Zavera protiv kneza

26. 07. 2003. u 00:00

Na Trećoj internacionali donesena odluka o terorističkim akcijama u Jugoslaviji, čija je prva meta bio knez Pavle. Namesnik ozbiljno shvatio pretnje. Kako je Jugoslavija polovinom marta 1938. godine dobila granicu sa Nemačkom.

Piše: Milorad JANKOVIĆ
NEŠTO manje od mesec dana pre nego što mu se rodila ćerka Jelisaveta knez Pavle se sa porodicom 15. marta 1936. godine uselio u Beli dvor. Poslednjih meseci gradnje lično je nadgledao poslove i posle svega bio je vrlo zadovoljan prostranim i proporcionalnim prostorijama, mogućnostima da konačno smesti svoje kolekcije slika, dragocenih predmeta, knjiga i sve opremi nameštajem po svom ukusu.
Narodna skupština je pozdravila rođenje kneginje Jelisavete i uputila čestitku knezu Pavlu.
U novom domu početkom leta primili su mnoge prijatelje a Bernard Berenson je takođe trebalo da stigne i obiđe crkve i manastire u Srbiji, na Kosovu i Metohiji i južnoj Srbiji. Kako kuća na Bohinju nije bila njegova, knez Pavle je pronašao dvorac. Brdo kod Kranja i odlučio da ga kupi za svoju letnju rezidenciju.
Početkom juna Stojadinović je obavestio kneza Pavla o tome šta Nemačka nudi Jugoslaviji. Bilo je reči o garancijama u pogledu sigurnosti sa susedima Italijom i Mađarskom i nemačkoj ekonomskoj pomoći. Stojadinović je bio oduševljen.
Na spoljnom planu, posle Ćanove posete Hitleru u oktobru 1936. godine, na zahtev Hitlera Italija je ublažila svoju ratobornost u politici prema Jugoslaviji. Potpisom komercijalnog ugovora između dve susedne zemlje nastupilo je zatišje i Musolini je, na opšte iznenađenje nagovestio mogućnost uspostavljanja čvršćih veza. Knez Pavle i Stojadinović nisu mnogo verovali Musoliniju. U Španiji beše započeo građanski rat.

KOMUNISTI PRED OLTAROM
KRAJEM te godine, prilikom posete Engleskoj, knez Pavle i kneginja Olga bili su svedoci abdikacije kralja Edvarda VIII koji je po svaku cenu želeo da se oženi gospođom Volis Simpson. Kneginja Olga je u svoj dnevnik zapisala: **Kakva nesreća! Šta sve čeka Bertija! Kako može tako olako da se odrekne Imperije?...** Novi kralj Velike Britanije postao je vojvoda od Jorka kao DŽordž VI, a kralj Edvard VIII poneo je titulu vojvode od Vindzora.
Jugoslovensko italijanski odnosi bili su u usponu i kraljevski poslanik u Rimu Jovan Dučić je javio da grof Galeaco Ćano traži sastanak sa Milanom Stojadinovićem. Do prvog susreta je došlo krajem marta 1937. godine. U avgustu je na dnevni red diošlo pitanje obnove konkordata sa Vatikanom koji je bio dogovoren još za vlade kralja Aleksandra. U Srbiji je to shvaćeno kao favorizovanje rimokatoličke crkve na štetu SPC. Propagandom je pravoslavlje bilo isklevetano i došlo je do oštrih polemika u javnosti. General Petar Živković je na svoj način bio uzmutio duhove. Imao je podršku nekih vladika. U Beogradu su otkriveni pamfelti u kojima je pisalo da će se knez Pavle obogatiti ako bude usvojen konkordat. Čak su i komunisti postali **vernici** i uključili se u borbu protiv režima - poznati komunista Vladimir Dedijer viđen je kako kleči pred oltarom u Sabornoj crkvi u Beogradu.
A onda je, 19. avgusta 1937, došlo do krvavih sukoba policije koju je predvodio katolički kapelan Korošec, u svojstvu ministra unutrašnjih dela, i litije predvođene vladikama. Bio je ranjen šabački vladika. Prethodnog meseca, 23. jula, naprasno je umro patrijarh Varnava, za kog se čulo da je otrovan, što SPC nije demantovala. Posle **krvave litije** Stojadinović je pitanje usvajanja konkordata skinuo sa dnevnog reda Senata. On i svi članovi vlade pravoslavne vere bili su isključeni iz Srpske pravoslavne crkve. Sveti sinod SPC zatražio je od kneza Pavla da smeni vladu Milana Stojadinovića, ali je knez to odbio. Nije mogao da dopusti SPC da ima tutorstvo nad državom.
Krajem maja 1937. godine britanski ambasador u Parizu posalo je svome Ministarstvu spoljnih poslova poverljivo obaveštenje koje se ticalo kneza Pavla. **Jedan moj službenik saznao je od jednog informanta, koji se ranije pokazao kao pouzdan, da je u Parizu održan sastanak Treće internacionale na kome je odlučeno da se otpočne sa novom terorističkom kampanjom, čija će scena biti Jugoslavija, a prva žrtva knez-namesnik...** Knez Pavle je ozbiljno shvatio ove pretnje i odmah otišao u Francusku na razgovore, uprkos pretnji da u Francuskoj može biti ubijen. U svoj dnevnik za 27. maj 1937. godine knez Pavle je zabeležio: **Kod mene je u *Ric* došao Blum na čaj. Ima izuzetno prijatan glas. Pretresli smo mnoga pitanja, a bio je iznenađen što stavljam mleko u čaj - *kao Englez, a ne pijete ga na ruski način*. Praveći ovu primedbu, Francuz je bio taktičniji nego što je shvatao**.

HITLEROVA PRAZNA OBEĆANJA
LETO je knez proveo na Brdu kod Kranja. Porodica je bila na okupu, ali najveće zadovoljstvo imao je primajući u goste Bernarda Berensona. Zahvaljujući savetu svog velikog prijatelja upravo je bio nabavio Mantenjinu **Glavu svetog Jeronima**.
Odmarajući se na Brdu kod Kranja, knez Pavle je razgovarao sa svojim prijateljem Čipsom Čenonom. Žalio mu se na englesku spoljnu politiku: **Pavle je ljut i zbilja zabrinut zbog onogašto se zove našom bedastom spoljnom politikom, za koju misli da je isuviše slaba, isuviše neodređena i isuviše profrancuska. I tu je u pravu. Izgleda da Englezi povlađuju komunizmu svuda, osim u Engleskoj. Možda iz svoje slovenske perspektive on stvari vidi suviše dramatično, a ipak je obično u pravu. Plaši se da će Engleska jednog dana postati socijalistička, ali mislim da je tu samo upola u pravu, jer će ona biti samo upola socijalistička. U stvari, ona je već to.**
Prvom sekretaru britanskog poslanstva u Beogradu Terensu Šounu požalio se na Stojadinovića, kome je poverio spoljnu politiku, želeći napokon da se lično posveti sporazumu sa Hrvatima. **On je (Stojadinović) isuvieše veliki optimista i time pokazuje da veoma slabo predviđa stvari**. Stojadinović je počeo sa obilaskom evropskih prestonica: London, Pariz, Rim i Berlin. Osovina Berlin-Rim snažila je iz dana u dan. Stojadinovića je u svom tajnom Dnevniku grof Ćano proglasio za - fašistu! Hitlerova namera je bila da poništi francuski uticaj u srednjoj Evropi, zbog čega je Mala antanta bila osuđena da nestane.
Međutim, za razliku od ostalih **versajskih tvorevina**, Hitler nije želeo uništenje Jugoslavije. Od 1937. godine menja se nemačka politika prema Beogradu i upražnjava se aktivna politika prijateljskih odnosa sa akcentom na unapređivanje robne razmene: za jugoslovenske poljoprivredne proizvode po ceni koja je bila iznad cena na svetskom tržištu dobijaju se proizvodi nemačke industrije. U Berlinu je Stojadinović uveravao Hitlera da će Jugoslavija ostati van svih blokova i da neće prihvatiti nikakve obaveze protiv Nemačke.
Otac kneginje Olge princ Nikola je 8. februara 1938. godine preminuo u Atini.

PETAR BRINE UČITELJA
POLOVINOM marta 1938. godine, Jugoslavija je dobila granicu sa Nemačkom. Hitler je ušao u Beč 14. marta, izvršio aneksiju Austrije a da ni Francuska ni Britanija nisu reagovale. Ubrzo se Hitlerova senka nadvila nad Benešovu Čehoslovačku, članicu Male antante. Od Daladjeove Francuske, inspiratora malog i velikog antantizma - protivnemački nastrojenog, nije bilo moguće očekivati ikakvu pomoć. Stojadinović je čitavo leto 1938. proveo stišavajući mađarske teritorijalne apetite uperene prema Češkoslovačkoj, čije su nade da se održi kopnele iz dana u dan.
U Parizu, u svom stanu 9. Sljuare Moncey, u sedamdeset devetoj godini, preminuo je poslednji od unuka velikog i besmrtnog vožda knez Arsen Karađorđević. Sahranjen je 23. oktobra 1938. godine u Topoli, na Oplencu.
U novembru su knez Pavle i kneginja Olga boravili u Londonu i kao gosti kralja i kraljice odseli u Bakingemskoj palati. Knez Pavle je imao razgovor s Čemberlenom koji ga nije nimalo ohrabrio. Osim toga, kako je napisao Nil Balfur, počeo je da se brine za budućnost svoga najstarijeg sina Aleksandra koji je na Itonu kao đak ispoljio veliku intelektualnu lenjost. Savim slične probleme imao je kao staratelj mladog kralja Petra. NJegov profesor Sesil Perot je bio vrlo zabrinut za budućnost svog đaka i uputio je pismo knezu Pavlu: **Petar odaje tako očigledne znake nepravilno razvijene mentalnosti da je sasvim nužno razmotriti radikalne izmene u sadašnjem sistemu njegovog školovanja...**
**Kralj Petar jedva ume da govori i piše srpski, njegovo znanje francuske i nemačke gramatike skoro i ne postoji, znanje latinskog mu je tako površno da nema vrednosti kao sredstvo vežbanja logičkog mišljenja... Petar je spor radnik - on misli sporo, govori sporo i piše sporo**... Zanimljivo je, to je u svom dnevniku kneginja Olga napisala, da su Aleksandar i Petar voleli zajedno da se igraju, najviše vremena provodeći vozikajući se u njihovim malim automobilima po dvorskom imanju.

STOJADINOVIĆ PODNOSI OSTAVKU
ZA početak decembra, u Jugoslaviji su bili zakazani parlamentarni izbori. Stojadinović i njegova JRZ (Jereza) činili su ogromne napore da pobede. Na zborove je stizao sa oklopljenim jedinicama Jugorasa - vladine organizacije radnika kojoj je na čelu stajao Dragiša Cvetković. Pratila ga je njegova do zuba naoružana **Zelena garda**.
U koaliciji sa Jerezom bio je jedini pravi jugoslovenski fašista, vođa **borbaša** Svetislav Hođera. Stojadinoviću su se njegove pristalice obraćale sa **vođo** i na upriličenim paradama pozdravljale ga fašističkim pozdravom. Dok je Petar Živković sa svojom Jugoslovenskom nacionalnom strankom bio uz Vlatka Mačeka u bloku udružene opozicije, to nije bio slučaj sa Zborom Dimtirija LJotića, koji je na izbore izašao sa samostalnom listom. I tako je 11. decembra 1938. godine Stojadinovićeva JRZ pobedila sa malom većinom glasova, najviše zbog pobeda Korošeca u Sloveniji i muslimana Mehmeda Spahe koji je dobio najveći broj muhamedanskih glasova. Stojadinovićeva vlada je ušla u krizu. Kad su Korošec i pet ministara podneli ostavke, Stojadinović je posle još jednog neuspelog pokušaja bio prinuđen da 4. februara 1939. godine podnese ostavku.
Govorilo se da je za to najzaslužniji bio Korošec, kome je, opet se nagađalo, Knez Pavle dao znak. Nema pouzdanih podataka o razlozima zbog kojih je knez Pavle otpustio svog prvog ministra. Postoje verovanja da je to učinio zbog Stojadinovićevog sve većeg približavanja Rimu i Berlinu, što ga je činilo nepopularnim u Srbiji a što se u narodu odražavalo i na popularnost kneza-namesnika. Postoje izvesna mišljenja da je na kneza u Engleskoj vršen pritisak zbog bojazni Engleza da će Stojadinović odvući Jugoslaviju prema silama osovine.

NASTAVLJA SE

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije