ĐURIĆ O PROTESTU: Samo vas gledam kako nasedate po ko zna koji put za račun onih koji bi da prigrabe vlast i slome Srbiju

Новости онлајн

24. 01. 2025. u 15:31

MINISTAR spoljnih poslova Marko Đurić poručio je protestantima da njih nema u planovima onih koji su organizovali demonstracije i da je jedinicilj da se oslabi Srbija.

ЂУРИЋ  О ПРОТЕСТУ:  Само вас гледам како наседате по ко зна који пут за рачун оних који би да приграбе власт и сломе Србију

Foto: FOTO TANJUG/ NEMANJA JOVANOVIĆ

Samo vas gledamo kako nasedate, po ko zna koji put, na isti fazon. Kako vas žedne preko vode prevode oni koji bi u ime i za račun vaših nada i snova želeli da se dočepaju vlasti, prigrabe političku kontrolu, ekonomske i prirodne resurse, oslabe Srbiju i stave je pod svoju kontrolu. Vas uopšte nema u njihovim planovima, kao što vas nije bilo ni pre četvrt veka, kada sam zajedno sa vama i ja bio na ulici. Vi koje gledam sa prozora, iako ubedljiva manjina (mada vam se, verujem, tako na momente ne čini kada se nađete u gomili i kada vas ohrabre plaćeni propagandisti), niste za mene i za nas predmet mržnje. Mene sve rane mog roda bole.

Jedan od učesnika protesta ispred Vlade Srbije fotografisao me je danas u trenutku dok posmatram grupu sugrađana koji nezakonito blokiraju raskrsnicu Nemanjine i Kneza Miloša. Prostački komentari puni mržnje koji su usledili ispod tog posta nisu vredni komentarisanja, ali u jednome su u pravu. Taj skup sam posmatrao sa zabrinutošću, ali ne za svoju ličnu političku sudbinu, već za Srbiju. Posle toliko godina borbe i strpljivog rada na tome da dođemo u situaciju da najvažnija državna i nacionalna pitanja rešavamo u koliko-toliko povoljnom međunarodnom okruženju, organizovano se radi na tome da Srbija propusti priliku koja joj se verovatno neće ponoviti u doglednoj budućnosti.

Danas se pitam da li ljudi koji tako olako mrze i ismevaju sve one koji drugačije misle i koji se trude da rade za Srbiju dok oni „štrajkuju“ shvataju da su instrument u rukama onih koji ne žele dobro ni Srbiji ni srpskom narodu. Da li shvataju da je mnogima stalo da Srbi ni ovoga puta ne ispruže ruku i zgrabe istorijsku šansu? Uveren sam da velika većina građana razume i kakva nam se prilika pruža u narednih nekoliko godina i da je spremna da učini još jedan mali napor za svoju zemlju.

Danas ćemo u Jagodini videti jednu drugačiju Srbiju, ljude koji shvataju da samo zajedničkim naporima možemo da, u vremenu pred nama, zaslužimo poštovanje potomaka tako što ćemo rešiti ključna državna i nacionalna pitanja, i da možemo izgraditi ekonomski i politički snažnu i stabilnu Srbiju.

Vidimo se u Jagodini!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
TA KUĆA JE STVARNO UKLETA Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku

"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku

PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.

07. 12. 2025. u 13:36

Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića

Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića

DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.

07. 12. 2025. u 11:41

Komentari (0)

KARLEUŠA OTKRILA CECI ISTINU O SNAJI: Nije ostala ravnodušna na reči o Veljku i Bogdani