RAFAEL Nadal sprema se za učešće na turniru u Vašingtonu. On je na konferenciji govorio i o velikom rivalu, Novaku Đokoviću.
Dok sam čitao o Đokoviću i njegovom nedavnom neuspehu da pobedi, sećam se kako se zapadna štampa opravdava za gubitke naših sportista. Đoković ne može izdržati pritisak, kažu da je dobro trenirao tenis dok mu je NATO pjenušavo bacao bombe. Skrivao se noću u podrumu svoje zgrade dok su krstareće rakete udarale u Beograd kao što sam ja to radio kao dete kada je Stuka bacila bombe na moje selo i moja kuća je gorela od velike vrućine. On ima puno pravo da ne voli nacije NATO -a koji su mu uništili domovinu i oteli njegovom narodu nezavisnost, resurse i ljudsku dobrotu. Ovdje govorim o Srbima, Hrvatima, Slovencima i svima ostalima iz tog regiona. Đoković je kao dečak napustio kuću i živeo u Nemačkoj daleko od svoje peneće pene. Pritisak u svakoj utakmici bio je ogroman i on se izdigao iznad njega i pobedio Federera i Nadala i hiljade onih koji su navijali protiv njega. Jedan neuspeh nije većina u međusobnom odnosu sa druga dva vrhunska igrača u kojima je dominirao. Jedna od stvari koje mi se najviše dive kod Đokovića je njegov način na koji se nosi sa neprijateljstvom Hrvata i Srba koje je stvorila religija. . On neprestano pokušava premostiti jaz i raditi na postizanju kompromisa, bez obzira na činjenicu da su hrvatski nacisti u Drugom svjetskom ratu i oni nedavni počinili ogromna zlodjela nad srpskim narodom. Podseća me na hrvatskog istoričara Šarića koji takođe piše i govori kao Đoković i ako mrzitelji ne misle da je to pritisak onda nema nade za njih
Komentari (1)