SINIŠI MIHAJLOVIĆU U ČAST: Patrijarh Porfirije kreće u Rim

17. 12. 2022. u 21:49

O TOME kolika je van-fudbalska veličina bio Siniša Mihajlović govori i gest Patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija, koji će krenuti putem Rima i prisustvovati sahrani Siniše Mihajlovića u prestonici Italije.

СИНИШИ МИХАЈЛОВИЋУ У ЧАСТ: Патријарх Порфирије креће у Рим

Foto:S.Babović, P.Milošević, N.Badovinac

Popularni Miha biće sahranjen u ponedeljak u Rimu, na dan kada pravoslavni vernici proslavljaju jednu od najvećih slava, Svetog Nikolu.

Odlukom porodice, Mihajlović će počivati u Rimu, gradu koji je obeležio svojim fudbalskim bravurama noseći dresove dva najveća kluba italijanske prestonice, Rome i Lacija.

Njegova svetost se ranije oprostila od legendarnog fudbalera.

- Sa velikim bolom u srcu primio sam tužnu vest da se danas u Gospodu upokojio naš proslavljeni fudbalski virtuoz, čarobni, temperamentni trener mnogih znamenitih klubova i selektor reprezentacije Srbije - rekao je patrijarh Porfirije.

 

Siniša Mihajlović - biografija

Rođen 20. februara 1969. u Vukovaru, Siniša Mihajlović je fudbalsku karijeru počeo kao levo krilo, da bi prelaskom u Italiju bio prekomandovan u odbranu, gde je igrao do kraja igračke karijere.

Prvo je nastupao za Borovo, potom za Vojvodinu, a od 1990. do 1992. za Crvenu zvezdu, s kojom je osvojio Kup šampiona i Interkontinentalni kup.

Prešao je potom u Seriju A, gde je nosio dresove Rome (dve sezone), Sampdorije (četiri), Lacija (šest) i Intera (dve).

Za reprezentaciju Jugoslavije Mihajlović je odigrao 63 utakmice i postigao 10 golova, a učestvovao je i na Svetskom prvenstvu 1998. i Evropskom prvenstvu 2000.

Poznat je kao jedan od najboljih izvođača slobodnih udaraca u svetu (on i Đuzepe Sinjori su jedini igrači koji su u Seriji A postigli tri pogotka na jednoj utakmici iz slobodnih udaraca), a takođe drži rekord po broju postignutih golova iz slobodnih udaraca u italijanskom prvenstvu zajedno sa Andreom Pirlom (28).

Posle završetka igračke karijere radio je kao pomoćni trener u Interu do 2008. i u tom periodu osvojio još dve titule prvaka kao i jedan trofej superkupa Italije. Pored Intera je bio i trener Katanije, Fjorentine, fudbalske reprezentacije Srbije, Sampdorije, Milana, Torina i Sportinga iz Lisabona, a u Bolonji je bio dvaput. Posednji put od 2019, tačno deset godina nakon što je prvi put napustio taj klub.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (6)

DA LI SE FUDBALSKA BAJKA NASTAVLJA? Bodeu će biti veoma teško da odbrani dva gola prednost na Đuzepe Meaci