Kralj Petar je često ronio suze na majčinom ramenu, nesrećan što ga Simović i ostali generali ne uvažavaju. Da li je pakt bio pravi potez, a puč kobna srpska greška? Tri uslova Vlatka Mačeka
NAMESNIK, princ Pavle Karađorđević je bio čista **umetnička duša**, ali i ličnost koja je u predvečerje Drugog svetskog rata morala doneti istorijsku odluku. Kom carstu se privoleti - silama osovine, Nemačkoj, Italiji i Japanu, ili - okrenuti se protiv njih, svrstati se u drugi tabor?
Emotivno je bio vezan za Britaniju, Ameriku i Francusku. Od njih je blagovremeno tražio i pomoć, uočio je da će Kraljevina biti izložena upravo tom iskušenju, kojoj strani da se prikloni u oluji koja se već nadvijala? Isključio je emocije, postupio je racionalno. Sa silama osovine sklopio je Pakt koji je garantovao neutralnost i celovitost Kraljevine. Kad je to potpisano, 25. marta 1941. godine u Beču, krenuo je u Sloveniju da se odmori...
Stigao je samo do Zagreba.
U Beogradu, iz koga je krenuo, izvršen je puč?!
U večernjim časovima, 27. marta, kasarna je stupila na scenu: oboreno je namesništvo, miniran potpisani Pakt, formirana je nova vlada!
Na mir i spokojstvo narod je pozvao mladi kralj Petar II (preko dvojnika), pet meseci i deset dana pre svoga punoletstva.
BOMBE NA BEOGRAD
PUČ je izveden brzo, lako i bez krvi. Stradali su samo **tvrdoglavi** pojedinci, koji su se našli kao živa prepreka. U **civilizovanom** prevratu ništa se strašno nije dogodilo, **samo** dovođenje maloletnog kralja i odbacivanje Pakta...
Odmah je formirana nova vlada i presedavao joj je general Dušan Simović, kome su pučisti namenili tu ulogu. A za mnoge je Simović tih časova ulivao poverenje. Avijatičarska generalska uniforma veličanstveno je blještala, Simović je imao i stas i glas. U njemu je viđen spasitelj ugroženoj Jugoslaviji i zaštitnik preplašenog naroda. Prvo je Simović iznenadio pučiste, pored njega, u uniformi, sedeo je još samo ministar vojni, general Bogoljub Ilić. Oficiri su, dakle, osvojenu vlast ustupili starim stranačkim političarima. Zar demonstranti na beogradskim ulicama nisu baš tražili da generali **srede** situaciju i sudbinu zemlje preuzmu u svoje ruke?
Pučisti su očito strahovali od diktature i novih pravila. Jedno od najvažnijih briga im je bila da pridobiju najuticajnijeg Hrvata, Vlatka Mačeka. On se zgražavao na sam čin puča, a bio je jedan do glavnih pristalica Pakta. Zbog toga je i odbio Simovićev poziv da uđe u novu vladu.
Po svedočenju Slobodana Jovanovića, srpskog Aristotela, koji je prihvatio da uđe u pučističku vladu iz rodoljubivih pobuda, Maček je, na kraju, pristao, ali pod sledećim uslovima: (1) da se žandarmerija u Hrvatskoj stavi neposredno pod bana, (2) da se izvršenje svih zakona, hrvatskih i državnih, ostavi isključivo banovskim izvršnim organima i (3) kako je kralj još maloletan i neiskusan u vršenju državnih poslova, a kako se događaji od 27. marta ne bi periodično ponavljali, da se za kralja postavi Savet od tri člana. Prva dva uslova nisu imali novine, treći Mačekov uslov bio je već novost koja je ugrožavala krunu.
IZDAJA MAČEKA
MAČEK je zapravo tražio ustavnu garanciju da se vojni udari u Jugoslaviji barem odlože na neki duži rok, ako već ne može da se obezbedi puzdaniji zaštitni mehanizam. Dokazivao je da Jugoslavija nije mogla da izdrži parlamentarnu demokratiju duže od 11 godina, kad je došlo do Šestojanuarske diktature, pa posle protoka istog vremena, na scenu su sad stupili generali.
Mačekov pristanak da uđe u vladu, dokaz je da je Simović njegove uslove prihvatio. Jedino je dogovoreno da se treći uslov realizuje kasnije. Maček je odmah predložio i sastav Saveta: Marija, majka maloletnog kralja, jedan Hrvat kome bi verovali i Srbi, i obrnuto, jedan Srbin, koga bi podržali Hrvati. Odmah je Maček pomenuo i druga dva imena, Slobodana Jovanovića i Ivana Šubašića.
Jovanović je tvrdio da se ova ideja nije mogla realizovati i da nije bilo rata.
Vreme je i suviše brzo proticalo da bi se o nekim političkim idejama moglo razgovarati. Osvanulo je šestoaprilsko krvavo jutro, Nemci su bombardovali Beograd.
Od svih političara na koje se oslonio, Simovića je izneverio upravo Maček: nije krenuo sa vladom na neizvesno putovanje, već se vratio među **svoj narod**.
Da li je Maček bio i prvi izdajnik Jugoslavije?
PRST U OKO HITLERU
KOMUNISTI su ga, istina, svrstali u tu kategoriju, a kao dokaz naveli - da je sa Pavelićevim ustašama pobegao iz zemlje. Činjenica je, međutim, da je njemu od Nemaca bilo ponuđeno, još pre pristajanja na Pakt, da proglasi nezavisnost Hrvatske, a kad bude napadnut - da zatraži pomoć i zaštitu ove sile. On je to odbio. I srpski političar, dr Dragoljub Jovanović, tvrdio je, posle svega, da je Maček bio veći i iskreniji Jugosloven i od najviđenijih hrvatskih komunista, koji su se kleli u Jugoslovenstvo. Jovanović mu pripisuje i zasluge što on, sa svojom strankom, nije doprineo da pokolj Srba koji su izvršili Hrvati u Drugom ratu, ne bude još suroviji.
u Londonu, iako punoletan, kralj Petar je često ronio suze na majčinom ramenu, bio nesrećan što ga Simović, i ostali generali, uopšte nisu uvažavali.
Dušan Simović, kao i generali pučisti, je bio odan dinastiji Karađorđević. Od te odanosti nisu koristi imali ni kralj ni Kraljevina. Mnogi su se pozivali na svoje zasluge za 27-martovska događanja i guranje **prsta u oko** Hitleru. U to su naročito verovali i to isticali komunisti. Činjenica je da su vatru potpalili visoki oficiri patriotske orijentacije. Da su bili podstaknuti i iz inostranstva, nije sporno. Uspeh u puču im je bio zagarantovan na beogradskom terenu.
Sve je više onih koji zastupaju tezu da je puč bio srpska kobna greška i gde bi im bio kraj da su sledili mudrog princa Pavla i priklonili se Nemačkoj. Sačuvala bi se Srbija od razaranja, a narod preko milion žrtava. U takvom zaključivanju ima logike, ali...
ENGLEZI KAO - ENGLEZI
SRPSKE rane, nanete od Germana u Prvom ratu i koje su još krvarile, nisu mogle podneti Pakt! Nikakav razum nije mogao podneti da se u svetskoj ratnoj drami Srbi svrstaju na germansku stranu, po cenu da će biti sigurni gubitnici.
Oficiri pučisti su to dobro znali i iskorak im je bio iznuđen. A da li su mogli uspešnije da marširaju i poštede narod od krvavog zatiranja, ostaje da se pretpostavlja: šta bi bilo, da je bilo?
Istraživači se slažu da je puč od 27. marta 1941. u Beogradu inicirala engleska obaveštajna služba, uz saglasnost Sovjeta.
Uz patriotska osećanja, da li su pučisti bili motivisani i dodatnim **stimulativnim** sredstvima?
Kada se računalo dugovanje Kraljevine Jugoslavije onda je nađen i jedan kredit od 750.000 funti, koji je Velika Britanija odobrila 1940. godine. Kad su svođeni računi između dve zemlje, ovaj kredit se nije pojavljivao kao dug Beograda prema Londonu. Inače, ovaj kreditni aražman je sklopljen u tajnosti. Da ga potpiše bio je ovlašćen potpredsednik vlade Vlatko Maček. To se nije dogodilo, potpisao ga je ministar vojni Bogoljub Ilić i odmah je bio stavljen u operativno stanje.
Eglezi su se za ovaj kredit napravili Englezi, a nisu, recimo, i za onaj kneza Nikole kada se on 1910. godine unapredio za kralja Crne Gore.
USLOV ZA POVRATAK
VLASTI druge Jugoslavije nisu imale ništa protiv da se 27-martovci vrate u zemlju, čak im je to godilo, ali pod uslovom: da se vrate tiho, da još tiše žive i da se bez pompe sahranjuju.
Borivoje Mirković, glavni organizator puča, nije se vratio u zemlju. On je rodom Kragujevčanin, a njegov otac Jovan Mirković bio je artiljerijski kapetan i umro je vrlo mlad. Da je Borivoje imao nameru da se vrati svedoči i natpis na grobnom spomeniku, na Novom groblju u Beogradu, u parceli 60, gde je uklesana i njegova slika. Tu je sahranjen njegov brat, Dragomir Mirković koji je takođe bio general.
I Dušan Simović, koji je bio imenovan za predsednika pučističke vlade, takođe se vratio i umro je u Beogradu. I on je sahranjen sa bratom Svetislavom, takođe generalom i u porodičnoj grobnici. I oni su bili iz ugledne Kragujevačke porodice.
Još jedna Kragujevačka vojna perjanica Bogoljub Ilić je takođe sahranjen na Novom groblju u Beogradu. Potomci su mu izlili i bistu, parcela 79.
Sa njima na istom groblju **druguje** još jedan vojnik znan iz puča, general Petar Kosić, počiva u parceli 6.
KOMUNSITI NA APANAŽI
KOMUNISTIČKA partija, pre nego je zabranjena (1920), optuživana je od vlasti da se finansira sa strane...
**... Komunisti primaju novac iz inostranstva: iz Rusije, Mađarske i Amerike**.
Komunisti su padali na dolaru.
Nastaviće se