PROTA OVEKOVEČIO ČUVENO SELO U RAĐEVINI: Kostajniku s ljubavlju
IZ štampe je izašla obimna, bogatato opremljena i pažljivo spremljena knjiga, koja svedoči o čuvenom selu Kostajniku, u Rađevini, od najstarijih vremena do danas, čiji je autor ugledni ovdašnji protojerej stavrofor Aleksandar Đurđević, vrsni duhovnik, teolog, filozof, pisac i veliki zadužbinar rodu svome.
foto v mitrić
Prota koji je podigao bogat duhovno-kulturno-istorijski kompleks Dobri potok, u čijem je središtu prelepa crkva brvnara, sa mnoštvom muzeja, posvetioje ovo delo, kako je zapisao da "daruje ovu knjigu svojim dragim i poštovanim Kostajničanima u znak sećanja na lepi deo svoga života provedenog sa njima".
Da knjiga ugleda svetlost dana potrudili su se i kumovi Zoran Marković i Mladen Ilić iz Loznice, osvedočeni narodni i crkveni dobrotvori, poštovaoci naše duhovnosti, istorije i kulture, koje, kao i oca asu, krasi čovekoljublje, rodoljublje i zalaganje za sabornost među ljudima".
U Kostajniku, nekad čuvenom rudarskom selu, čija su rudarska okna davno zatvorena, a bila su puna najkvalitetnijeg antimona na svetu, danas živi 770 stanovnika, čiji broj godinama pada, pa ih je, tako, pre 64 godine bilo čak 1671.Gde god se selili, a najviše ih je u Jadru, ostali su vezan za rodno selo, Rađevinu i pradedovska ognjišta.Poslednjih decenija Kostajnik je "selo policajaca", u nekim periodima bilo ih je i do 100 po čitavoj Srbiji, više nego što ima čitava policijska stanica u matičnom gradu Krupnju.
A, kroz delo prote Aleksandra očita je bogata prošlost tog sela u severozapadnom delu Srbije.Meštani se, danas, najviše bave poljoprivredom.Autor konstatuje da je "primetan porast bavljenja pčelarstvom".Selo je, veli, bogato izvorima vode, ima reku Kostajnik, koja po selu nosi ime, a tu su i mnoge pećine i vodopadi, među kojima je najlepši na Petrićkom potoku.Šume su sve gušće, posebno one naklonjene na Boranju.Divljači je sve više od kako se stočarstvo osetno smanjilo.
Selo krasi hram "Svih svetih", koju je 2012. godine, osveštao episkop šabači Lavrentije, takođe čedo Rađevine i đak iz Jadra.Tu je i Osnovna škola koja nosi ime znamenitog "Božidara Ž. Milojevića", Lovački dom, Mesnu kancelariju, mesta za druženja, prodavnice, pogone za preradu voća i rudnik "Stolice", doduše u mirovanju.
U vreme despota Đurđa Brankovića 1445. godine, kako piše prota Đurđev,"po Jerečiku, Diniću i Deroku u blizini Zajače, na bregu Kostajnik ležala je nekakva tvrđava , čije je predgrađe možda bila Zajača.Iste godine, kako se navodi, " u njoj je bio knez despot Đurađ".
Prota iznosi detalje iz prošlosti Kostajnika, uz mnoštvo autentičnih dokumenata, fotografija i faksimila.Pisac, kroz ovo delo, predstavlja na pitak način i o Rađevini, o našim znamenitim ljudima.A, u knjizi je i pesma o selu i svedočanstvo o poznatim meštanima od majstora fotografije Milinka Stefanovića, čije ime nosi jedna ulica u Beogradu, do profesora Miladina Vasiljevića, slikara Živka Milosavljevića, narodne pevačice Ivanke Stefanović, kustosa Branke Strailović,Dobrivoja Milanovića Guge igumanije Tekle Marković, slikara Miloša Ćirkovića, pesnika Dragana Markovića...
U knjizi su i faksimili dokumenata o istraživanju Borivoja Ž. Milojevića koji je 1906. godine boravio u Kostajniku, beležeći položaj, tip sela, privredu, poreklo stanovništva, navodeći da su starosedeoci Neškovići, Pavlovići, Lazići, Tešići, Jankovići, Živanovići, Mićanovići , Ivanovići, Mićanovići, Nestorovići i Grujičići.Tu je i svedočanstvo da je 1906. godine "Kostajničke rudnike" u okviru Podrinjskih rudnika zakupili braća Pera i Aca Despić iz Beča.Oni su, kako stoji, "u Rađevini već ranije zakupili nekoliko rudnika i topionica u Krupnju, gde su već topili antimon", a posle 14 godina ih prodali rusko-jevrejskom društvu.
Spominju se imena davnih seoskih učitelja Dragutina Matića, Ljubomira Kostića, Milorada Pantelića, Milije Đurić, Jevrema Matića, Ljubomira Gajića, Vojislava Mašića, Radoslava Mitića i Rade Turek.Pisac beleži i imena poginulih vojnika i oficira u Kostajniku na Biljegu 1914. godine, kao i da je Sreski odbor Demokratske stranke 12. jula 1922 . godine izabrao za predsednika stranke Petra Grujičića, krupanjskog sveštenika, a za prvog predsednika stranke Luku Stevanovića, poslanika Oblasne skupštine u Kostajniku.Nisu zaboravljeni ni seoski učitelji i od 1919. do 1941. godine o Živorada Žike Popovića, čuvenog profesora, publiciste, kulturnog poslenika i osnivača mnogih kulturnih ustanova između dva rata u Šapcu i okolnim mestima, do Srećka Borštaka, Nikole Antonovića, Pavla Vasića, Bogoljuba Kamenjaševića, Petra Simića, Živojina M. Todorovića, Milutina I. Matića, Čedomira S. Nedeljkovića, Zorke Katić i Vere T. Markov.
Saznajemo da su parohijani Kostajnika, u doba episkopa šabačko valjevskog dr Simeona Stankovića, podneli molbu za izgradnju crkve, koju je Sinodn SPC 1940. godine odobrio, što je eparhija te godine objavila u Službenom glasniku SPC.
Krajem avgusta 1941 godine, kako piše, "partizani su spalili opštinske arhive u Zavlaci i Kostajniku (stara sudnica u Brštici).Nemačka kaznena ekspedicija 19. oktobra spalila je Krupanj i crkvenu kuću dobropotočkih paroha sa arhivom i svim crkvenim knjigama krštenih, venčanih i umrlih od 18. veku do 1941. godine.Prota beleži imena i podatke o poginulim Kostajničanima od 1. septembra 1941. do 30. novembra 1942. godine.Navodi i sva imana žrtava Kostajnika od 1941. do 1945.O Kostajniku piše i kao "selu udovica".
Istovremeno, uz ovu knjigu, prota je, upravo iznedrio i dragoceno delo "Soko grad", još jedno u nizu onih koje je napisao od "Rađevina-običaji verovanja i narodno stvaralaštvo " do spomenice o episkopu Lavrentiju, žitija vladike Nikolaja, "Srpski Hilandar", "Uspomena arhijereja Eparhije šabačke 1849 -1949", "Krupanj 150 godina kroz fotografiju", "Spomenica Mačkov kamen", "Lovstvo u Rađevini", "Bela Crkva", "Crkve Krupnja", "Kulturna i sportska društva u Krupnju", "Dobropotočka crkva" u Krupnju", "U slavu Bogu", "Svete čudotvorne mošti u srpskim svetinjama", "Rađevina, Krupanj i Soko u 19. veku".
- Prota Aleksandar Đurđev je i ovim delom pokazao, ne samo raskošno znanje, umeće, dar,snagu svoje duhovnosti i intelekta, već i ljubav, osećaj i privrženost za ljude Rađevine, ali i čitavog roda svoga -kaže akademik Drago Mirković iz Macavara u Banjanima u Staroj Hercegovini, koji je ponosan što je zet rađevski, kostajnički, jer je njegova supruga Rosa iz čuvene loze Mijailovića, iza zaseoka Ercegovci, što svedoči o njihovim korenima. -Blago je naše od neprocenjeno vrednosti što imamo ovakve div ljude naših dana kakav je, nasumnjivo, prota Aleksandar.
A u velelepnom Muzeju u Krupnju, biseru rađevske i srpske kulture i duhovnosti, jučesu promovisana dela „Soko Grad“ i „Kostajnik“, čiji je autor znameniti duhovnik, teolog, pisac, filozof, rodoljub i humanista, protojerej stavrofor Aleksandar Đurđev iza koga je još petnaestak dela, koja su značajan doprinos riznici naših nacioalnih dobara.
Prota Aleksandar je, na ovom divnom kulturno duhovnom sabranju, čiji je domaćin bio Zoran Marković, sa porodicom, Zlatna Jabuka, sa porodicom, osvedočeni crkveni dobrotvor i humanista, koji je, sa svojim kumom Mladenom Ilićem i njegovom porodicom, i Goranom Omerovićem, sa porodicom, zaslužan što su ova dva značajna dela ugledala svetlost dana,istakao ja knjige spremao i prisao tridesetak godina, strpljivo sakupljajući svaki detalja, uz što ide i prikupljanje drevnih predmeta, dokumenata i fotografija koji predstavlja i svedočanstvo i priču za sva vremena.Prota se zahvalio na pomoći i podršci dobrotvorima i učesnicima promocije, među kojima je bio i predsednik opštine Krupanj, inače istoričar Mladen Stefanović.
Prota koji je, kao retko ko, kad i kad sabrao dragocenosti Rađevine i ovekovečio ih u knjigama, naglasio je da su ove njegova dela, kao i druga zavičajna, svedočanstva, ne samo o Rađevini, već o Jadru, jer su ova dva kraja nerazdvojna, kao što su nerazdvojni njihovi ljudi, koji imaju iste običeje, nošću i kulturu.Kostajnik, nekada rudarsko naselje, davno nazvano „selo udovica“, jer su rudari umirali jako mladi, prota je opisao kroz sve sfere života i rada, a posebno je zanimljiva, ali i potresna priča, ali i fografija, i za njega samog, koja pokazuje da su se rudarenjem, u to doba, bavila i deca, boreći se da, na livenje u Krupanj, sa stolica dnevno upute i po dva tovara rude i to oprane.
Prota je naglasio da je žarka želja blaženopošivšeg vladike Lavrentija, episkopa šabačkog, bila da, baš on, ispunjava tu želju, da njegovu zadužbinu, koju je posvetio svetom vladiki Nikolaju Velimiroviću, učini još dostupnijom najvećem broju ljudi, kao i njenu prošlost.
Profesor Mladen Stefanović, predsednik opštine Krupanj, rekao je da veruje da bi se i vladika Lavrentije, takođe čedo Rađevine, kojoj je, uz Soko, darovao i Manastir Bogošticu, radovao delom o njemu milom Sokolu, kako ga je zvao.
-Kada god otac Aleksandar, uljudno najavljujući se, dođe kod mene uve donese novu knjigu -kazao je čelnik Krupnja. -Prođe neko vreme, ali donese knjigu, novu radost i svetlost za naš grad i zavičaj. Kao što je Mokranjac sakupio rukoveti tako i otac Aleksandar, siguran sam piše jevanđelja za naš grad, za naša sela.Kao predsednik opštine, ali i kao istoričar, mogu da kažem da sam ponosan što imamo ovakvog sugrađanina kao što je Aleksandar Đurđev.
Stefanović je, na pitak način, ukazao na mesto Soko Grada u našoj istoriji, koji bito u rukama Osmanlija do 1862. godine, kao njihovo poslednje uporište, čiji je osvajanjem, konačno, došla sloboda za Jadar i Rađevinu.
Vladimir Mitrić, novinar, rekao je da je delo prote Aleksandra o Soko Gradu, „ništa manje od zadužbine koju je podigao naš omiljeni arhijerej Lavrentije, a bolje rečeno, daje joj veću svetlost, veličinu i slavu“.Ovo, kao i delo „Kostajnik“, naveo je Mitrić, „mogao je da uradi samo neko, kao što je otac Aleksandra, koji, uz dar za pisanje, ia bogat intelekt, obrazovanje, svesnost značaja spajanja kulture, duhovnosti, istorije i tradicije, znanje i umeće, ali i veliku energiju i ljubav prema rodu, Bogu, zavičaju i Srbiji“.
-Kao što je Vuk, kako je govorila Isidora Sekulić, znao da je „jezik krivotok naroda“, tako je otac Aca iz naroda izvukao ono najbolje i najdragocenije, otrgao ga od zaborava za sva vremena. -U vreme kada, zbog „poplave interneta“, ljudi teže čitaju knjige, mudri otac Aleksandar je napravio delo, opremljeno bogatim, pažljivo izabranim fotografija od kojih svaka „kao da govori“.To je novi način da se knjiga približni čitaocima, što otac Aleksandar, ne samo zna, već daje primer drugim autorima, što je novi njegov doprinos svima nama.Imam utisak da ga, kao i vladiku Nikolaja, njega neka nevidljiva ruka vuče da piše i da ne staje.
I prota je najavio nove knjige, među kojima će biti prva o Svetome Save, za čijeg se dobrotvora već javio privrednik iz Loznice Mile Obradović Neli, veliki poštovalac dela pisca iz Rađevine, rođenog u Parizu.A, Milan Staće Ilića iz Loznice, koji je, kao i njegovi divni roditelji, uvek blizak Crkvi i narodni potrebama i dobrima, izrazio je želju da preuze brigu o štampanju narednih dela.Baš od srca, rekao je Milan koji je, sa suprugom Verom, bio jedan od mnogih gostiju koji su uživali u ovoj kulturnoj i duhovnoj radosti.Ilići to baš tako , od srca, vazda rade.
EVROPLjANE RAZBESNELA JEDNA TAČKA TRAMPOVOG PLANA: "To je skandalozno"
AMERIČKI predsednik Donald Tramp ubacio je „klin u točak“ jednih od najosetljivijih pregovora koji se trenutno vode u Evropi, potencijalno ugrožavajući napore da se Ukrajini obezbedi finansiranje za nastavak odbrane od Rusije, piše Politiko.
22. 11. 2025. u 07:54
NAJVEĆA SILA EVROPE REAGOVALA NA TRAMPOV PLAN: "U principu podržavamo"
NEMAČKA vlada saopštila je da "u principu" podržava plan Sjedinjenih Američkih Država za okončanje rata u Ukrajini, ali da ostaje posvećena zaštiti ukrajinskog suvereniteta i obezbeđivanju bezbednosnih garancija za zemlju.
21. 11. 2025. u 12:37
Na godišnjicu dedine smrti, Kenedijeva unuka (35) saopštila da UMIRE - a tek što se PORODILA! Prokletstvo Kenedijevih se nastavlja...
ĆERKA Kerolajn Kenedi, a unuka Džona i Džeki Kenedi je objavila strašne vesti na godišnjicu smrti svog dede. Nakon drugog porođaja suočila se sa teškom dijagnozom.
23. 11. 2025. u 14:30 >> 17:31
Komentari (0)