Prvi neimari

12. 07. 2004. u 00:00

Narod vinčanske civilizacije gradio kuće stilski nalik na stare vojvođanske. U jednom naselju moglo da živi do dve hiljade ljudi.

Piše: Zorica T. Mirković
VINČANSKA kultura ili, civilizacija, kako naučnici više vole da kažu, slovi za najzanimljiviju pojavu u preistoriji Balkana. Najbolje proučena od svih istorijskih, sa najvećim brojem otkrivenih vinčanskih naselja. Najčešće na obalama reka, gde je možda, najlakše proučavati i istraživati.
Vinčanska kultura pripada preistorijskom dobu, neolitu mlađem. Tu je dosegla najvišu tačku u svakodnevnom životu, umetnosti, obradi zemlje, stočarstvu...
Tadašnje stanovništvo imalo je odlične uslove za razvoj zemljoradnje i stočarstva. Bogata i plodna zemlja je dozvolila ljudima da stotinu i više godina žive na jednom mestu i steknu ogromno iskustvo, pre svega, arhitektonsko. Vinčanci su graditelji čvrstih građevinskih objekata koji liče na naše najstarije kuće u Vojvodini. Pravljene od blata, arhitektonskim stilom izrazito nalik na one koje imamo u Vojvodini.
Ukazujući na ove podatke akademik Bogdan Brukner, arheolog iz Novog Sada, zadivljen je saznanjem da, uprkos ogromnom vremenskom rasponu, panonski seljak nije mnogo više modernizovao gradnju kuća od onoga na šta nailazimo u vinčanskoj kulturi.
- Dakle, Vinčanac je prvi neimar seoske arhitekture -zaključuje Brukner. - Taj čovek pokazuje izuzetnu zrelost, za koju ne mogu da nađem racionalno objašnjenje, sem da je nesumnjivo bio protourbano zreo.
NJIHOVA naselja građena su sa kućama “na redove” kao kod starih vojvođanskih naselja. Ulice su pravolinijski delili jedan red kuća od drugih, a one su podizane obično sa okrenutom dužom stranom fasade prema istoku. Ta kuća je uvek bila delom u hladovini i na suncu.
Bruknera iznenađuje kako su ljudi vinčanske civilizacije gradili unutrašnjost kuće.
- Imali su podnicu (pod) dvoslojnu. Donji deo je pravljen od drvenih poluoblica, a preko toga se polagala ilovača. Koliko su bili umni, vešti i promišljeni dokazuje da mi i danas imamo kuće sa podom od ilovače. Oni su čak bili “napredniji”, imali još i izolacioni sloj od drveta, što je, inače, jedan vrlo dobar način čuvanja sobne temperature.
Zidovi vinčanskih kuća bili su veoma debeli, sastavljeni od ilovače pomešane sa plevom koja se nabacivala na trsku kao - osnovu. Trska je povezivala drvene stubove, visoke oko dva metra (pola metra pobodene u zemlju) i oblepljene blatom.
ZADIVLJUJE preciznost vinčanskog neimarstva. Tačne mere. Kuće sa pregradnim zidovima. Tehnologija samog unutrašnjeg uređenja stambene zgrade nije se dramatično menjala ni kasnije.
Brukner ukazuje i na tipologiju formiranja naselja, sličnu savremenoj, današnjoj. Nesumnjivo, Vinčanac je u svemu pokazivao mudrost. Izbegavao je da nastanjuje mesta kojima su pretile poplave. Gradio je kuće salaškog tipa, a naseljavao je i naseobine u kojima je baš kao i danas, prepoznatljiv -centar.

HRONOLOGIJA
DREVNO skandinavsko pismo rita (runa) znači urezivati, isto značenje ima i englesko to njrite i nemačko reissen, ritzen. Grčko grafeint (grebati) znači pisati, urezivati, usecati. Latinsko skribere (skrabati) , nemačko schreiben i englesko scribe, inscribe.
Čovek je prvo urezivao, utiskivao svoju misao na kamenu, drvetu, koži ili metalu. Zato se i smatra da je najranije pismo piktografskog karaktera i da se potom razvija u klinasto i hijeroglifsko pa tek onda u - slovno. Naravno, ni u ovom nisu svi saglasni.
(NASTAVLJA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije