Dugi pipci Bin Ladena

28. 09. 2002. u 00:00

Terorista broj 1 imao je svoje borce u južnoj srpskoj pokrajini, ali i široku mrežu Al Kaide u Albaniji, kao bazu za pohod na Evropu. Islamski faktor na Balkanu najpre je krenuo u Bosni, a potom na Kosmetu, pa u Makedoniji, negde početkom devedesetih.

PIŠE: Đorđe Jevtić

DIREKTOR Kongresne grupe za terorizam i nekonvencionalno ratovanje u Predstavničkom domu SAD Josif Bogdanski je u knjizi **Neki to zovu mir** (1990) ukazivao da su islamski fundamentalistički kreatori još od početka 1990. godine pripremali terorističke napade ne samo u Bosni, već i na Kosovu.
U junu 1993. prema Bogdanskom, Saudijska Arabija je dala milion dolara da se u Albaniji **sagradi izbeglički logor** za bosanske muslimane koji je, u stvari, korišćen za slanje gerilaca na Kosovo. Bosanska vlada imala je nameru da tu bazu iskoristi za gerilce koje bi slala na Kosovo. Izetbegović je te 1993. godine osnovao zloglasnu **Handžar diviziju**, koju su u većini sačinjavali muslimani, ali ne iz Bosne već iz drugih krajeva. Kako tvrdi Bogdanski, samo nekolicina u toj diviziji govorila je dobro srpski, **dok su većina bili Albanci, bilo sa Kosova ili iz same Albanije**.
Na Panarapskoj islamističkoj konferenciji u Kartumu osnovan je Regionalni centar za islamističke aktivnosti u Albaniji, koji je u svoj fokus uključivao i Kosovo, njegovu islamizaciju i pomoć svake vrste da se to postigne. U jesen 1995. godine počelo je slanje albanskih ratnih veterana i pozadinskih kadrova mudžahedina na Kosovo, radi obučavanja budućih terorista. Početkom naredne godine već je krenuo prvi talas terorističkih akata...

U SLUŽBI DŽIHADA
OVK je u Bosni imala svog čoveka koji je slao obaveštajne informacije i pomagao u kupovini oružja. Vrlo sigurne veze imao je jedan od čelnih ljudi u OVK Bisljim Zurapi, koji je i ratovao u Bosni na strani Izetbegovićeve armije.
Srpska policija je sredinom jula 1998. godine uhvatila 12 mudžahedina koji su prethodno u Nemačkoj bili organizovani kao posebna formacija pri OVK. Neposredan dokaz o umešanosti mudžahedina iz više islamskih zemalja u kosovski terorizam predstavljalo je hapšenje jezgra organizacije **Abu Bekir Sadik** početkom avgusta 1998. u Drenici. Ova grupa, na čijem je čelu bio Ekrem Avdiju, bila je povezana sa islamističkom terorističkom organizacijom **Biro za islamski poziv** sa sedištem u Rijadu, kojim je rukovodio Abdulah Duhajman.
Avdiju se sa Duhajmanom upoznao deset godina pre toga, kada je pohađao versku školu na Univerzitetu u Medini. 1992. godine završio je obuku i učestvovao u ratu u Bosni, a potom se obreo i na Kosovu, gde je organizovao **Islamsku misiju za Balkan - Biro za Kosovo**. Od Duhajmana je dobio 200.000 dolara i nalog da na Kosovu napravi formaciju, što je i učinio 1997. godine
Ta jedinica od stotinu ljudi delovala je u okviru OVK i bila je pod kontrolom stranih instruktora. Imala je 35 stranih plaćenika iz Saudijske Arabije, Egipta, Albanije, Škotske, Irske, Makedonije i Engleske. Svi su morali da nose brade, propovedali su džihad, bili do zuba naoružani. Imali su savremenu radio vezu, satelitske telefone, čak 11 autoobila, uglavnom džipova, a kod njih je pronađeno i 250.000 maraka. Ta jedinica bila je veoma zloglasna, napadala je policiju, srpska sela, kidnapovala...

BAZA U MALIŠEVU
GRUPA stranih dopisnika je 24. novembra 1998. godine lično videla mudžahedine u Mališevu, na mestu gde **pobunjeničke snage grade veliku bazu**. Navodili su kako američka CIA veruje da postoje veze između kosovskih mudžahedina i najvećeg svetskog islamskog teroriste Osame bin Ladena, čijih je nekoliko ljudi izvesno vreme pre toga uhapšeno u Albaniji.
Neki listovi su početkom 1999. godine tvrdili čak da se Bin Laden već nalazi na Kosovu. Pre toga je iz Tirane stigla vest da je Bin Laden posetio Albaniju još 1994. godine, u vreme dok je predsednik te dražve bio Sali Beriša. On se tada u Tirani našao u sastavu jedne saudijske delegacije koja je sa vladinim zvaničnicima razgovarala o projektima koji je trebalo da ojačaju islam u Albaniji - o izgradnji džamija i verskih škola, o razmeni kadrova.
Kasnije je otkriveno da je ova saudijska delegacija došla, u stvari, na poziv šefa albanske tajne službe Baškima Gazidede. NJegov naslednik Fatos Klosi priznao je da je Bin Laden svoju grupu u Albaniji ojačao od 1994. godine, kada su na Berišinom imanju u Tropoji obučavani ti **sveti ratnici**. Tvrdilo se i to da su preko Bin Ladena u 1998. i početkom 1999. godine na Kosovo stizali i mudžahedini i oružje za OVK.

KOEN OTKAZAO TIRANU
NAJVIŠE svetla na Bin Ladenovo haranje po Albaniji i veliko uporište koje je u toj zemlji stvorio, bacilo je suđenje francuskom muslimanu i teroristi Klodu Seiku Ben Abdel Kaderu, novembra 1998. u Tirani, zbog ubistva jednog albanskog prevodioca. Kader je sa još osmoricom islamskih ekstremista u Albaniju došao početkom 1998. sa namerom da regrutuje muslimane i prikuplja oružje za **sveti rat** protiv Srba na Kosovu.
Priznao je da je došao po naređenju Osame Bin Ladena. Otkrio je mnogo što šta škakljivo, između ostalog i to da je Bin Laden raspolagao sa više hiljada albanskih pasoša ukradenih iz magacina u gradu Muletu, u vreme haosa u toj zemlji 1997. godine. Kader je priznao da su pasoši deljeni Ladenovim operativcima uz uputstvo da idu po svim gradovima Evrope, da u njima formiraju ćelije i čekaju njegova naređenja.
Aktivnosti Osame Bin Ladena su, prema mnogim procenama, u Albaniji bile veoma organizovane, njegova mreža toliko široka da je američki državni sekretar za odbranu Vilijam Koen jula 1999. godine otkazao posetu Albaniji plašeći se atentata.

NARKO-DOLARI
VELIKI deo novca, ako ne i najveći, pristizao je preprodajom droge albanske narko-mafije, koja je sve više preuzimala primat u Evropi, pa i Americi.
Američka agencija za borbu protiv droge DEA je 1998. godine kosovske Albance označila kao druge po važnosti krijumčare narkotika. Droga je dolazila iz Pakistana i Avganistana, prerađivana u Turskoj, otuda morskim putem, stizala do Albanije, a onda prebacivana dalje, u više krakova, ka Evropi. Prema američkim podacima, svakog meseca od zemlje proizvođača maka, do Evrope i nadalje prođe od četiri do šest tona heroina.
Vrednost isporučenog heroina koji, prema nekim procenama, u svetu iznosi od 127 do 250 milijardi maraka, a prema drugim i fantastičnih 400 milijardi američkih dolara godišnje. Svoj udeo u tom lancu imali su albanski narkodileri koji su bili u direktnoj sprezi sa kosovskim političarima i terorističkim vođama. Prema podacima Interpola, 1997. godine je među uhapšenima za šverc heroina 14 odsto bilo Albanaca. Dok se kod prosečnog krijumčara moglo naći po dva grama heroina, kod Albanaca je nalaženo po 120 grama. Nemačka policija je tvrdila da Alanci dovoze 80 odsto heroina u Evropu.

(NASTAVLJA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije