Strah od “bradonja”

06. 09. 2004. u 00:00

Diverzanti tempirali mine da eksplodiraju u Bugarskoj ili Grčkoj. Draža bio ubeđen da će se značaj njegovih akcija tek kasnije otkriti .

Priprema: Veljko Lalić

NAPADI četnika na vozove bili su jedan od osnovih načina snabdevanja oružjem i municijom tokom čitavog rata, piše Miloslav Samardžić u svojoj novoj trilogiji “General Draža Mihailović i opšta istorija četničkog pokreta”.
Iz putničkih vozova moglo se uzeti barem po nekoliko oruđa od pripadnika obaveznog obezbeđenja, iz sastava Nedićevih ili Ljotićevih jedinica, kao i od Nemaca ako bi se našli u kupeima. Napadi na teretne vozove sa ratnim materijalom donosili su više plena, ali su zbog jačeg obezbeđenja bili rizičniji.
Već polovinom maja 1942. godine Nedićevo ministarstvo unutrašnjih poslova u elaboratu "O radu organizacije Draže Mihailovića" generalu Baderu predlaže preduzimanje sledećih
mera na železnicama:
- Neophodno je potrebno da se izvrši dislokacija dobrovoljačkih bataljona (ljotićevaca) tako da se svakom načelniku okruga dodeli po jedan polubataljon, kako bi garantovao spoljnu bezbednost železničkih objekata. Na taj način smatram da bi bio onemogućen pristup udarnih grupa Draže Mihailovića železničkim objektima i akta sabotaže bila bi svedena na najmanju meru.
Na teritoriji 1. ravnogorskog korpusa vozovi su redovno zaustavljani kod sela Ljutovnica. Na prugu bi se postavile jake grede, a onda su putnici na svim stranama mogli da vide mnogo dugih cevi. Desetak pratilaca polagalo je oružje bez mnogo pitanja.
"Nemci bi opalili pokoji metak, ali im je bezizlaznost situacije postajala jasna čim bi gomila bradonja pomolila cevi nad železničkim nasipom", piše Zvonko Vučković, čija se jedinica držala naređenja Vrhovne komande da treba izbegavati ubistva Nemaca zbog odmazde stotinu za jednoga.
Kod ovih napada na vozove četnici su u svakoj mogućoj prilici radili "pod firmom komunista", kako je to naređivao Draža. Na primer, Kačerska brigada Rudničkog korpusa napala je 20. maja 1944. godine voz kod sela Ugrinovci, zaplenivši nešto oružja i municije. Ali, kako je prilikom napada poginuo jedan nemački vojnik, da bi se sprečila kaznena ekspedicija, štab Rudničkog korpusa sutradan šalje pismo "Feldkomandantu Čačak". U dokumentu, nečitko potpisanom od strane "obaveštajnog oficira", piše:
- Dana 20. maja t.g. u Ugrinovcima jedna Grupa partizana napala je putnički voz u kome su bila i 3 nemačka vojnika. Prilikom obračunavanja nemačkih vojnika i komunista poginuo je jedan nemački vojnik. Vođenom istragom nesumnjivo je utvrđeno da su ovo bili stvarno komunisti u jačini od 15 ljudi. Istu sam (istragu) sproveo noćas komandantu korpusa na položaj Darosava - Pogorovci - Kruševički vis, gde se vode oštre borbe sa partizanima...
S obzirom na to da je u pitanju ovde naš nevini narod, koji i tako je dosta stradao ni kriv ni dužan, od sviju i svakoga, to me je pobudilo da vam napišem ovaj izveštaj i obrazložim pravo stanje stvari.
Četnici su se odali u pismu komandanta Rudničkog korpusa kapetana Dragomira Topalovića, komandantu Kačerske brigade kapetanu Nikiću: “Tvoji vojnici koji su upali u voz zaplenili su okvire od nemačkog mašingevera sa municijom. Po naredniku Laudanoviću pošalji mi sve te okvire, jer ja imam četiri mašingevera. Pošalji i municiju”.
Već 12. decembra Nemci su u Kruševcu izvršili novu odmazdu. Zato što su "četnički banditi" izveli diverziju na pruzi Kraljevo - Kruševac, streljano je "10 pristalica D. Mihailovića", kako je pisalo na objavljenim plakatima.
Na pruzi Lapovo-Kragujevac četnici su izveli diverziju 5. decembra, zbog čega su Nemci u Kragujevcu odmah streljali pet građana.
Pet dana kasnije, 10. decembra, četnici su izveli diverziju kod Zlatova, ubivši pri tom jednog nemačkog narednika. Zbog toga je 15. decembra streljano "50 pristalica DM pokreta".
Most na železničkoj pruzi Požarevac-Petrovac četnici dižu u vazduh 13. decembra, obarajući istovremeno telefonske stubove. "Shodno merama odmazde streljano je 15. decembra 50 pristalica Draže Mihailovića".
Depešom od 3. januara 1943. major Radoslav Đurić obaveštava Dražu da je njegov oficir Ratko Popović porušio železnički most kod Lipljana, "usled čega su Nemci preduzeli gonjenje komunista po Kosovu". U istoj depeši, Đurić javlja:
- Paklena mašina, koja je montirana u vozu za Sofiju, eksplodirala je na sofijskoj stanici, ali putnici su izašli bili iz voza. Nameštena je bila u poštanskom vagonu i on je zapaljen. Još na dva voza montirane su mine. Jedan je sa nemačkim cisternama, a jedan sa nemačkim transportom vojnika. Oba idu u pravcu Soluna.
Diverzanti majora Đurića i dalje su tempirali mine tako da eksplodiraju na bugarskoj teritoriji. Na železničkoj stanici u Beloj Palanci bugarski stručnjaci za eksploziv pronašli su i uništili jednu tempiranu minu 29. januara 1943. godine.
Posle ovih slučajeva Nedićeva Generalna direkcija Srpskih državnih železnica izdala je naređenje o pooštravanju kontrole vozova. Kola su se imala pregledati "najmarljivije, radi sprečavanja ovakvih dela sabotaža".
U javnoj opomeni "izvesnim zločinačkim elementima" od 27. februara 1943, povodom eksplozije u Sofiji i otkrivene mine u Beloj Palanci, general Bader pored ostalog piše: "Nepobitno je utvrćeno da su paklene mašine postavljene na srpskoj teritoriji".
Prema Dražinoj depeši vladi Slobodana Jovanonića u Londonu od 22. januara 1943, "na pruzi Niš-Solun, od 362 lokomotive bilo je izbačeno 112; od 166 lokomotiva uskog koloseka, izbačeno 50; od 6.000 vagona izbačeno 3.000 na normalnim kolosecima, a na uskim 35 posto". A u depeši od 3. marta 1943. Draža piše:
- U Srbiji vrši se sabotaža u takvom stepenu, da će se tek docnije oceniti značaj naših usluga opštoj savezničkoj stvari.

BLINDIRANI VOZ
NAPADE četnika na vozove Nemci su najefikasnije osujećivali kontraobaveštajnom službom, otkriva Samardžić. Tako su četnički obaveštajci pogrešno izvestili štab Gorske kraljeve garde da 11. avgusta 1944. godine Mladenovcem prolazi nemački voz pun municije. Umesto teretnog voza, naišao je blindirani voz, i prema nemačkom izveštaju, tada je poginulo 15 četnika.

ČIKA RAKA
VRHOVNA komanda generala Draže Mihailovića naredila je rušenje železničkih pruga i mostova. Odredio sam inženjera "Čika Raku" (ilegalno ime; robijao je posle rata, onda je živeo u Beogradu), rezervnog poručnika, za taj posao. To je i bila njegova struka. Sa prvim transportom koji su nam Englezi poslali bio je i jedan stručnjak za rušenje mostova i pruga, koji je sa Čika Rakom pripremao mladiće za taj posao, kaže se u izveštaju kapetana Radomira Petrovića Kenta štabu na Ravnoj gori.

(NASTAVLjA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije