavno više nema, a svedoka takođe. I sama tvrdnja da je sahranjena u delu groblja gde se sahranjuju porodice Burazor ostaje vrlo upitna. Tim pre što se na pomenutom groblju nalazi i porodična grobnica majora Milana Tepića, u kojoj počivaju njegovi roditelji, kao i supruga Dragica, a taj deo groblja gde se sahranjuju Tepići nalazi se na sasvim drugom kraju. Ni voska, ni gara, ni traga od sveće i njenih suza. Sve je urađeno hladno, birokratski i skoro projektovano, tek da se posao formalno privede kraju i skine sa dnevnog reda. A upravo to materijalno svedoči da za Milicu, po svemu sudeći, nije bilo ni pravoslavnog opela za pokoj njene duše.
Foto: Ustupljene fotografije
Kos dodaje da je zahvaljujući njegovoj hitnoj intervenciji i upozorenju porodica u poslednji čas shvatila šta čini, pa na ploči danas ipak stoji uklesan pravoslavni
krst:
- Da nije bilo tog uplašenog i začuđenog pitanja sa strane, Milica bi bila ponovo sahranjena pod hladnim, bezbožničkim šablonom i kolorizovanom Skriginovom fotografijom. Međutim, taj iznuđeni krst nije mogao da sakrije ostatak zastrašujućeg zaborava: na ploči nema njene godine rođenja, nema imena njenog oca, niti rođenog prezimena. Izbrisan je njen devojački i porodični koren. Milica je tako na kamenu ostala Stojanka bez biološkog porekla, bez korena i lične istorije pre rata, upravo onako kako ju je nadnacionalna komunistička ideologija decenijama navikavala i u duhu bratstva i jedinstva negovala.
Naš sagovornik dodaje da je porodica, saživela i svikla sa tim sistemom koji je uništio tradiciju, "odradila" posao (dug prema očevoj majci) isto onako kako su se prema njoj odnosili ideolozi KPJ.
- Suštinski, ništa nismo promenili; samo smo staru partijsku sliku bezbožništva i nemara kolorizovali, videli najverovatnije da je to u modi, za nove potrebe. Vreme je da prestanemo lagati sebe: vreme je da ovoj nesrećnoj majci konačno vratimo njeno pravo, kršteno ime, Milica, i veru pravoslavnu - poručuje Kos.
On kaže da u zvaničnim knjigama, arhivama, umrlicama, krštenicama i drugoj dostupnoj dokumentaciji, kao ni u arhivskoj građi, ne postoji pouzdan trag o imenu njenog oca.
- Ime Kosta pominje se tek posredno, na osnovu pojedinih usmenih svedočenja i starih snimljenih razgovora, ali ostaje nepotvrđeno, pa nije sasvim jasno da li se odnosi na oca Milice Tepić ili na oca njenog supruga Branka - priča Kos.
Prema njegovim rečima fotografija "Majka Knežopoljka" danas kruži svetskim muzejima i izložbenim salama, od Aušvica i Kalemegdana do Mrakovice, Pariza, Londona i Moskve, kao univerzalni simbol stradanja civila u Drugom svetskom ratu.
Foto: Ustupljene fotografije
- Upravo u tome i leži suštinski problem. Jer, dok se kod drugih naroda sa pravom insistira na jasnom imenovanju žrtve, zločinca, vere i identiteta, srpsko stradanje je i dalje poželjno samo onda kada je dovoljno "univerzalno", estetizovano i ideološki upakovano u prihvatljivu antifašističku scenografiju. Zato ostaje legitimno i bolno pitanje: da li je ova fotografija srpskom narodu donela više koristi ili štete? Jer, umesto da postane nedvosmislen dokument genocida nad pravoslavnim Srbima Kozare i Potkozarja, ona je decenijama služila kao vizuelno sredstvo za pacifikovanje istine, pretvarajući konkretnu nacionalnu tragediju u bezličnu, ideološki sterilisanu "ljudsku patnju". I upravo ta ideološka obojenost, koja bi kod drugih muzejskih narativa danas bila proglašena nedopustivom propagandom, ovde ne samo da ne smeta nego se i dalje svečano nagrađuje, izlaže i institucionalno njeguje - poručio je Kos.
Okrutna sudbina
SRPSKA majka stradalnica sa Kozare, koju je objektiv Žorža Skrigina pretvorio u nadnacionalni simbol "Majke hrabrost", a književnost u mitsku Stojanku, rođena je u selu Jošik. Izgubila je supruga Branka kojeg su ustaše obesile 1942. u Bosanskoj Dubici, pre nego što mu se rodio sin. Sa dvoje male dece, Brankom i Dragicom, preživela je golgotu kozaračkih zbegova i logora, isključivo zato što je bila Srpkinja i pravoslavne vere. Umrla je u teškoj bedi, tišini i zaboravu 1949. a njeno biološko poreklo, devojačko prezime Vlajnić i ime oca ostali su decenijama izbrisani iz zvaničnih državnih protokola.
Breakfast Buffet svakog dana od 10:00 do 12:30
ZAPRATI I REZERVIŠI SVOJE MESTORestoran Miya Galerija
Breakfast Buffet svakog dana od 10:00 do 12:30
ZAPRATI I REZERVIŠI SVOJE MESTOPreporučujemo
Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi
AMERIČKE SNAGE NAPUŠTAJU IRAK Zaidi: Od ovog datuma kreće povlačenje vojske
IRAČKI premijer Ali el Zaidi izjavio je danas da će američke vojne snage napustiti Irak do 30. septembra, ocenivši da njegova poseta Vašingtonu predstavlja početak nove faze u odnosima dve zemlje, zasnovane na ekonomskoj saradnji, a ne na vojnim vezama.
14. 07. 2026. u 19:45
NOVI JEZIV SNIMAK DRAME U AVIONU: Supruga drži Srbina da ne ispadne iz aviona (VIDEO)
NA letu iz Soluna za Mihnen prošlog petka dogodio se incident kada je tokom leta pukao prozor aviona, a onda je došlo do dekompresije kabine.
14. 07. 2026. u 17:57
VODITELjKA GODINAMA NE SPAVA SA MUŽEM: "To je za mene traumatično!"
VODITELjKA sa suprugom već godinama ne spava u istom krevetu...
14. 07. 2026. u 11:17
Komentari (0)