U sprezi sa kriminalnim strukturama, albanski teroristi osnažili su političku poziciju koju koriste za pritiske na celokupno albansko stanovništvo, pa i vlast, prisiljavajući ih na saradnju i ustupke .
Uspostavivši spregu sa kriminalnim strukturama, nosioci terorističkog delovanja osnažili su svoju političku poziciju, koju koriste za pritiske na celokupno albansko stanovništvo, kao i na šiptarske političke subjekte, prisiljavajući ih na saradnju i ustupke. Tako se u javnosti stiče utisak o potpunoj homogenosti albanskog nacionalnog korpusa i njegovom jedinstvenom zalaganju za isti cilj. Međutim, iza političko-ideoloških i nacionalnih motiva za stvaranje jedinstvene albanske države, nezavisno od toga da li se ona naziva Velika Albanija ili Veliko Kosovo, prikrivaju se interesi određenih kriminalnih struktura, koje teže da se uključe u postojeće procese političke i ekonomske tranzicije, odnosno transformacije regiona u celini, te da legalizuju svoje kriminalne poslove.
Albanci, posebno sa Kosova i Metohije, razvili su osećaj kolektivnog identiteta, koji je neophodan preduslov za bavljenje organizovanim kriminalom. Upravo je ovaj element, zasnovan na pripadnosti određenoj grupi, povezao albanski organizovani kriminal sa panalbanskim idealima, politikom, vojnim aktivnostima i terorizmom.
VRELO PRLJAVOG NOVCA
Relativno univerznalni model funkcionisanja terorizma u svetu, koji se po pravilu, većim delom finansira iz kriminalnih izvora, prihodima od šverca droge, oružja, ljudi i akcizne robe, primenilo je, svojevremeno, rukovodstvo OVK, a sada to čine i lideri Albanske nacionalne armije. Na taj način, ostvaren je nesmetan i stalan priliv sredstava za aterorističke aktivnosti, a vodeće ličnosti OVK i ANA, kao i najglasnije albanske patriote, za kratko vreme, došle su do enormnog ličnog bogatstva, u uslovima duboke i dugotrajne socijalno-ekonomske krize u regionu. To je dodatni podsticaj širenju kriminalnih aktivnosti koje, i dalje, perdstavljaju nepresušno vrelo tzv. prljavog novca, kao osnove za obezbeđivanje kontinuiteta terorističkih aktivnosti i permanentno regrutovanje novih boraca.
Specifičnost zajedničkog modela unutrašnjeg organizovanja albanskih terorističkih i kriminalnih struktura je poštovanje principa teritorijalne podele, uz uvažavanje interesnih sfera i zona uticaja određenih porodica. Shodno tome, u svakoj od navedenih grupacija, bazično članstvo pripada fisu, odnosno široj porodici, koja je dominantno zastupljena na određenoj teritoriji.
Precizna teritorijalna i klanovska podela najvećeg dela albanskog društva doprinosi očuvanju tradicionalnog hijerarhijskog ustrojstva, njegove zatvorenosti i stroge unutrašnje discipline pripadnika, koja se i danas sprovodi primenom običajnog zakona Leke Dukađinija, ili po klanskom kodeksu časti. Pretnja obaveznog izvršenja krvne osete, u slučaju izdaje ili prekršenog dogovora, obezbeđuje potpunu zaštitu izvršiocima terorističkih i kriminalnih akata i istovremeno, predstavlja najčešći motiv ubistava među pripadnicima albanske populacije.
HUMANITARNA POMOĆ - OVK
U periodu formiranja OVK, tokom prve polovine 1993. godine, na ovom području organizovani kriminal nije bio izražen. U cilju, pre svega, naoružavanja novoformiranih grupa, pripadnici OVK sa područja Drenice i Metohije, povezujući se sa svojim rođacima na privremenom radu u Švajcarskoj, Nemačkoj, Belgiji, Švedskoj i drugim zemljama, koji su bili uključeni i u nedozvoljene aktivnosti, uspostavili su više kanala za prenošenje oružja i opreme, kao i finansijskih sredstava, za potrebe terorista na Kosmetu.
Na osnovu toga, postignuta je čvrsta međusobna povezanost ključnih ličnosti albanskog terorizma i nosilaca organizovanog kriminala na našem području sa, u velikoj meri, kriminalizovanom i delom ispolitizovanom albanskom dijasporom, koja predstavlja veoma značajan faktor u funkcionisanju sprege albanskog terorizma i kriminala.
Istovremeno, sankcije koje je međunarodna zajednica primenjivala prema SR Jugoslaviji, te trgovinska blokada Republike Makedonije od strane Grčke, doprineli su da se ranije uspsotavljeni putevi šverca droge, iz Turske prema zapadnoevropskom tržištu, preusmere na teritoriju Albanije i Kosmeta. Deo prihoda koji su ostvarivali u ovim nezakonitim poslovima, nosioci tih aktivnosti uplaćivali su u, navodno, humanitarne fondove, iz kojih su finansirane aktivnosti pripadnika OVK.
RAZBOJNIŠTVA I PLJAČKE
KAO dugogodišnji emigrant Hajdin Abazi (44) iz Gnjilana bio je zadužen za prikupljanje novca kroz fond “Domovina zove” namenjen OVK, a zbog toga je 1998. godine švajcarska vlada blokirala račun tog fonda. U inostranstvu je bio angažovan na regrutovanju i ilegalnom ubacivanju terorističkih grupa na Kosmet.
Tokom 1998. godine dolazi na Kosovo i učestvuje u formiranju OVK u Uroševcu. Sa članovima svoje porodice bio je uključen u kriminalne aktivnosti na području Uroševca. Po njegovom nalogu ubijeno je nekoliko Albanaca koji su pokušali da se suprotstave njihovom razbojništvu, pljačkama i represiji, kao i političkih neistomišljenika, pre svega članova Rugovinog Demokratskog saveza Kosova.
STIPENDISTA MEDRESE
EKREM Avdija (32) iz K. Mitrovice školovao se u prištinskoj medresi, a kao stipendista Saudijske Arabije 1990. godine primljen je na Teološki fakultet u Medini.
Učestvovao je u oružanim sukobima u BiH, a završio je vojnu obuku u nastavnom centru za regrutaciju mudžahedina. Januara 1998. godine osnovao je Kosovski islamski biro sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici.
Maja iste godine Avdija je oformio mudžahedinsku jedinicu “Abu Bekir Sidik”. Sarađivao je sa vođama OVK Samijem LJuštrakuom, Sulejmanom Selimijem i Ademom Jašarijem, koji su njegovu jedinicu snabdeli oružjem i municijom i davali joj instrukcije za preduzimanje konkretnih terorističkih akcija.
GLAVEŠINA OVK
ALJUŠ Aguši (44) iz Kline bio je član užeg rukovodstva OVK u zoni Dukađini, i učestvovao je u napadima na pripadnike MUP-a Srbije i VJ. Iz dvorišta njegove kuće 11. avgusta 1998. godine ubijen je Radovan Stepić iz sela Drenovac, a teško povređen Vlado Stašić. Iste godine organizovao je i napade u kojima su ubijeni Oliver Zajić, Grujica Šmigić, Dragan Stepić, Dragiša Kizić, kao i više pripadnika polcije. Tada je u terorističkom napadu ranjena i Desa Barović.
Posle masovnog odlaska i progona Srba iz Metohije Aguši rukovodi proterivanjem preostalog srpskog stanovništva sa tog područja.
KOMANDANT KZK PEĆ
RASIM Aguši (41), takođe iz Kline, bio je komandant treće zone OVK. Sada je komandant Kosovskog zaštitnog korpusa u Peći. Odgovoran je za više od 87 ubistava, 29 otmica, organizovanje zatvora lociranih u selima Glođane, Belanica, Likovac i Jablanica, zatim za seksualno zlostavljanje i silovanje, uništavanje imovine. Učestvovao je u prinudnom iseljavanju nealbanskog stanovništva iz Đakovice, Peći i Dečana, kao i u paljenju crkve u selu Gornji Rašić.
TERORISTA NARKOMAN
NAZMI Ajeti (31) iz Podujeva osuđen je u odsustvu na sedam godina zatvora, a po povratku iz Švajcarske 1998. godine stupio u OVK. Formirao je diverzantsko-terorističku grupu “Crvena ruka” u cilju etničkog čišćenja srpskog stanovništva na području Podujeva. Zajedno sa bratom Avnijem priključio se Oslobodilačkoj vojsci Preševa, Medveđe i Bujanovca, a marta 2001. godine učestvovao je u terorističkom napadu na pripadnike MUP-a Srbije i Vojske Jugoslavije. Registrovan je kao uživalac opojnih narkotičkih sredstava.
ZLIKOVAC AHMETI
HISNI Ahmeti (31) iz K. Mitrovice je za vreme rata u BiH bio u muslimanskim vojnim jedinicama, a organizovao je OVK na području Kosovske Mitrovice. Početkom 1999. godine postavljen je za komandanta 141. brigade OVK i učestvovao je u gotovo svim napadima na pripadnike MUP-a Srbije i VJ na tom području. Ahmetijeva teroristička grupa je 24. juna 1998. godine izvršila napad na Srbe u selu Pantina i kidnapovala bračni par Čedomirku i Ratomira Miljkovića, čija sudbina je još nepoznata. Ista grupa je 22. januara 1999. godine kidnapovala Mišu Bigovića na radnom mestu u Elektrodistribuciji u Vučitrnu i četiri člana porodice Miličković iz Nevoljana. U maju 1999. godine pripadnici trećeg voda OVK ubili su 12 pripadnika VJ kao i Miroslava Spirića.
IZ BELE KNJIGE VLADE SRBIJE
(NASTAVLJA SE)