RUKOMETNI KNEZ MILOŠ NOVE VAROŠI: Priča Miloša Lojaničića otopiće najhladnija srca

Bogoljub Grujić

21. 03. 2025. u 20:18

Svakodnevno sa Zlatara putuje na posao na Zlatibor i onda nakon brojnih obaveza na poslu, žuri nazad u Novu Varoš, gde živi sa porodicom i uspešno igra rukomet

РУКОМЕТНИ КНЕЗ МИЛОШ НОВЕ ВАРОШИ: Прича Милоша Лојаничића отопиће најхладнија срца

Privatna arhiva

Svakodnevno sa Zlatara putuje na posao na Zlatibor i onda nakon brojnih obaveza na poslu, žuri nazad u Novu Varoš, gde živi sa porodicom i uspešno igra rukomet. 
 
Po snegu, oluji i kiši, ali i kada sunce upeče, junak ove zanimljive sportske priče, Miloš Lojaničić, rukometaš i nekadašnji reprezentativac, svakodnevno na točkovima provede više od stotinu kilometara, da bi ispunio sve poslovne, ali i obaveze vezane za sport i rukomet, koje obožava i bez kojih ne može.
 
- Nekako sama od sebe, prožima se i obaveza prema porodici, supruzi i ćerkicama, roditeljima, ona je naravno najvažnija i za sada sve postižem, uklapam na moju veliku sreću i zadovoljstvo - započinje priču rukometaš Zlatara iz Nove Varoši, uspešni menadžer poznatog hotela na Zlatiboru, u kojem je stalno zaposlen.
 
Tridesetšestogodišnji  knez Miloš Nove Varoši, rukometom je počeo da se bavi kao jedanaestogodišnji dečak, u ekipi Zlatara u rodnom gradu, a njegov talenat i ogromnu strast prema trofejnom sportu, primetili su na rukometnom kampu Rastimo, stručnjaci Rukometnog kluba Vrbas i nakon završene osnovne škole obreo se u ovom vojvođanskom gradu.
 
- To je bila važna odluka mojih roditelja, maksimalno su podržali želju da rukomet bude vodilja mog životnog puta, veoma mlad, neiskusan i praktično golobrad, otišao sam daleko od kuće, ali zahvaljujući treneru Jovanu Japundži, njegovoj energiji i spremnosti da ni se uvek nađe, kada mi je najpotrebnije, brzo sam se adaptirao - priseća se Miloš, četiri predivne godine na severu Bačke.
 
Nakon Vrbasa, usledio je prelazak u nobosadsku Vojvodinu, pa ubrzo, zbog  administrativnih zavrzlama, u Osijek gde mu je trener bio, otac poznatog Domagoja, Ivo Duvnjak.
 
- Naučio sam šta je pravi profesionalizam i koliko odricanja je potrebno da bi se došlo do bilo kakvog uspeha - nastavlja Lojaničić, iskreno priznajući da je posle dve uspešne sezone u Osijeku, napravio veliku grešku u karijeri i umesto da prihvati neku od unosnih inostranih ponuda, otišao u Radnički iz Kragujevca i u ekipi trenera Jokanovića, bez obzira da obećanja sa će biti stožer ekipe, umesto na terenu, celu sezonu proveo na tribinama.
 
- Vrlo bitna sekvenca mog života, saveti rođenog brata Vlada, da uprkos nedaćama, nastavim da treniram i da će sve doći na svoje, kao i razumevanje ljudi iz Radničkog, urodili su plodom i utrli put ka sinergiji sa rukometnim magom, znalcem i nekadašnjim kapitenom zlatne olimpijske generacije, Momirom Rnićem, koji mi je dolaskom u Proleter i Zrenjanin,  uzdigao level i direktno uticao da karijeru vratim u kolosek uspeha.
 
- Jedna od najbitnijih stvari koje sam naučio kod trenera Rnića, je da ukoliko daješ maksimum na svakom treningu, moć protivnika protiv kojeg igraš je totalno u drugom planu, jer od tebe zavisi, a kao plod dobrih igara, nakon samo šest meseci provedenih u crveno-belom dresu tima iz Karađorđevog parka, usledio je poziv Politehnike iz Temišvara, koji sam glat odbio, vođen osećajem da kod trenera Rnića,  mogu još mnogo da napredujem.
 
Osnažen odličnim partijama u nacionalnom prvenstvu, Miloš se u prvu inostranu sezonu otisnuo u Izrael, a onda se na poziv trenera Branislava Zeljkovića,  vratio u Srbiju, u redove subotičkog Spartak, sa kojim je za dve godine, postao vicešampion države i igrao u Seha ligi, a zatim je usledio novi inostrani angažman u Goztepe iz Izmira, sa kojim je takođe stigao do vicešampionske titule, posle ljutih duela sa tadašnjim šampionom, moćnim Bešiktašem.

U PROLETERU SVI KAO JEDAN

- Naučio sam to u Proleteru, da atmosferu u klubu pravi tim, zajedništbo, pozitivne vibracije i iskrenost, kada svi dišu kao jedan, prelepe uspomene vežu me za period proveden sa sjajnim momcima, poput Davidovića, Brakočevića, braćom Dimitrić i svim ostalim.

Tri uspešne sezone u redovima Makabija, preporučile su odličnog rukometaša i uzornog studenta menadžmenta, za sezonu u Makedoniji u ekipi Radoviša i povratak u Tursku u redove Antalije,Hataya I Sakariye.
 
- Zbog velikog zemljotresa u Turskoj, pala je odluka da se sa suprugom i ćerkicama, vratim u Srbiju i krenem nekim novim pravcem, u kojem je moja velika ljubav, rukomet, obzirom na obaveze na poslu, u drugom planu - nastavlja Miloš, iskreno priznajući da mu je sportski duh i bogato iskustvo nadmetanja na terenu, itekako pomoglo sa se snađe, u epopeji novih obaveza na poslu, koji je u hodu zavoleo i potpuno se pronašao.
 
Živeti u Novoj Varoši, a ne igrati rukomet i dalje u matičnom Zlataru, potpuna je jeres i nemoguća misija, pa je glava, porodice Lojaničić, prihvatio mogućnost, da uz stotinak kilometara na točkovima, svakog dana, ipak uveče bude na treningu i vikendom uz svoj klub na utakmicama.
 

VIDI SINE….

    Anegdota koje se često priseti vezana je Zrenjanin, kada je neiskusni rukometaš, zamolio legendarnog fizioterapeuta Proletera, Kukca, da ga izmasira, a ovaj ozbiljan to prihvatio, stavio mu malo više kreme za zagrevanje preko leđa i kada je  počela deluje, a ovaj se požalio da ga poprilično peče, poslao ga pod tuš i taj krik čuli su svi u dvorani, a nauk je mladim igračima sa nikada nešto slično ne traže. 

 
- Nije lako, ali uz razumevanje ukućana sa je tata uglavnom na putu, uklapam sve i tako planiram još godinu dve - dodaje tridesetšestogodišnji hotelijeraki menadžer i rukometaš, koji na redovnom poslu, ima razumevanje kolege i generalnog menadžera, nekadašnjeg profesionalnog košarkaša, Dragana Simovića i koleginica Jovanke i Jelene.
 
- Za nepunih godinu dana na poslu, puno sam naučio, zahvaljujući savetima kolega i želji da zajednički, kao tim napredujemo i ostvarimo još bolje rezultate, u promociji planinakog lepotana, kakav je naš Zlatibor - dodaje Miloš, uz napomenu da mu mnogo znači razumevanje kolega, kada ima utakmicu, a vrlo često znaju da dođu na utakmicu i zdušno navijaju, prenoseći sjajnu atmosferu iz poslovnih kancelarija.
 
Nakon što mu Novovarošani, konačno dopuste da patike okači o klin, a to će se valjda jednom desiti, Miloš planira da ostane u sportu i posveti se fitnesu, uz naravno rukomet, bez kojeg jednostavno ne može.
 

ZEMLjOTRES U TURSKOJ

    Inostranu odiseju i putešestvije od Izraela, preko Makedonije do Turske, obeležio je zemljotres u ovoj zemlji, Miloš je tamo bio sa porodicom, ali na sreću, sve je prošlo 

 
- Obožavam sa porodicom da odem u pozorište ili bioskop, a leti smo veoma aktivni, šetamo po zlataru i nema te čuke na planini, koju ne poznajem, uz osmeh dodaje Miloš, ne zanemarujući činjenicu da maksimalno spreman sa se usavršava i usvaja nova znanja i iskustva u oblasti hotelijerstva, uz iskren poziv svima koji donsada nisu, da obavezno nekoliko dana provedu na mističnom i prelepom Zlataru, gde ih ljubaznost Novovarošana, pa i njega, sigurno neće mimoići.
 
 
 
 
 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
Rusija raznela Nemice! Prvi put od početka rata u Ukrajini okršaj je bio bez rukavica

Rusija "raznela" Nemice! Prvi put od početka rata u Ukrajini okršaj je bio "bez rukavica"

Otkako je počeo rat u Ukrajini, ili kako to Ruska Federacija zove "specijalna vojna operacija", Rusija je bila na meti mnogobrojnih sankcija. Dobar deo njih se odnosio i, još uvek, odnosi se na sport, ali... Rusi se polako vraćaju i - prvi put su za rivala imali i svoje velike protivnike na međunarodnoj sceni - aNemačka se u tom sportskom okršaju nije dobro provela.

23. 04. 2026. u 13:30

Komentari (0)

Rusija raznela Nemice! Prvi put od početka rata u Ukrajini okršaj je bio bez rukavica