NA BOŽIDARCU PREDSTAVLJEN ROMAN NEVIDLJIVI SPASITELJI: Velika duhovno kulturna radost

В Митрић

17. 11. 2025. u 08:24

Sam Gospod je svojim učenicima govorio da je Njegovo stado maleno i da se ničeg ne boji, propovedajući Božiju, iskonsku pravdu i najdublje osnove na kojima počiva svet dobra. Tako su Njegovi apostoli i propovedali Jevanđelje, knjigu nad svim knjigama, Zakon koji je ljudskom rodu predočio sam Stvoritelj. I na više mesta, ispunjeni duhom Božjim, Njegovi učenici su govorili da je sve što je suprotno ovom zakonu kratkotrajno, rušivo, sklono propasti i vodi u najcrnju tamu.

НА БОЖИДАРЦУ ПРЕДСТАВЉЕН РОМАН НЕВИДЉИВИ СПАСИТЕЉИ: Велика духовно културна радост

V Mitrić

Od savremenih propovednika čuo je, kaže, mnogo puta da je današnji čovek dužan, koliko mu je u moći i pameti, da poštuje osnovna načela svog postojanja. A u tim načelima milosrđe, pomoć drugima i saosećanje stoje na samom vrhu.

- I naš narod je kroz vekove prenosio istu poruku: „Čini dobro i dobru se nadaj.“

Da ne bih mnogo dužio, dužan sam da ukažem još na jedno svoje zapažanje iz knjige Nevidljivi spasitelji. Među desetinama dobrih, milosrdnih muškaraca i žena , većinom zrelih i vremešnih osoba, nalaze se ljudi koji su u radnom delu života bili, ili su još uvek lekari, pravnici, novinari, inženjeri, službenici, profesori, umetnici,  ili obični radnici. U burnim vremenima vitlanja gotovo da su retki  među njima,  zapaženi kao molitvenici, ili  kao neko ko se formalno bavio duhovnim ili hrišćanskim načelima. I shvatio sam: Bog i preko takvih, naizgled običnih ljudi, šalje svetu svoju poruku. Razumevanje drugih i pomaganje u njihovim nevoljama dar je koji se dobija više sa Neba nego iz bilo kakvih  fondova ili institucija.

I kao da im je sam Gospod dao snagu da izgledaju bodro, nadahnuto, živo; da potraju duže nego što bi čovek očekivao, upravo da bi učinili svoja dela milosrđa.

Dobrih ljudi, bez obzira na njihovu malobrojnost, biće i ubuduće. I oni su ta So neophodna ljudskom rodu. Ili, kao što Njegoš reče, da su imali i rašta se roditi.

Zato mi se čini da nije slučajno što o njima govorimo baš danas, u danu Svetih Kozme i Damjana, onih koji su svojim životom pokazali da je pravo lečenje, i tela i duše,  dar koji se ne naplaćuje. Jer kao što je početak našeg života u Božijim rukama, tako su i svi naši susreti deo jednog tihog poretka koji nas usmerava da vidimo, prepoznamo i sledimo dobro.

A ko ima uši da čuje — čuće. I oči koje žele da vide — videće. Jer, upamtimo,  svaka naša misao, reč i delo beleži se u knjizi koja se zove duša. Ona nikada ne spava, ništa ne propušta. Zato se čuvajmo  lošeg  da u tu knjigu ne upišemo ono što bi nas, na poslednjem času, moglo odvesti daleko od Božanstva. U tamu iz koje nema povratka.

Ali isto tako, svaka dobra reč,  milosrdna ruka,  iskrena pomoć bližnjem vode nas putem istine koja nikada ne prestaje. Vode nas ka  večnom dobru  i trajanju , koje daje mir duši i smisao ovozemnom  životu.

Ovu kulturno duhovnu svetkovina organizovala je i osmislila akademik Marijana Milikić uz pesme za pamćenje grupe Srpska tradicija. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DR NOVOSTI: Revolucija u transplantaciji kose