Prvi poraz zbog četnika

02. 09. 2004. u 00:00

Adolf Hitler rekao da je "nemačka vojska poražena u Africi zbog sabotaže i paralisasnja od strane plutokratskih neprijatelja na Balkanu" .

Priprema: Veljko Lalić
BITKA za Afriku bila je jedna od prekretnica Drugog svetskog rata. Specifičan geografski položaj uslovio je da Srbija u njoj ima značajnu ulogu. Tog položaja bile su svesne sve zaraćene strane: i saveznici, i Nemci, i srpski pokret otpora sa generalom Dražom Mihailovićem na čelu. U Bici za Afriku Srbi su uradili sve šta je trebalo. To su potvrdili svi istaknuti saveznički komandanti, ali i vođa Trećeg rajha Adolf Hitler, piše Miloslav Samarxić u poglavlju “Draža protiv Romela” u svojoj novoj knjizi “General Draža Mihailović i opšta istorija četničkog pokreta”.
Nemački firer, napominje, mnogo je polagao u ishod bitke za Suec, zbog čega je tamo i poslao Romela, zajedno s nekim jedinicama i sa najvećeg, Istočnog fronta. Kasnije, on je često pominjao bolan poraz u Africi, pa tako i u novogodišnjoj poruci 1944. godine, kada je rekao da je nemačka vojska poražena zbog "sabotaže i paralisanja od strane plutokratskih neprijatelja" (njegov termin za četnike, za razliku od “boljševičkih neprijatelja").
- Pravi uzrok teškoća u severnoj Africi i na Balkanu bili su, u stvari, uporni pokušaji sabotaže i paralisanja od strane plutokratskih neprijatelja. NJihove neprekidne sabotaže uspele su da zaustave snabdevanje u Africi i drugde, putem novih oblika pasivnog otpora, sprečavajući tako da naši vojnici, i italijanski vojnici koji su uz njih, dobiju materijal neophodan za vođenje borbe - prenosi “NJujork tajms” Hitlerovu poruku.
U pismu Musoliniju od 16. februara 1943. Hitler je stavio akcenat na prekid snabdevanja u Sredozemlju: "Krajnji neuspeh u mnogo čemu pobedničke ofanzive u Libiji protiv Engleza, nastupio je kao posledica nemogućnosti da se reši problem transporta između Italije ili Grčke s jedne strane i Tobruka i Mersa-Matruha s druge strane". U pismu Musoliniju od 19. maja iste godine, ipak, on je za poraz u Africi ponovo optužio "jugoslovenske bandite":
- Činjenica da mi nismo uspeli da obezbedimo dotur pomoći za severnu Afriku dovela je do naše katastrofe. Ako se banditizam i cela "komitaxijska atmosfera" odmah i nemilosrdno ne unište, takva će se situacija svakako ponoviti. Ako se red ne vaspostavi na području Jugoslavije, desiće se kriza isto toliko teška kao ona u severnoj Africi.

SVE dok je trajala Bitka za Afriku, u Dražin štab na
Sinjajevini, nastavlja Samarxić, stizale su poruke istaknutih savezničkih ličnosti. General Žiro, komandant trupa u severnoj Africi, obavestio je 11. novembra Dražu da je ponovo stupio u borbu "protiv naših zajedničkih neprijatelja". Uz izražavanje "najdubljeg divljenja", on je podsetio na "tradicionalno bratstvo po oružju koje vlada između francuske vojske i Vaše vojske".
I načelnik britanskog generalštaba, general Alan Bruk,
uputio je 1. decembra čestitku povodom dana ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca. Pominjući zasluge "nepobedivih četnika", obratio se lično Draži: "Uveren sam, gospodine ministre, da će uskoro doći dan kada će sve naše snage moći da budu ujedinjene u jednoj slobodnoj i pobedničkoj Jugoslaviji; dan kada će neprijatelj, protiv koga se zajednički borimo rame uz rame, biti satrt zauvek".
Državni sekretar SAD Samner Vels, na pitanje jugoslovenske vlade kako vlada njegove zemlje gleda na pokret generala Draže Mihailovića, nedvosmisleno je odgovorio u pismu od 4. januara 1943:
- Vlada Sjedinjenih Američkih Država ima potpuno poverenje u patriotizam generala Mihailovića i veliko divljenje za veštinu, istrajnost i hrabrost sa kojom on i jugoslovenski patrioti okupljeni oko njega nastavljaju borbu za oslobođenje svoje zemlje. Mi smatramo da vojna akcija na koju se pozivate predstavlja činjenicu u orijentisanju vođstva rata od strane ujedinjenih naroda protiv osovine.
General Ajzenhauer, u svojstvu komandanta svih savezničkih snaga u severnoj Africi, poslao je Draži 13. januara 1943. godine sledeći telegram:
- Američke oružane snage u Evropi i Africi pozdravljaju svoju braću po oružju, odlične i hrabre jedinice pod vašom odlučnom komandom. Ti junački ljudi koji su pristupili vašim redovima, u svom zavičaju, da bi neprijatelja izgnali iz otadžbine, bore se s punom odanošću i samopregorom za zajedničku stvar ujedinjenih naroda. Neka bi im ta borba donela potpun uspeh.
VOĐA francuskog pokreta otpora, general De Gol, odlikovao je generala Dražu Mihailovića Ratnim krstom. Uz ovaj orden on je izdao i pohvalnu naredbu, koja je 2. februara 1943. godine pročitana svim francuskim jedinicama:
- Armijski general Dragoljub D. Mihailović, legendarni junak, simbol najčistijeg rodoljublja i najviših jugoslovenskih vojničkih vrlina, nije prestao voditi borbu na okupiranom nacionalnom tlu. Uz pomoć rodoljuba, on bez sustajanja ne da mira okupatorskoj vojsci, tako pripremajući onaj konačan juriš koji će dovesti do oslobođenja njegove otaxbine i celog sveta, rame uz rame s onima koji nikad nisu smatrali da se jedna velika zemlja može da pokori surovom zavojevaču.
U vreme Bitke za Afriku, dok su hiljade Srba ginule u okviru koalicije zvane zapadni saveznici, od pokreta otpora
drugih evropskih naroda angažovanje nije ni traženo. Štaviše, Francuzi, Turci, Švajcarci, Šveđani, Norvežani, Danci, Belgijanci, Španci i Portugalci su dostavljali Hitleru sve što je zahtevao kako bi mogao da nastavi rat.
Vodeće sile koalicije, Velika Britanija i SAD, garantovale su da nesebično angažovanje četnika pod komandom generala Draže Mihailovića neće biti zaboravljeno u sledećoj fazi ovog velikog rata...


PARČE PO PARČE
SVOJ poraz u Africi Romel je objašnjavao “katastrofalnim stanjem” snabdevanja. “Bilo je očigledno da će nas Britanci uništiti parče po parče, pošto smo, u stvari, bili nesposobni da se krećemo bojištem”, rekao je Romel.
Britanska vojska imala je zaobilazan, ali siguran put snabdevanja: oko Afrike i Sueckim zalivom. Leta 1942. njihovo vaduhoplovstvo ponovo je ovladalo Sredozemljem, tako da su Ajzenhauer i Aleksander imali neiscrpne zalihe.
S druge strane, više od polovine ratnog materijala za Romela potpopljeno je u Sredozemnom moru. Krajem avgusta on je očekivao 5.000 tona benzina. Na brodove u grčkim i italijanskim lukama, pak, ukrcano je 3.000 tona, a do Afrike je stiglo samo 400 tona benzina.
(NASTAVLJA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije