Sima Andrejević Igumanov podigao Bogoslovsko-učiteljsku školu u Prizrenu i palatu na Terazijama iz sredstava zadužbine. Nikola Kiki izgradio zgradu bolnice u Zvečanskoj, a braća Krsmanović zgradu na Terazijama - poklon srpskom narodu.
SIMA Andrejević Igumanov ostavio je u Beogradu jednu od najmarkantnijih građevina, smeštenu na kraju Terazijskog platoa i početku glavne gradske ulice, imenovane po kralju Milanu.
Rođen je 1804. godine, u Prizrenu. Tih godina, Srbi iz južne ili Stare Srbije čežnjivo, u potaji, gledali su ka Beogradu i državi koju su stvarali Karađorđe i Miloš. O dečaštvu Sime Andrejevića u Prizrenu, gotovo da nema nikakvih podataka, osim da se odmalena zanimao za trgovačke poslove. Trgovina ga je u mladosti i odvela na razne strane sveta, do Carigrada, Odese i Kijeva. Uspešna trgovačka putešestvija, okončao je u Beogradu.
Da bi se odužio rodnom gradu, podigao je Bogoslovsko-učiteljsku školu u Prizrenu. Kako bi ona mogla da opstane u Turskoj carevini, Igumanov je Beogradu stvorio zadužbinu, da bi se njenim prihodima izdržavali đaci i profesori škole. Sima Andrejević Igumanov umro je 1883. godine. Pedeset tri godine kasnije, njegova zadužbina podigla je palatu u centru Beograda. NJenim rentiranjem u potpunosti je obezbeđeno finansiranje škole u Prizrenu. Prema nacrtima arhitekti Petra i Branka Krstića, u jezgru Beograda, uzdigla se građevina u modernističkom stilu, karakterističnom za tridesete godine prošlog veka.
Naravno, kao i mnoge druge zadužbine i ovu je obesmislio Drugi svetski rat i vreme koje je potom usledilo. Ipak, gradu Beogradu ostao je istorijski značajan arhitektonski ukras.
NE manje lepu i korisnu zgradu, glavnom gradu je zaveštao beogradski trgovac Nikola D. Kiki, rođen 1841. godine. Odrastao je pod zaštitom ujaka i imenjaka, takođe uglednog beogradskog poslovnog čoveka. Mlađi Kiki kasnije je razvio trgovačke poslove i daleko nadmašio tutora i ujaka. Testamentom, pročitanim nakon smrti Nikole D. Kikija, Beograđanima je ostavljen legat iz kojeg je Beogradska trgovačka omladina, ispunjavajući Kikijev amanet, podigla zadužbinu - Bolnica Nikole i Evgenije Kiki za siromašne i ostradale trgovce. To je današnja bolnica u Zvečanskoj ulici.
I treći beogradski trgovac iz ove priče, gradu je ostavio nekoliko prelepih palata. Aleksa Krsmanović i njegov brat Dimitrije, poreklom Tuzlaci, u Beogradu su razvili trgovinu šljivama i kožama. Šljive su preko Trsta izvozili, čak, u Ameriku, a kože odvozili do Lajpciga u Nemačkoj. Kasnije je Aleksa proširio delatnost, baveći se raznim izvozno-uvoznim poslovima, a naročito uspešno trgovao žitom i solju.
Deo života Aleksa je proveo u Pančevu, gde su se nalazili magacini za žito firme “Krsmanović”. U Pančevu je upoznao Milku Petrović iz Zrenjanina, tada Velikog Bečkereka, i njome se oženio. Milka i Aleksa nisu imali dece.
ALEKSA Krsmanović bio je značajan akcionar “Beogradske trgovačke banke” i neko vreme i njen predsednik. Firma “Krsmanović” poslovala je preko 60 godina, i donela veliko bogatstvo vlasniku. U imovinu Alekse Krsmanovića ubrajala se otmena palata u neobaroknom stilu, smeštena na centralnom beogradskom trgu - Terazijama. Zgradu u kojoj je Aleksa Krsmanović stanovao, projektovao je čuveni srpski arhitekta Jovan Ilkić, a podignuta je 1885. godine.
U “kući Krsmanovića”, kako zgradu nazivaju već decenijama, neko vreme nalazio se privremeni dvor vladara Kraljevine Srbije. Prvog decembra 1918. godine, u velikom salonu palate, proglašeno je ujedinjenje srpskih zemalja u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovo, danas istorijsko zdanje, Aleksa Krsmanović je testamentom poklonio srpskom narodu kao svoju zadužbinu.
BISERI
BOGATI beogradski trgovac Krsmanović, za života je često finansirao humanitarne akcije i dobrotvorne priredbe. Imovinu je testamentom ostavio državi, a Beogradu nekoliko prelepih građevina. Pre svih to je zgrada nekada najmodernijeg beogradskog hotela “Srpska kruna”, izgrađena 1869. godine. Danas je u toj zgradi smeštena gradska biblioteka. Ostavština Alekse Krsmanovića, pored pomenute kuće na Terazijama, sadržavala je i nekoliko veoma vrednih placeva i zgrada u ulici koja danas nosi ime braće Krsmanović. Tri beogradska trgovca, tri dobrotvora, darivali su grad zdanjima koja se danas ubrajaju u prave bisere starog jezgra srpske prestonice.
(NASTAVLJA SE)