NEĆE MOĆI: Istorijske veze

Filip Rodić

30. 06. 2024. u 07:00

KAKO je moguće da jedna rezolucija o genocidu bude "blagodatna", a druga "neprihvatljiva, neprimerena i nepotrebna".

НЕЋЕ МОЋИ: Историјске везе

Foto Z. Jovanović

"Ponovo pozivamo Srbiju da u potpunosti istraži ovaj slučaj i pozove na odgovornost one koji su počinili i zataškali ovaj brutalni čin. Nastavićemo sa tim pozivom dok pravda ne bude zadovoljena", objavio je na "Tviteru" portparol Stejt departmenta Metju Miler 7. jula prošle godine povodom ubistva američkih državljana albanskog porekla Ilija, Agrona i Mehmeta Bitićija koji su kao pripadnici tzv. Atlantske brigade terorističke OVK došli da se bore protiv srpskih snaga na Kosovu i Metohiji. Oni su, prema američkim navodima, uhapšeni pošto su ilegalno ušli u Srbiju, osuđeni na 15 dana zatvora i posle odležane kazne pušteni, ali ih je tada, kako navode SAD, srpska policija ponovo uhapsila i odvela u bazu SAJ-a u Petrovom Selu, gde su ubijeni. Njihova tela otkrivena su u julu 2001. godine u masovnoj grobnici u Petrovom Selu, zajedno s drugim telima kosovskih Albanaca, navode Amerikanci.

Sad bi logično bilo da se šef hrvatske diplomatije Gordan Grlić Radman zapita "kakve veze istorijski SAD imaju sa grobnicom u Petrovom Selu", ali neće se to zapitati. To mu je jasno kao što je i nama. Iako su bili borci terorističke organizacije na tuđoj teritoriji, braća Bitići su protivzakonito lišeni života i bili su američki državljani. Ali Grlić Radman će se zato zapitati "kakve veze Crna Gora istorijski ima sa Jasenovcem", pa donosi rezoluciju o na tom strašnom mestu počinjenom genocidu. "Apsolutno nikakve. Niti je istorijski opravdano, niti je to politički logično. I sigurno će imati našu reakciju ako do toga dođe", odgovara sam na svoje pitanje.

Da zanemarimo sada činjenicu da su Crnogorci, istorijski, isti narod kao i Srbi (makar je u prethodnim vekovima tako bilo) i da na osnovu toga ukazuju na brutalno stradanje svojih sunarodnika u jednom od najsurovijih (ako ne i najsurovijem) gubilišta u istoriji čovečanstva. Ako je ispravna američka logika u vezi s braćom Bitići, a ispravna je, onda bi i Crna Gora sasvim imala pravo (ono istorijsko) da izražava nezadovoljstvo što je u Jasenovcu (najverovatnije) mimo svakog zakona i pravila ratovanja ubijen četnički vojvoda Pavle Đurišić i još osamdesetak njegovih saboraca zarobljenih na Lijevče polju. Možete misliti šta god hoćete o Pavlu Đurišiću (baš kao i o braći Bitići), ali činjenica je da je on žrtva teškog ratnog zločina počinjenog u okviru ustaškog genocida nad Srbima, pa kao što Amerikanci imaju "istorijske veze" i prava da insistiraju na osudi tog zločina, to isto ima i Crna Gora.

Još jedna istorijska nit povezuje Crnu Goru i Jasenovac. Osnivač i komandant koncentracionih logora u NDH Maks Luburić je poreklom (to je činjenično stanje) bio iz starog crnogorskog (srpskog) plemena Drobnjaci. Kako nam se stalno govori da treba da se suočimo sa svojim zločincima, sasvim je logično i istorijski opravdano da Crna Gora, eto, možda želi da osudi zločin u kojem je učestvovao jedan njihov "otpadnik". Potpuno u skladu s "evropskim vrednostima", zar ne?

Po ovoj logici, sasvim je, onda, razumljivo i što Hrvatska želi da učestvuje u usvajanju rezolucije o "genocidu" u Srebrenici. Ipak je u tom zločinu učestvovao, čak i u ubijanju vodeću ulogu igrao, jedan njihov "otpadnik", Dražen Erdemović - Hrvat po nacionalnosti koji tvrdi da je kao pripadnik 10. diverzantskog korpusa VRS (pre toga se borio na strani tzv. Armije BiH i HVO) učestvovao u ubistvu "više od hiljadu Muslimana".

Nije, međutim, Hrvatska zbog toga podržala i dobrodošlom smatrala rezoluciju o Srebrenici. Grlić Radman je povodom ove rezolucije izjavljivao da ona treba da doprinese da se "zločin genocida više nikad i nigde ne ponovi". Iz tog ugla, za crnogorsku rezoluciju o Jasenovcu jeste "istorijski" odveć kasno, jer je ono što je započeto u Jasenovcu i drugim stratištima NDH - završeno u "Oluji". Grlić Radman je za ovu rezoluciju, takođe, izjavio da je "uz genocid i glorifikovanje zločinaca, jednak zločin poricati istinu i istorijske činjenice", da "nijedan narod nije optužen, nego isključivo počinioci tih zločina", te da se time "reafirmišu načela UN i načela o ljudskim pravima, što je poruka budućim naraštajima da zločini nisu ničim opravdani". "Učimo buduće generacije da žive u slozi i miru, da poštuju jedni druge te da niko nema pravo ubiti drugoga", dodao je on.

Ali zašto, onda, Grlić Radman ima sasvim drugačiji pogled na crnogorsku rezoluciju? Zašto njegovo ministarstvo "smatra neprihvatljivim, neprimerenim i nepotrebnim donošenje" ove rezolucije i zašto tu "namera nije izgradnja kulture sećanja i pomirenja, već instrumentalizacija sećanja na žrtve Jasenovca radi kratkoročnih političkih ciljeva inicijatora rezolucije". Kako je jedna rezolucija o genocidu plemenita, a druga je sasvim suprotno? Zašto se, kako navodi hrvatsko ministarstvo, "ovaj postupak Crne Gore ne može smatrati dobronamernim i dobrosusedskim u odnosu na Hrvatsku, niti je u skladu sa deklarisanim ciljem članstva Crne Gore u EU"? Za razliku od "njene" rezolucije o Srebrenici, koja je prema srpskom narodu "lekovita". Zašto prete Crnoj Gori? Da nisu Crnogorci osudili ceo hrvatski narod za genocid, ili samo ustaške zločince?

Zar ne bi bilo logično da Hrvatska, kao zemlja koja je odavno prigrlila sve evropske vrednosti, kaže "hvala vam, braćo iz Crne Gore, što nas oslobađate tereta zločina koji su počinili naši preci" i "ne u naše ime"? Kako je moguće da "dobro" koje Hrvatska u saizvršilaštvu sa nekim drugim državama čini srpskom narodu postane loše i sve suprotno kada to Crna Gora učini Hrvatskoj? Da to odmah postane antievropska vrednost? To je teško pitanje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

TATA NIJE TU, NEĆE DOĆI: Udovica Nebojše Glogovca o najbolnijem trenutku nakon njegove smrti