Gordner ističe prijateljstvo Britanaca i Srba u borbi protiv Centralnih sila. Tvrdi da se ne radi o borbi protiv Jugoslavije, već Nemaca, Amerikanaca, komunista Rusa.
Kada je majoru Slavku Radoviću podnela izveštaj sa svog prvog kontakta sa Englezom, on joj je rekao da je imala "vatreno krštenje", kako se izrazio, sa jednim od najefikasnijih britanskih obaveštajaca u Beogradu, šefom Intelixens servisa u Jugoslaviji i na Balkanu. O Intelixens servisu joj je rekao da je to, u stvari, britanska vojna obaveštajna služba koja deluje u stranim dražvama, ali joj nije otkrio identitet Gordnera.
Na sledećem sastanku Gordner više ne okoliša pričama o trgovinama, već direktno "prelazi na stvar" i pokušava da vrbuje Veru za saradnju.
- Gospođice, vi znate da je Velika Britanija prijatelj Jugoslavije. Naše vlade sarađuju, a kneza Pavla smatramo našim vaspitanikom, jer se školovao u Londonu, i u rodbinskim vezama je sa našom kraljicom...
Pravio je pripremu izdaleka. I pored toga što je jezik donekle predstavljao barijeru u njihovoj komunikaciji, njegov glas je bio dovoljno sugestivan.
HVALIO je Srbe i Srpstvo i isticao zajedničke neprijatelje, Nemce, Italijane, Japance, protiv kojih je najefikasnija zajednička borba, ali je na kraju izbacio i "prave argumetne". Pitao je direktno:
- Hoćete li da radite za nas? Platićemo vaše usluge...
DA bi prikrila podmetanje, Vera se prvo čini uplašenom, kaže da zna da je to kažnjivo i ovde kao i u Engleskoj. Koleba se...
Obaveštajac nastupa sve upornije, prikazuje zanimljiviju stranu posla, otvara mogućnosti, nudi zaštitu, obećava avanture.
- Ne plaši se. Naš rad nije uperen protiv Jugoslavije, naša je borba protiv Nemaca i Amerikanaca, protiv komunista Rusa, koji su i vaši neprijatelji.
Kada je o svemu ovome podnela izveštaj Slavku Radoviću, on pohvali njeno držanje i dade joj uputstva kako dalje da postupa. Već na narednom sastanku sa Gordnerom prihvatila je da pokuša da uspostavi neke kontakte u krugovima u kojima se kretala, a Englez joj oprezno otkriva šta je to što bi njega interesovalo da sazna. Naravno, radilo se o nekim beznačajnim sitnicama koje za Veru nisu bile nikakav problem, ali ih je Gordner prikazivao veoma značajnim kako bi joj pokazao da ono što se od nje traži nije nešto što ona ne bi mogla sa lakoćom da učini. Ona je strpljivo sve to prihvatala i dalje se čineći naivnom.
ČUVANJE POZICIJA
SA Gordnerom se viđala sve češće, i to javno, čineći mu ponekad paravan za njegove akcije u kulturnom životu Beograda. Međutim, iz kontraobaveštajnog odeljenja tražili su njene izveštaje i Slavko joj je to saopštio. Bili su to njeni prvi pisani izveštaji, koje je dosta teško sastavljala. U jednom od njih je zapisala:
- Englezi nastoje da sačuvaju pozicije na Balkanu (...) rade na otkrivanju i suzbijanju nemačke obaveštajne službe. Pružaju joj otpor na razne načine. U privrednom pogledu nastoje da im konkurišu. Obraćaju pažnju na držanje viših oficira i generala, ministara... Kontaktiraju sa liderima opozicionih stranaka i finansijski im pomažu: rade na pridobijanju Srpske pravoslavne crkve protiv katolicizma koji je prihvatio fašizam (...) Gordner često putuje u susedne zemlje...
(NASTAVLJA SE)