Afera za aferom potresala je politički vrh Srbije. Vođa radikala ultimativno zahteva hapšenje Alekse Popovića, predsednika Skupštine. Pokušaj da se parlament konstituiše poraženima na izborima.
BERLINSKI kongres je (1878) Srbiji nametnuo veliku obavezu: da od Beograda do Niša i dalje prema Pirotu izgradi **gvozdeni put** (tako se nekada zvala železnica). Moralo se za ekonomski slabašnu zemlju ići na stranu koncesiju i pozajmicu. Učinila je to Generalna unija bontu (Francuska). Ova firma je bankrotirala i nije ispunila ugovorne obaveze. Bankrot je zemlji doneo velike gubitke koji su dugo od srpske javnosti prikrivani. Uz sve ovo, izvršena je i velika pljačka fondova od pojedinih uticajnih ministara i **poverljivih ljudi Dvora**. U krađi narodnog novca prednjačio je Aleksa Popović, predsednik Narodne skupštine.
Tada radikalski prvak Nikola Pašić u Skupštini traži da mu se u roku od 24 časa da potpun odgovor o bankrotu Generalne unije. Ali, odgovor nije stigoa u traženom roku, jer je Čedomilj Mijatović, ministar finansija, hitno otišao u Pariz da **izvidi propast Bontua**.
Onda Pašić, sa 53 poslanika, radikala, demonstrativno napušta Skupštinu. Time je dalji rad Skupštine bio potpuno paralizovan. I tada se donosi odluka o raspisivanju dopunskih izbora.
... Širom Srbije počelo je opšte izborno vrenje i partijsko kortešenje. Iako po Ustavu treba da bude neutralan (da se ne priklanja nijednoj strani), kralj Milan se otvoreno i javno priklonio Naprednoj stranci. Ali, ni to nije pomoglo - od 53 mandata radikali su dobili 45. Dao im izbornom voljom narod, tako se i onda govorilo.
PRONEVERE PREDSEDNIKA
ALI, kada je trebalo da se konstituiše nova Narodna skupština, došlo je do nove afere: saznalo se u javnosti o pljački i proneveri narodnih para koje je izvršio tada još aktuelni predsednik Skupštine Aleksa Popović, član vođstva Napredne stranke. Izvršene su mnoge pronevere i falsifikati priznanica.
Tada radikali šalju novi **ultimatum**: **Nećemo da dođemo u skupštinu dok njom predsedava lopov Aleksa Popović!**
Tako Skupština nije mogla da se konstituiše. Opet je rad paralizovan.
Onda Milan Piroćanac, predsednik Ministarskog saveta (Vlade), donosi odluku da u Skupštinu dođu oni poslanici koji su po broju dobijenih glasova na dopunskim izborima na drugom mestu.
Sa takvim poslanicima poče se po Srbiji sprdati narod. Zvali su ih - **dvoglasci**, jer je većina dobila samo po dva glasa.
Međutim, ni ovo nije moglo da obezbedi kvorum u Skupštini, pa se donosi nova odluka: da izabrani poslanici (**dvoglasci**) u roku od 24 časa krenu za Beograd! A, ukoliko ne dođu milom, daje se nalog ministru unutrašnjih dela, Miloradu Garašaninu, vođi Napredne stranke (narod ga zvao: **Mića - policajac**) da poslanike u Skupštinu privede silom.
Ali, tek kada je javno uhapšen Aleksa Popović i odmah uzet pod sudsku istragu zbog krađe, pljačke i falsifikata, i kada je u Kraljevini smenjen sa svih funkcija, tek su tada u Beogradu počeli da se okupljaju izabrani poslanici.
Ubrzo su u prestonicu počeli da pristižu **dvoglasci**. Iz Arnaut Popovca (Požarevac) stigao je neki pop Stanojlo, a iz Žabara neki gazda Milan Milutinović, rođen u selu Krušiljevo. Građani su ih pitali: **Imate li punomoćja za Skupštinu?**, a oni su odgovorili: **Nemamo!** A na pitanje s kakvim obrazom onda idu u Skupštinu, uglas su odgovorili: **Naredio nam kapetan da idemo. Nama, doduše, nije baš mirna savest, ali šta znaš, mogu da nas uguraju u Skupštinu za poslanike kao
druge na spisku, jer radikalski poslanici neće da idu...**
IZBORNI MARIFETLUCI
UZ ovo **izvestije** u **Samoupravi** stoji komentar:
**Ej, nesrećni sinovi, zar se vi nađoste da palite i svađate narod po Srbiji, a sve zbog stranačkih fotelja i ko će da uzjaše na narodnu grbaču i da po njoj **zengija**! Došli bez narodnog poverenja, prosto po načelnikovoj zapovesti. Bezumni ljudi, kome vi to prkosite? Čitav srez kaže: nećemo vas, a vi opet, na silu i u inat tolikog naroda u srezu, dođoste u Beograd da prljate skupštinu svojim prisustvom, bezumne glave, slepa sujeta vlasti i sujeta slepoće! Zinulo vam naprednjačko srce da budete poslanici, pa i ne gledate ko vas u skupštinu šalje! Vi niste narodni izabranici već prosti pandurski kalauz! Vaše je kukavno kreštanje i aminovanje ministrima da i dalje pljačkaju jadni srpski narod!**
A evo i svedočanstva kako su protekli ovi - ali i prošli i svi sledeći - izbori (održani 15. maja 1882). Protekli uz mnogo halabuke, pretnji, zastrašivanja, hapšenja. A ta predizborna halabuka opozicije i pozicije počela je u proleće. Razletele se **partijske perjanice** (narodni izraz za vođe stranaka) po selima i varošima pridobijajući glasače za svoj **stranački tabor**. Oni koji su bili na vlasti - sredstva nisu birali da se na njoj i dalje održe, ali nisu birali sredstva ni oni koji su ih rušili.
U tekstu pod naslovom **Izborni marifetluci** (**Samouprava** 27. maj 1882) piše:
**Vlastodršci i njihove prišipetlje upotrebljavaju pri izborima razne marifetluke samo da bi u Skupštinu proturili svoje ljude. A jedan od tih izbornih marifetluka je i ovaj:
Zastrašivanje i puštanje lažnih glasina: kako je tu i tu, od opozicije stvorena zavera protiv NJ. V. kralja i postojeće vlasti; kako su mnogi ljudi po Srbiji već pohapšeni i pozatvarani; kako će u Srbiji biti večite robije u kvrgama i okovima, onda vešanja i streljanja, i svakojakog drugog čuda kojim se uteruje strah u kosti naivnim i prostim biračima...**
NAJTEŽE UČITELJIMA
U **IZBORNIM marifetlucima** dalje stoji:
**A kada ove laži dođu među narod, koji se uznemiri i užurba, onda se oko biračkih mesta počnu okupljati policijske prišipetlje, zavrtati rukave i šepuriti; kao da se spremaju za tuču, pa se onda na biralištu stanu dernjati: **E, ded sad da vidimo ko sme birati bukače što hoće prevrat u Kraljevini! One su u Beogradu već poapsili i strpali u zatvore, okovali u teške okove, a sada da vidimo ko će od vas da glasa za te ljude koji se druže sa buntovnicima. I da popuni našu apsanu da u njoj godinama truli...**
Oni koji poznaju istoriju srpskog parlamentarizma kažu da su samo dva izbora bila (relativno) poštena: 1880 i 1888. godine (zakonom zagarantovana tajnost glasanja). Međutim, i sa takvom porocedurom izbornom uvek je postojala mogućnost manipulacije i falsifikovanja izborne volje. Činjeno je to pomoću policije i lažnog zbrajanja glasova. Krađe, podvale, podmićivanja i falsifikati, kao što se to u prethodnim vremenima činilo, izborima po novom Ustavu (1888) smanjeni su ili najblaže rečeno - ublaženi, jer policija nije mogla da vidi i dozna ko kome (kojoj stranci) daje glas za njenog kandidata.
O izbornoj atmosferi još se svedoči u starim novinama i ovako:
**Oko biračkih mesta obično se uzmuva mnogo pandura i žandarma, a tu je i kapetan sa isukanom sabljom i na konju, a uz njega namrgođeni načelnik i okolo njega njegove skutonoše - špijuni i doušnici koji dojavljuju ko je od podanika za koga glasao...**
Pre, za vreme i neposredno posle izbora, po Srbiji nisu prestajale hajke na političke protivnike. Obično je po zemlji ministar policije Garašanin slao lozinku pandurima kako da se ponašaju u vreme izbora i na šta sve da obrate pažnju. Gonjeni su, zlostavljani i mučeni oni ljudi koji su označavani kao protivnici režima i Dvora. Najčešće su žrtve bili seoski učitelji. Pored isterivanja iz službe, njih su i novčano globili. Jedan užički učitelj je kažnjen sa 400 dinara (njegova polugodišnja plata) samo zato što je koristio svoje izborno pravo i izašao na izbore... Svet u okruženju kažnjenog nalazio se u čudu: zašto vlast čoveka muči i zlostavlja samo zato što je izašao na glasanje...
MINISTAR PIŠE ŠIFROVANO
OVAKO glasi šifrovani raspis (dešifrovala ga špijunaža opozicije) koji je ministar Garašanin poslao svim načelnicima okruga pred dopunske izbore:
**Načelniku sreskom:... Sve što sam imao naveo sam u mojoj šifrovanoj depeši od sinoć: treba 3894 644 d652 847 6754 8974 644 588 5637 a658 645 tačka 7142 8070 7119 5939, a ne u pismu 1662 8926 i 89 17, ministar Garašanin**.
Dešifrovan, ovaj raspis glasi:
**Naredite sreskom načelstvu da vas odmah izvesti koje su opštine u srezu i koliko ima poreskih glava u svakoj, jesu li kmetovi imućniji i bogatiji ljudi, da li su uvažavani ljudi u opštini i kakav upliv imaju u politiku i za koju su stranku, da li su oni koji hoće da poslušaju ili su skloni da budu protiv vlasti, imaju li još druge političke boje i ako imaju koje su to stranačke boje, koliko koja opština daje poverenika za izbore. - Izveštaj sa tačnim spiskom pošaljite odmah po naročito poverljivom panduru**.
(NASTAVLJA SE)