Dukati - đacima

15. 04. 2004. u 00:00

Lackovići uložili dve hiljade zlatnih dinara i tri zgrade sa imanjem za siromašne đake.

Piše: Jovan NIKOLIĆ
KADA je Milutin Lacković, učenik drugog razreda gimnazije u Beogradu, nesretnim slučajem izgubio život, Vladimir i Mileva, ucveljeni roditelji nikada prežaljenog sina jedinca, osnovali su 1911. godine **Fond za odevanje siromašnih đaka nižih razreda gimnazije i Realke u Beogradu**. Fond je nazvan imenom nesretnog dečaka.
Otac Vladimir, poznati beogradski sudija i vlasnik ugledne advokatske kancelarije, bio je imućan čovek. Promišljanje gubitka jedinog deteta, Vladimiru i Milevi ukazalo je na put i smisao njihovog daljeg življenja. Ako već nisu mogli da pomognu svom sinu, odlučili su da dobro učine tuđoj deci. U fond je uložio 2.000 zlatnih dinara i imanje na kojem su bile tri stambene zgrade. Nalazilo se na uglu današnjih Terazija i Sremske ulice. Za jednog od upravnika fonda bio je određen Slobodan Jovanović, profesor Beogradskog univerziteta.
Ukazom kralja Petra Prvog Karađorđevića, fond je zaživeo 1914. godine. Dobro rukovođenje fondom omogućilo je da uspešno ispunjava amanet osnivača, uprkos ekonomskim neprilikama koje su potresale Srbiju. Čak ni svetski ratovi i pogubne posledice koje su sukobi ostavili u Srbiji, nisu mnogo naudile imovini fonda.
ZANIMLJIVO je da je ovakvih fondova, svojevrsnih zadužbina proisteklih iz raznovrsnih motiva, početkom dvadesetog veka bilo tridesetak. Uglavnom su osnivani u manjim gradovima: Mladenovcu, Vršcu, Požarevcu, Novom Sadu, Senti, Jagodini, Natalincima, Selevcu, Cerovcu...
**Fond Milana Lackovića** funkcionisao je i nakon Drugog svetskog rata, do nacionalizacije nepokretnosti fonda. Nerešeno pitanje zadužbina, praktično je onemogućilo nastavak rada fonda.
Sličnu sudbinu doživela je i zadužbina **Jovanijanum**. Osnovao ju je 1908. godine seoski lekar u penziji iz Vlasotinaca Jovan Jovanović. Smederevac po rođenju, Jovan Jovanović je škole završio u Beogradu. Kao gimnazijalac izdržavao se poslužujući po boljim kućama i podučavajući slabije đake. 1866. godine upisao je pravne nauke, ali ih je brzo napustio. Nakon ličnih tragedija dragih osoba - rođene sestre, odnosno voljene devojke, Jovan Jovanović napušta Beograd i Srbiju i u svojstvu državnog pitomca odlazi u Beč gde završava studije medicine.
Vratio se u Beograd u kojem ga je sve podsećalo na voljena bića. Tim pre, jer je preuzeo brigu o kćerima preminule sestre. Kada emotivni pritisak nije više mogao da podnese, mladi lekar se preselio u Vlasotince, u kojem je proveo ostatak života, baveći se lekarskim pozivom. Izuzetak su bile ratne godine, u kojima je sanitetski poručnik Jovan Jovanović odlikovan **Spomenicom** i **Medaljom kralja Petra prvog**. Po završetku ratova sa Turskom, doktor Jovanović se vratio u Vlasotince.
SA godinama, stigla su i razna oboljenja. Jovanović je pokušao da u poznatim evropskim banjama nađe lek. Nažalost, ni u poznatim Karlovim Varima nije imao uspeh. Tamo je i umro 1909. godine. NJegovo telo preneto je u Beograd i sahranjeno na Novom groblju u Beogradu uz velike državne počasti.
Doktor Jovanović testamentom je odredio uspostavljanje **Jovanijanuma**, zadužbine kojoj je predvideo **da služi napretku nauke i umetnosti**. To je podrazumevalo sredstva zadužbine za školovanje lekara i pravnika, štampanje naučnih dela i nagrađivanje vrednih akademskih rasprava. **Jovanijum** je imao i poseban zadatak: da izdržava **bolesne i sirote devojke**. Dr Jovanović je imao uzor u Velimiru Teodoroviću i njegovom **Velimirijanumu**.
Do Drugog svetskog rata zadužbinski fond **Jovanijanum** objavio je mnoge knjige i uložio značajna sredstva u udomljavanje sirotih devojaka u Smederevu, Vranju i Vlasotincu. 1946. godine zadužbina **Jovanijanum** pretopila se u **Fond za nauku** i nestala.

ELITE
PERIOD nacionalizacije u FNRJ, koji se protegao od 1946. do 1957. godine, gotovo da je potro sve tragove novovekovnog zadužbinarstva. Naravno, očuvale su se samo zgrade, doduše, izmenjenih namena, ali finansijska osnova veoma raširenog srpskog zadužbinarstva, nestala je u nepovrat.
Danas, na početku trećeg milenijuma, kao da se stvaraju preduslovi da zadužbinarstvo vaskrsne. Srbija je zemlja sa malom, ali sve bogatijom elitom. Bez ikakvih pretenzija, podsetimo na to da je zadužbinarstvo novovekovne Srbije oživela tadašnja elita!
(NASTAVLJA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije