MILKA BABOVIĆ NAS JE NAUČILA ŠTA JE TROSTRUKI AKSL: Deda joj je ratovao sa Turcima, oca su ustaše odvele u zarobljeništvo

to su bili pravi novinari i legende koje se pamte, a ne ovi nepismeni tutubani danas koji pisu kako je neka seljancura iz zadruge, pazi sad, prezgodna

Carica nad caricama

Hvala ti Milka što si nam ulepšala period odrastanja i naučila nas kakav treba da bude sportski komentator.

Bila je dobar sportski novinar. Nije lupala bez veze,kao neki sportski reporteri,navijala je ali nije neosnovano budila neke nade za visok plasman i onda razočarano tugovala. Sjećam se Europskog prvenstva u umjetničkom klizanju u Innsbrucku 1981. godine. To je bilo vrijeme Sande Dubravčić koja se uvijek vrtila među prvih 5-7 klizačica u Europi ali nikada nije uspjela osvojiti neku medalju. Na tom prvenstvu imala je šanse da možda dohvati neku medalju. Svi bi bili sretni kada bi to bila brončana medalja. A Milka je to izvela fenomenalno.Čini mi se da je pri kraju finala govorila da Sanda ima možda šanse za prvu medalju.Ali nakon klizanja Sande i nastupa još jedne ili dvije ili 3 klizačice (ne sjećam se točno)nije puno pričala ili komentirala Tek na kraju klizanja posljedne klizačice uskliknula je da imamo medalju. I svi mi gledatelji bili smo presretni misleći da je Sanda osvojila brončanu medalju. Ali Teta Milka je tu poentirala i uzviknula "imamo srebrnu medalju".Možda nije željela da mi gledatelji kad bi znali na kojem je mjestu Sanda Dubravčić onako čisto ljudski ali nesportski držimo fige da klizačica koja joj je bila konkurencija recimo padne i dobije slabiju ocjenu. Počivala u miru!

Slava joj i hvala i veciti pokoj međju andjelima. Njen glas nas je ucio lepoti jednog sporta koji nam je priblizila uceci nas ujedno i lepom izrazavanju u hrvatsko-srpskom jeziku, a koji je u vreme SFRJ bio maternji i mnogim Srbima i Hrvatima i mnogim drugim narodnostima a koji smo svi razumeli i medjusobno se bolje razumeli.