Bivši komandant Srpske garde i kontroverzni novosadski biznismen Branislav Lainović ubijen iz neposredne blizine sa tri hica u glavu, kod hotela **Srbija**.
U POSLEPODNEVNIM satima 20. marta 2000. godine sa dva hica iz revolvera ubijen je kontroverzni novosadski biznismen, bivši komandant Srpske garde i panonski **don** - Branislav Lainović Dugi (45). Ubica mu je iz neposredne blizine pucao u slepočnicu, a potom ga već mrtvog **overio**.
U gradu naviklom na svakodnevna smaknuća, likvidacija Lainovića izazvala je dosta čuđenja. Ubijen je gotovo ispred samog Hotela **Srbija**, nedaleko od centra Beograda, pred prolaznicima, oko 16.15 sati, dok još mrak nije počeo da pada. Tolika sigurnost, drskost i bezobzirnost ubice nije iznenadila samo policiju, već i njegove bliske prijatelje, čitavo podzemlje..
Uprkos svemu tome, ni ovaj zločin nije rasvetljen. Prema onome što je do sada utvrđeno zna se da je Lainović ispred hotela nekog čekao. Neposredno pred smrt žučno je mobilnim telefonom razgovarao, često povišavajući ton. Kao da ga je sagovornik sa druge strane žice namerno nervirao ne bi li mu odvukao pažnju od okoline. Ta neopreznost će za Dugog biti kobna.
I danas postoje dve verzije onoga što se dogodilo. Prema prvoj, kraj Lainovića su, dok je razgovarao, prošla dvojica mladića. Iznenada, jedan od njih se okrenuo i gotovo mu prislonio cev revolvera uz glavu. Povukao je oroz. Kad je već mrtav Dugi pao na pločnik, zločinac je ponovo zapucao. Opet u glavu.
Slična je i druga verzija. Ovde se, međutim, spominje samo jedan napadač, koji mu je prišao s leđa i ubio ga. Obe varijante se, međutim, slažu u jednom - zločinac se, posle likvidacije, sagnuo i iz ruke mrtvog Lainovića uzeo mobilni telefon, kojim je neki sekund pre toga razgovarao. U njemu je verovatno bio ukucan i broj naručioca smaknuća.
MOĆNI LALA
TOKOM uviđaja policija je za pojasom žrtve pronašla pištolj. Lainović nije stigao ni da se maši za njega i, eventualno, pokuša da se odbrani. Utvrđeno je i da je neposredno pre smrti taksijem došao do hotela, gde je trebalo da ga sačeka prijatelj. Prethodno je nekoliko sati proveo u poznatom lokalu na Dedinju, u društvu članice jedne beogradske muzičke grupe. U Beogradu je bio samo u prolazu, jer ga je put vodio za Bugarsku.
Neki tvrde da je kod **Srbije** trebao da se sastane sa Zoranom Davidovićem Ćandom, momkom sa Miljakovca, koji je tri dana kasnije i sam ubijen. Davidović je, navodno, pripadao klanu Zorana Uskokovića Skoleta, a javnosti je bio poznatiji kao tadašnji dečko poznate folk zvezde Jelene Karleuše. Drugi, međutim, kažu da je Lainović čekao **nekog ko mu duguje velike pare**, da se telefonom sa njim raspravljao i da mu je taj poslao ubice.
Do danas se, međutim, ne zna zašto je Dugi morao da umre. Ipak, u podzemlju je tada važilo uverenje da su mnogi želeli da ga vide mrtvog. Nekima se zamerio zbog oštrog jezika ( zbog njega je i dobio nadimak Lajavi), drugi su u njemu videli poslovnu pretnju, mutan **biznis**, ali se spominje i osveta zbog Arkanovog ubistva. Pojedinci su tvrdili da iza svega stoje, ipak, **politički interesi**, jer je od srpskog nacionaliste i komandanta Srpske garde, pa i razlaza sa SPO, postao vatreni pristalica samostalne Vojvodine.
pak, policija se najviše bavila njegovom avanturističkom prošlošću i mutnim poslovima. **Karijeru** je, kao i mnogi momci sa beogradskog asfalta, započeo u inostranstvu. Bio je nerazdvojan sa LJubom Zemuncem, Radetom Ćaldovićem Ćentom, Đorđem Božovićem Giškom... Nijedan nije umro prirodnom smrću. Po povratku u Novi Sad **zarađeni** novac uložio je u nekretnine i lokale.
U njegovom vlasništvu bila je i jedna od najvećih diskoteka u Evropi - **Paradizo**, ali i mnogi drugi novosadski kafići. Kupio je nekoliko hiljada kvadrata poslovnog prostora, a spremao se da otvori i privatnu televiziju **Lala**, kao i radio stanicu i dnevni list. Ipak, tvrde upućeni, najviše para stizalo mu je od **zelenašenja**. Pozajmljivao je velike svote, uz još veću kamatu.
PRIVOĐEN ZBOG ARKANA
DUGI se nije mnogo eksponirao u javnosti. Neposredno pred smrt, ipak, njegovo ime je dva puta osvanulo na novinskim stupcima. Prvo je bio kum na venčanju pevačice Lele Andrić i Srđana Axemovića Axima (momka sa Zvezdare), a onda ga je policija privela zbog ubistva Željka Ražnatovića Arkana. Za ovo drugo možda se ne bi ni znalo, da on sam o tome nije progovorio.
- Ispitivali su me tri sata, a ja o tome ne znam ništa i nije mi jasno otkud da za to pitaju mene - jadao se novinarima. - Nema nijednog razloga da u razgovoru sa mnom traže odgovor na pitanje ko je ubio Arkana.
Bio je ljut na novinare što toliko i na taj način pišu o Arkanu **jer je on mnoge porodice u Beogradu zavio u crno**. Govorio je i da su posle politike, najveće zlo novine. Upućeni su, međutim, govorili da su mu u pisanju o ubistvu Ražnatovića, najviše zasmetala neka imena koja su dovođena u vezu sa tom likvidacijom. Navodno, bilo je reči o njegovim bliskim prijateljima.
Sa početka devedesetih godina prošlog veka, ime Branislava Lainovića često je bilo u javnosti. Tada popularni Jezdimir Vasiljević, gazda Jezda, optuživao ga je da je učestvovao u otmici njegove porodice u Italiji, posle propasti **Jugoskandika**. Dugi je sve to demantovao,a Jezdine optužbe nikad nisu ni dokazane.
Kontroverzni novosadski biznismen nekoliko puta bio je na meti ubica. Ipak, svaki put bi se, za dlaku, izvukao. Sugrađani su o njemu samo imali reči hvale. Tvrdilo se da je **uveo red na novosadskim ulicama**, ali su kroz šalu znali i da kažu da se **izborio za potpunu nezavisnost Vojvodine od Arkana**.
- Mene Arkanovo ubistvo nije ni iznenadilo ni pogodilo - rekao je Dugi. Zbog ovih, ali i mnogih drugih, nimalo lepih reči na račun ubijenog Željka Ražnatovića, Lainović se mnogima zamerio. Ipak, nije se plašio. Nije nosio pancir, nije se okružio telohraniteljima. Verovao je da ima instančan instinkt za opasnost:
- Mene podsvest stalno tera na akciju, da se krećem, da ne bi imali šansu da me zveknu kao papka.
To mu, međutim, nije pomoglo. Ubijen je po svim mafijaškim pravilima. Ubice ga nisu gledale u oči. Pucali su mu s leđa. Likvidiran je u gradu, kojeg nije voleo:
- Uvek presrećan izlazim iz Beograda, jer mi je glava čitava. Nema bezbednosti u prestonici.
Tog 20. marta 2000. godine zauvek je ostao u Beogradu.
(Nastavlja se)