Nepoznati ubica, koga je, po svemu sudeći, poslala mafija, dopisnika **Novosti** iz Jagodine Milana Pantića usmrtio udarcima tupim predmetom u potiljak. Novinar napadnut dok se vraćao iz prodavnice 11. juna 2001.
Bilo je tiho jutro 11. juna 2001. godine, oko 7.50 sati. Pantić je pošao do prodavnice da kupi osnovne namirnice za kuću. Zločinac ga je sačekao u povratku. Zlikovački, s leđa, nekoliko puta udario je novinara **Novosti** u potiljak. Pantić je ubrzo izdahnuo.
Mrtvog novinara, u lokvi krvi, prva je primetila jedna devojčica, učenica drugog razreda obližnje osnovne škole. Uplašena, protrčala je kraj tela i pobegla iz zgrade. Policija je na mestu zločina zatekla jeziv prizor. Svuda krv i - dva hleba. Neki od stanara ispričali su da su čuli galamu koja je dopirala iz hodnika, ali da su mislili da se **deca igraju**.
Pripadnici MUP Srbije ubrzo su krenuli u veliku i opsežnu istragu, dotad neviđenu u ovom gradu. Ipak, ni godinu dana kasnije ubica nije pronađen, iako je napravljen foto-robot, a još manje su poznati organizatori i naručioci novinarske smrti. Kako vreme odmiče, javnost je sve manje uverena da će ova likvidacija biti rešena.
UBICA NEPOZNAT!
**ČEŠLJAJUĆI** Pantićevu prošlost, praktično od samog rođenja, istražni organi su jedino došli do zaključka da je ubijen zbog svog - pisanja! Ekipa koja je formirana da rasvetli ovu likvidaciju, iščitala je gotovo sve njegove tekstove, saslušala stotine ljudi, a potom napravila **skicu** motiva i eventualnih nalogodavaca novinarske egzekucije.
Inspektori su danonoćnim radom, krug sumnji i motiva suzili na tri imena. Reč je, naravno, o onima koji su mogli u Pantiću da vide smetnju ili da mu se svete zbog novinskih članaka. Naravno, direktni izvršilac monstruoznog plana ni tada, kao ni danas - nije poznat. Ipak, od te svojevrsne **skice** Pantićeve smrti - nije se otišlo dalje. Za bilo kakve, iole ozbiljnije, optužbe na bilo koju od ove tri adrese - trebalo je imati dokaza. A, njih nema. Ostale su samo indicije.
Predsednik Srpske radikalne stranke dr Vojislav Šešelj predložio je, slično kao i u slučaju ubistva ministra vojnog Pavla Bulatovića, da se formira anketni odbor koji bi ispitao ko je i zašto ubio novinara Milana Pantića. Taj predlog, međutim, nije usvojen. Zašto?
- Pantić je jedini novinar koji je ubijen u proteklih deset godina zbog časnog i poštenog obavljanja novinarskog posla - obrazlagao je lider radikala. - Cela Jagodina zna da su samo dva čoveka mogla biti umešana u ovo ubistvo, a u javnosti se pominjalo ime saveznog poslanika Dragana Nikolića Femana i jednog republičkog poslanika. Pantić je pisao o aferama vezanim za imena tih ljudi. Možda njih dvojica prebacuju krivicu jedan na drugog. To treba da se utvrdi. Jedan od njih dvojice je sigurno kriv.
SERIJA O KORUPCIJI
OBOJICA **prozvanih** odbacila su insinuacije Vojislava Šešelja da su upleteni u nasilnu smrt Milana Pantića. Kada je i policijska istraga zapala u svojevrsni ćorsokak, ministar unutrašnjih poslova Srbije Dušan Mihajlović raspisao je nagradu u iznosu od 300.000 maraka za svaku informaciju koja bi dovela do rešenja svirepog ubistva novinara Pantića. Ni to, međutim, nije bilo od koristi.
Neposredno pred smrt Pantić je spremao seriju tekstova o korupciji i aferama u jagodinskom pravosuđu, ali i nekim firmama. Deo toga, samo vrh kriminalnog brega, već je bio objavio. Za glavni **udar**, međutim, tek se bio pripremio, sakupio mnoga dokumenta, svedočenja, ali se, verovatno, i predmet njegove **obrade** pripremao. Poslao mu je ubicu.
U jedno su gotovo svi sigurni - Pantića je glave koštalo pisanje o organizovanom kriminalu. A toga je bar u Jagodini, kao uostalom i još 26 gradova u Srbiji - bilo i ima napretek. Jer, samo u gradu našeg novinara deluju četiri mafijaške organizacije sa 22 pripadnika, kao i još 21 **solista**, odnosno čovek koji sam obavlja sve svoje poslove.
O svemu tome postoje podaci u svojevrsnoj socijalnoj **karti** našeg vremena, nazvanoj **Kriminalne grupe i pojedinci koji se bave organizovanim kriminalom** u **izdanju** MUP Srbije. U ovoj policijskoj **enciklopediji** za Jagodinu se još navodi da se svim vrstama kriminala bavi jedna organizacija, kao i osam **solista**. Za drogu su zadužena tri klana i jedan pojedinac, krađom vozila se bave, takođe, tri ekipe, dok je za privredni kriminal **zaduženo** deset **solista**.
SLUČAJ PIVARA
U TIM podacima navedeno je i ko od Jagodinaca tesno sarađuje sa surčinskim i kruševačkim klanom, ko ima **uporište** u državnim organima, ko ide kod sudije i načelnika policije **na slavu**... O svemu tome pisao je i Milan Pantić.
- Iza ubistva Pantića, uveren sam, stoje ljudi iz Jagodinske pivare, koje štiti jedan vrlo moćan čovek u tom gradu - pisao je **Novostima** novopazarski biznismen Smail Sinanović Magi. Dve nedelje pre Milanove smrti čuo sam se sa njim telefonom i predložio da mu dostavim kompletnu dokumentaciju o **slučaju Pivara**, u koji sam i sam uključen. Pristao je da se vidimo i da mu uručim dokumentaciju. Ubica ga je, nažalost, preduhitrio.
Da li je u pitanju pivara, afere u sudu, skandali u nekim drugim firmama ili nešto četvrto - u ovom momentu gotovo da je nebitno. Jedan čovek je ubijen, samo da bi se ubila i sakrila istina.
- U Srbiji i dalje novinari glavama plaćaju borbu za istinu, a vlast još nije u stanju da istrebi leglo kriminala i preseče krvave tragove mafije - ovim rečima od našeg novinara oprostio se Manojlo - Manjo Vukotić, glavni i odgovorni urednik **Večernjih novosti**. - Pantić je ubijen na kućnom pragu samo zato što je radio svoj posao. A, radio ga je kako treba: valjano, predano, iskreno, sa uverenjem. Istina je bila široki front kojim je želeo da ide ka jednoj drugačijoj, plemenitijoj i demokratskoj Srbiji.
Na tom putu, međutim, isprečili su se ljudi čija lica prekrivaju čarape, ljudi, čiji se metak ne čuje, oni koji napadaju s leđa, brane i pljačkaju otetu i tuđu imovinu. Kriminal je ušao u sve društvene pore, mafija se ustoličila i gleda nas sa televizijskih ekrana, priča sa skupštinskih govornica, hapsi nas i sudi nam. Dokle?
NASTAVLJA SE