Visoki funkcioner Državne bezbednosti Crne Gore Darko Raspopović Beli, ubijen 8. januara 2001. u centru Podgorice. Njegovu smrt neki povezivali sa likvidacijom Gorana Žugića, pola godine ranije, inače savetnika za bezbednost Mila Đukanovića.
Mnogi tvrde da su ove dve smrti povezane. Bez obzira da li je to tačno ili ne, jedna stvar je zajednička - obe likvidacije su odrađene izuzetno profesionalno, žrtve su napadnute u centru Podgorice, a zločinci nisu poznati do danas. Ili, bar, nisu seli na optuženičku klupu.
Na meti egzekutora Darko Raspopović se našao osmog dana januara 2001. oko 17 sati. Ubistvo se dogodilo naočigled mnogobrojnih građana, ispred prodavnice **Meks** na glavnom gradskom trgu. Zločinac se prišunjao policijskom funkcioneru dok je ovaj pokušavao da otvori gepek automobila i unutra stavi kesu, sa tek kupljenom robom. Iz neposredne blizine, s leđa, pucao je iz **škorpiona**, najverovatnije sa prigušivačem.
Raspopovića je pogodilo sedam metaka. Kada je smrtno ranjen pao na podgorički asfalt, prema verziji koja i danas kruži Crnom Gorom, Darko je zajaukao, a ubica, čuvši to, pokušao je da mu iz neposredne blizine još jednom puca u glavu. Navodno, u tom momentu oružje je zakazalo. Posle zločinačkog čina egzekutor se izgubio u obližnjem haustoru i stopio sa običnim svetom i prolaznicima.
POLICAJAC OD KARIJERE
NEZAPAMĆENI zločin dogodio se u neposrednoj blizini stana gde je Raspopović živeo sa suprugom i dvoje dece. Iako teško ranjen davao je znake života, pa je ubrzo kolima Hitne pomoći prebačen u bolnicu. Kad je vozilo stalo pred ulaz u Klnički centar, visoki policijski funkcioner već je bio mrtav.
Od trenutka kada je obelodanjena vest o napadu na još jednog bliskog saradnika Mila Đukanovića, cela Podgorica bila je u blokadi. Jake policijske snage danonoćno su kontrolisale vozila i legitimisale građane, ali bez većeg uspeha. Crna Gora je bila u šoku.
Takav zločin nije bio zabeležen u ovom kraju. Da se neko ubije u strogom centru grada, pred stotine građana i popodne bio je **recept** do tad viđen samo u Beogradu. Tamošnji mediji čudili su se tolikoj hladnokrvnosti ubice, ali još više činjenici da mu se niko od prolaznika nije suprotstavio.
Vlast je formirala i specijalni tim koji je trebao da se pozabavi ovim slučajem i rasvetli nešto što je malo ko verovao da će se desiti. Krenulo se od motiva, ali je i tu bilo malo tragova da bi se istraga usmerila u pravom smeru. Jer, Raspopović potiče od ugledne crnogorske porodice, bio je uzoran sportista i nosilac najvišeg ranga u karateu, a njegov dom su krasila i mnoga odličja sa raznih takmičenja.
Sa druge strane, imao je i bogatu policijsku karijeru. Posle diplomiranja na Pravnom fakultetu, zaposlio se u MUP Crne Gore. Jedno vreme bio je inspektor za suzbijanje privrednog kriminala, a zatim je uhlebljenje našao u Državnoj bezbednosti. Važio je za izuzetno sposobnog i hrabrog policajca kojem su poveravani najdelikatniji poslovi, pa je zbog toga brzo i napredovao u službi.
Mnogi su ga cenili, naročito najviši državni funkcioneri, kao i sam predsednik Đukanović. Ipak, Raspopović je znao da ima i neprijatelje. Ako je i bilo nekih sumnji nestale su januara 1998, tri godine pre nego što će biti ubijen, kad je pod njegov automobil, ispred stana, podmetnut eksploziv. I posle toga, nekoliko puta je bio meta napada, ali bi se uvek izvukao.
U jedinom saopštenju MUP Crne Gore, povodom Raspopovićevog ubistva, navedeno je samo da je **nepoznato lice na drzak i bezobziran način lišilo života visokog funkcionera MUP**. Ta kvalifikacija o N.N. zločincu ostala je do danas, iako se u prvo vreme tvrdilo da je čak napravljen i foto-robot ubice. Neki od prolaznika su ga opisali kao **mladića sa kapom dužeg štitnika**.
UBICA BEZ MASKE
- DARKO je u mladosti živeo brzo i raznovrsno, ne zanemarujući svoje obaveze. On je žrtva zlog vremena. Učinićemo sve da pronađemo počinioce - oproštajne reči su Raspopovićevog starešine Duška Markovića, izgovorene na sahrani kojoj su prisustvovali i Milo Đukanović, Filip Vujanović, Vukašin Maraš...
Mesec dana kasnije tadašnji pomoćnik ministra policije Vuk Bošković rekao je da MUP Crne Gore još nije rasvetlio ubistva Gorana Žugića i Darka Raspopovića, da se radi o delima **sa velikim stepenom prikrivenosti**, kao i da je utvrđeno **da izvršioci nisu isključivo iz Podgorice**.
- Ubica Darka Raspopovića nije nosio masku, što govori o tome da je on bio siguran da ga niko neće prepoznati, odnosno da je bio **sa strane** - precizirao je Bošković, uz napomenu da je nedovoljna efikasnost u rešavanju ovih zločina proistekla i **iz pomanjkanja saradnje sa Beogradom**.
Ono što je, međutim, najviše intrigiralo javnost je nagađanje zbog čega je pala glava Belog Raspopovića. Mnogi su tada prepričavali optužbe Gorana Matića, bivšeg saveznog ministra za informacije, koji je za likvidaciju Gorana Žugića optužio američku obaveštajnu agenciju CIA, ali i Darka Raspopovića. Vukašin Maraš, tada prvi čovek crnogorske policije nazvao je to **najvećim besmislicama**.
Sa druge strane, veza između ova dva ubijena čoveka, bliska Đukanoviću, nađena je i u krijumčarenju cigareta, mada niko nije želeo javno da kaže o čemu se tu radi. Da li su oni bili umešani u šverc, da li su mu se suprotstavljali, da li su se u jednom trenutku našli na suprotnim stranama, ili je u pitanju osveta? Nema sumnje da su se interesi zločinaca i njihovi jednog trenutka našli na suprotnim stranama. Izlaz je nađen u zločinu. A, on je izveden po svim mafijaškim pravilima.
SLUČAJ RADULOVIĆ
PODGORIČANIN Milan Radulović poginuo je 19. marta 2001. kada je ispod njegovog automobila postavljena bomba. U trenutku dok je sedao u **kadet** i stavljao ključ u kontakt-bravu, odjeknula je snažna eksplozija od koje je Radulović na mestu ostao mrtav. Za bombašem se još traga.
Iste godine u Podgorici je ubijen i Miško Krstović. Ubica mu je 13. aprila prišao s leđa i pucao u potiljak iz automatskog pištolja. Likvidiran je gotovo na identičan način kao i Beli Raspopović. Ni ovaj slučaj policija nije rasvetlila.
(nastavlja se)