A, SA DRUGE STRANE MUK! Na "halo" više nema Brade da se javi…

Новости онлине

07. 05. 2026. u 11:17

NEBESKA redakcija "DSL Sporta" je jača za još jednu novinarsku ikonu.

А, СА ДРУГЕ СТРАНЕ МУК! На хало више нема Браде да се јави…

Foto: USNS

Juče je u Beogradu u 70. godini preminuo Jovan Jovanović, čovek koji je držao fudbal u malom prstu. Ne samo najvažniju sporednu stvar na svetu, nego i ostale sportove. Negativni tekstovi kod njega nisu postojali... I da bar ima malo pravde u ovozemaljskom životu "Brada" bi u penziju otišao iz svog "DSL Sporta". 

Svaka čast "Sport klubu", poslednje radno mesto Jovana Jovanovića, ali "Brada" je naš. Nema čoveka koji u Beogradu nije znao Bradu iz "Sporta". 

Svojevremeno pre više od dve decenije produžio je bar na kratko život najstarijeg sportskog lista na Balkanu kada nije gledao svoju korist i priklonio ga Kompaniji Novosti. Nažalost, DSL Sport nije izdržao u današnjem novinarskom ludilu gde se više ceni "klik" nego li novinarska (brutalna) priča kojih je Jovan Jovanović imao na pretek. 

Otišao je Brada tamo gde je možda mnogo lepše, gde se golovi ne broje milionima, ni koševi milijardama. A o tome ko je i šta bio Jovan Jovanović Brada najbolje pokazuje i oproštajni tekst još jedne legende srpskog novinarstva i "DSL Sporta" Rade Nikolić. 

Tekst njegove dugodišnje saborkinje prenosimo u celosti: 

Halo, Brado... A sa one druge strane muk, zauvek. Sa prvom rečju, često je započinjao nebrojene intervjue, reportaže, da bude upečatljivo, povuče i privuče kada samo baciš pogled na novinsku stranu. Tako je i otputovao na Đurđevdan, bez povratne karte naš Jovan Jovanović (1956 - 2026), specifični kolega, koji je više od četiri decenije osluškivao fudbal, ali i sve ono što (ne) ljubimo u sportu.

Jednom davno, kao u bajci, što svakako nije novinarski poziv, ali je Brada, kako ga poznaje i kako će ga pamtiti beogradska čaršija, voleo da bude, njegov „sabrat“ Jovan Ciga Sekulić, nazvao ga je princom pisane reči. I doajen za doajena nije pogrešio. Jeste samo neka sila kada ih je prerano povukla u neki drugi (bolji) svet.

Radili smo dugo zajedno u „Sportu“, kasnije igrom sudbine i u Sport klubu, ali mi je uvek bio prozni pesnik „zalutao“ na novinske stupce ili neograničeni prostor portala. Stilski svoj, bez mogućnosti plagijata, raspevan i kada je samo trebalo kratko i jasno opisati let lopte preko živog zida do neke fudbalske mreže. Možda je nekom bilo preopširno, trpeo je uvek limitirani novinski prostor, ali je uživala duša čitaoca. Što bi Brada rekao – onaj ko je ima.

Foto: USNS

 

Kao i novinarski nerv da se iza brda valja neki prelazak, da „bomba“ samo što nije eksplodirala, ili da je pravi momenat za otvaranje srca…

Brada je osećao one sa druge strane, brojne „velike i male“ sagovornike, na sebi svojstven način umeo da ih otvori kao knjigu. Da ispričaju i ono sa jave, ali i iz snova. Dar koji se ne uči, svojstven samo odabranima. Pa još lagano poigravanje rečima, kao i driblinzi majstora zelenih terena. I jedni, i drugi u izumiranju. Nepopravljivi romantik u poslu, teškog oklopa na privatnoj ljušturi, onako kako se očekuje da bi bio profesionalac do daske.

Brada Jovanović je takav bio i kada je početkom osamdesetih prošlog veka ušao u novinarske vode u JSL „Sportu“ sa prvim radnim zadatkom FK Rad, preko jugoslovenskih i srpskih fudbalskih giganata, reprezentacije, domaćih i belosvetskih zvezda. I kada je kružio „svojom“ Adom Ciganlijom, na vezi bi se lako našli Šeki, Piksi Stojković, Bata Mirković, Dejo, Mlinarić, Tumba, Bjeković, Pančev, Džajić... Nije bilo rime, ali je bilo ono malo duše sa Julinog i Banovog brda.

I mnogo druženja, ne samo sa fudbalskim svetom, već i svima onima koji nešto znače u milionskom gradu, nebitno čime se bave. Od frizera, prodavaca do glumaca, pevača, manekena…Uvek s merom, bez cigarete, viskija, sa čašom koka kole, ali i milion priča u glavi, da ih stavi na papir kada za to dođe vreme. Na žalost, mnogo takvih doživljaja ostaće neispričani, nezabeleženi…

Odlaskom Jovana Jovanovića, zatvoreno je jedno originalno novinarsko poglavlje prestonog grada. Više nema onog ko bi perom tako uhvatio makazice, da ti se učini da si odlutao kod nekog „druga ozbiljnog pisca“ Ili da ga takne „lutka sa naslovne strane“, pa da je „povede“ ka sportskom mirisu novca. Jer, svi smo samo grešnici.

Umesto epitafa, umesto zbogom, pozdrav večitom romantiku i vetru u kosi…

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Četvrt veka sigurnosti: Kako investiciono zlato postaje ključ finansijske stabilnosti u Srbiji