Dok jedni tvrde da je iza formiranja ove jedinice lično stajao Slobodan Milošević, drugi smatraju da im je **tata** Mihalj Kertes, a treći da su je osnovali Jovica Stanišić i Radovan Stojičić Badža.
JEDINICA za specijalne operacije MUP Srbije više ne postoji. Vlada Srbije je rasformirala i razoružala **crvene beretke**, a njenim pripadnicima oduzela legitimacije. Komandanti su u zatvoru, a objekte JSO na brdu Štolac u Kuli i Lipovici, kraj Beograda, preuzeli su pripadnici Žandarmerije.
Tako je, neslavno, završila jedna od najobučenijih i po mnogima najbolja jedinica specijlaca kod nas. NJihovu veštinu, međutim, na najgori mogući način zloupotrebili su neki komandanti JSO . Oni su ubili ,prema saznanju vlade Srbije, premijera Zorana Đinđića, oteli i ubili bivšeg predsednika Srbije Ivana Stambolića, ubili četvoricu funkcionera SPO na Ibarskoj magistrali, napravili pravi masakr među kriminalcima na beogradskom asfaltu , ali i na ulicama drugih gradova Srbije. Rečju - zagazili do guše u kriminal...
Posle saznanja da je na predsednika republičke vlade pucao potpukovnik Zvezdan Jovanović, pomoćnik komandanta **crvenih beretki**, a da je u pripremanju atentata, sa članovima zemunskog klana učestvovao i Saša Pejaković, pripadnik ove jedinice, kao i da je u svemu tome sumnjiva uloga čak i samog komandanta JSO Dušana Maričića Gumara - doneto je jedino moguće rešenje. O sudbini oko 300 specijalaca (stalni sastav) tek treba da se odluči.
**SITO** NA MOSTU
NJIHOV centar za obuku u Kuli, na brdu Štolc, kao i autobazu u Lipovici preksinoć su, bez otpora, preuzeli žandarmi. Bez pogovora su uradili ono što im je naređeno - razdužili naoružanje, opremu, uniforme, vratili službene legitimacije, ambleme na kojima dominira stilizovana glava vuka...
Za one pripadnike JSO koji nisu učestvovali u ovim zločinima govori se da će biti omogućeno da ostanu u policiji, preciznije Specijalnoj antiterorističkoj jedinici (SAJ) ili Žandarmeriji. Da li će to tako i biti ostaje da se vidi.
Vest o rasformiranju **crvenih beretki** za tren je obišla celu zemlju. Najviše uzbuđenja s razlogom očekivalo se u samoj Kuli, zatim u Vojvodini. Jake policijske i žandarmerijske snage obezbeđivale su preksinoć ceo put od Beograda do baze JSO. Pravo policijsko **sito** bili je na dunavskom mostu na Beški. Zaustavljeno je i pretreseno svako vozilo, legitimisani putnici...
Mnogi su bili uvereni da je u među **crvenim beretkama** u Štolcu utočište našao i jedan od vođa zemunske bande, nekadašnji komandant JSO - Milorad Ulemek Luković, poznatiji kao pukovnik Legija ili Cema. Iako je još juna 2001. godine dobio otkaz u MUP zbog incidenta koji je izazvao u beogradskom Klubu **Bojan Stupica**, na proslavi rođendana sada uhapšene folk pevačice Svetlane Cece Ražnatović, Legija je po svemu sudeći i dalje imao veliki uticaj na **crvene beretke**.
Pretresom baza JSO u Kuli i Lipovici, međutim, nije pronađen Legija niti neko od pripadnika zemunskog klana Za njim, kao i njegovim kompanjonima Dušanom Spasojevićem Šiptarom i Miletom Lukovićem Kumom, vođama najvećeg narko-kartelau ovom delu Evrope, još se traga.
**MOMCI IZ BRAZILA**
O VEZAMA JSO i zemunske bande odavno se šuškalo. Ne samo što je njihov bivši (ali samo na papiru) komandant Luković stao na čelo tog klana, već što su parama od otmica biznismena i krijumčarenja droge - kupovani stanovi za nekepripadnike **crvenih beretki**. Javno je rečeno da je Šiptar u Novom Sadu skućio Dušana Maričića Gumara, zvaničnog šefa **crvenih beretki**.
Tajna jedinica srpske policije i nekadašnji **Miloševićevi pretorijanci**, ali i **momci iz Brazila**, kako su sebe voleli da nazivaju ( često igrali fudbal u krugu Instituta za bezbednost na Banjici, gde je bilo sedište Resora državne bezbednosti, a neki od njih se ofarbali i u bebi-plavo, kao, recimo, Legija), za 12 godina, koliko su postojali, prešli su dugačak put.Neki od njih su od vrhunskih komandosa postali zločinci i kriminalci.
Kome je odlučio da formira jedinicu ovakvog tipa ? Jedni tvrde da je to bila ideja Slobodana Miloševića , tadašnjeg predsednika Srbije, drugi kažu da im je **tata** bio Mihalj Kertes, nekadašnji drugi čovek savezne policije i čovek od neograničenog Miloševićevog poverenja. Ipak, kao pravi osnivač **crvenih beretki** najčešće se pominju Jovica Stanišić i Radovan Stojičić Badža.
PRVI DANI RATA
Počeci JSO vezani su sa razbuktavanje rata na prostorima bivše Jugoslavije. Vojni analitičar Aleksandar Radić smatra da je pobuna Krajišnika, avgusta 1990. godine, pokazala potrebu za specijlanom jedinicom koja je sposobna da vodi manevarsku borbu, ali i da obučava nove borce. Radić tvrdi i da im je dodatni posao bio da zaštite i obezbede transport oružja iz Srbije do fronta.
Zna se da je zadatak da formira novu jedinicu dobio je Jovica Stanišić.Učinio je to uz pomoć Franka Simatovića Frenkija, iskusnog operativca saveznog DB i Radovana Stojičića Badžu, tada vođe specijalne policijske antiterorističke jedinice. U prvo vreme u pomoć srpkom življu u Krajini otišli su ljudi iz beogradskog podzemlja, koji su od ranije sarađivali sa SDB. Iako su u prvim danima rata odigrali značajnu ulogu,ubrzo se pokazala potreba za iskusnim borcima, čvrste discipline i vojnički ustrojenim.
Tada je, kažu, Mihalju Kertesu palo na pamet da se takvi ljudi okupe pod komandom vodećih policajaca. Prvi specijlaci odabrani su u Istočnoj Slavoniji gde je i formirana jedinica 1991. godine. Ona je na sebe preuzela najteže zadatke. Ulogu manevarske jedinice u ratnom planu odbrane Krajine, dobila je grupa koju su formirali Stanišić, Stojičić i Simatović. Tako su rođene **crvene beretke**.
STAREŠINE
ZA 12 godina postojanja **crvene beretke** imale su samo tri komandanta. Prvi je bio Franko Simatović Frenki, pa su ih mnogi sve do skoro nazivali i **frenkijevcima**.
Po odlasku Jovice Stanišića sa mesta prvog čoveka DB, promenjen je i komandant jedinice. Novi načelnik tajne srpske policije Radomir Marković za šefa **crvenih beretki** postavlja Milorada Ulemeka Lukovića Legiju, Simatovićevog zamenika. Posle incidenta u **Stupici** Legija je dobio otkaz, a zamenio ga njegov pomoćnik Dušan Maričić Gumar.
KAPA
**CRVENE beretke** dobile su ime po boji kape koja je sastavni deo njihove uniforme. Tvrdi se da je bordo beretku, u Krajinu doneo - doneo Dragan Vasiljković, zvani Kapetan Dragan, koji je za sebe tvrdio da je bio u službi australijskih oružanih snaga. Ova kapa je, inače, simbol padobranskih i specijlanih jedinica država Komonvelta. Jedinica koju su u Krajini formirali Jovica Stanišić i radovan Stojičić Badža, prihvatila je tu kapu kao svoje obeležje, ali je umesto bordo boje uzela crvenu.
NASTAVLJA SE