Već deset godina traje muk. Deset godina – ni glasa, ni reči, ni jednog javnog pitanja o spomeniku Jusufu Čeliću u Gusinju. Ni glasa o stihovima himne Sekule Drljevića, ratnog zločinca i saradnika okupatora. Ni glasa ni o veličanju Krsta Zrnova Popovića, čije ime i lik danas neki ponosno nose, bez ikakvog osećaja prema istorijskoj istini i bolu koji to izaziva. To je, izgleda, za neke sasvim normalno. To im je potaman. Da stoji, da se peva, da bude deo javnog prostora.
10. 08. 2025. u 07:55
Miki
22.10.2023. 18:49
Krajnje je vreme da se Srbi opamete a ne da gaje neprijatelje u svojoj kući , koji im na kraju najviše rade o glavi a često zbog toga i plate glavom.To se vidi sve od Slovenije do Makedonije, takve greške nebi smele da se ubuduće ponavljaju jer pametnom je dovoljno da iz jedne greške izvuče pouku.