KADA sam čuo da su Zorana i Mikec osvojili zlato na Olimpijskim igrama u Parizu, radovao sam se kao i svi. Moju radost je, ipak, na momente presecala i tuga. Preda mnom su bile slike moje Bobane sa evropskih i svetskih takmičenja. Čitav naš, zajednički, život. A, kada je Zorana kroz suze kazala da najsjanije olimpijsko odličje posvećuje i Bobani, oborile su me emocije. I zbog moje supruge koja nije zaboravljena. I zbog Zoranine ljudskosti. Pokazala je ono što je danas istinska vrednost - biti čovek zahvalan za prijateljstvo i kolegijalnost koji su naš streljački sportski tim krasili i dok je Bobana bila njihov deo. Hvala im za nezaborav i poštovanje.

Komentari (0)