Sumnja da je učestvovao u likvidaciji Arkana Mirka Tomića Bosanca koštala je života. Stari znanac policije bio pod istragom zbog ubistva Pavla Bulatovića, ministra odbrane.
SMRT Mirka Tomića, poznatijeg kao Bosanac, u prvi mah bila je iznenađenje. Malo ko je verovao da njegova likvidacija ima bilo kakvu vezu sa ubistvom komandanta Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana i dvojice njegovih prijatelja. Ali, vremenom saznalo se da je Mirko Bosanac bio u "Interkontinentalu", kobnog 15. januara 2000. godine.
Naknadnom rekonstrukcijom događaja Tomić i Branko Jevtović Jorga (sada takođe pokojni) dva sata pre zločina u elitnom beogradskom hotelu pozdravili su se sa Arkanom i njegovim prijateljima. Lideru Stranke srpskog jedinstva ponudili su na prodaju automobil "audi". "Prodavci" su mu rekli da su kola parkirana ispred hotela, pa ako je zainteresovan, može da izađe napolje da ga pogleda.
Arkan, međutim, nije bio zainteresovan, jer je "audi" bio stariji od godinu dana. Ovo odustajanje od kupovine spaslo je, čini se sa ove vremenske distance, bar nakratko Ražnatovićev život. Razgledanjem vozila Bosanac i Jorga su želeli samo da namame žrtvu da izađe iz hotela i sam dođe na nišan ubicama.
Ipak, dva sata kasnije, oko 17.10 sati ubijen je hicima iz pištolja, kalibra devet milimetara, dok je sedeo u separeu, u holu poznatog hotela. Oružje kojim je Ražnatović ubijen nikad nije pronađeno, ali se osnovano veruje da ga je Dobrosav Gavrić, inače policajac, na "privremenom radu kod kriminalaca", (optužen da je ubica) likvidirao svojim službenim pištoljem CZ 99.
MIRKO Bosanac, u 28. godini života, likvidiran je 13. februara, oko 20.30 sati. Dok je Bulevarom Nikole Tesle u Novom Beogradu vozio "golf 4" (BG 427-205) prišao mu je automobil sa ubicama. Uveden je novi stil ubijanja. Bio je to "beogradski recept smrti" koji će narednih godina sejati strah u celoj zemlji.
Paralelno vozeći, zločinci su iz automata "kalašnjikov" ispalili 30 metaka. Iako smrtno pogođen, Tomić je pokušavao da nastavi vožnju, ali je posle nekoliko desetina metara udario u banderu nedaleko od Poslovnog centra "Ušće". U "golfu 4", pod nogama ovog zemunskog kriminalca, ljubitelja kocke, policija je našla oko 20.000 maraka.
Sutradan, detaljno je pretražen i teren oko Bulevara, sve do leve obale Dunava. U jednom od obližnjih žbunova, pronađen je "kalašnjikov" kojim je usmrćen Bosanac. To je policiji bilo od male pomoći u pronalasku ubica. Pored toga, brojevi na automatu bili su izbrisani.
Mirko Tomić nije bio nepoznato ime u beogradskom podzemlju. Slovio za čoveka koji je blizak mnogim "ekipama", a neposredno pred smrt bio je u "kombinacijama" sa Zoranom Uskokovićem Skoletom i Zoranom Davidovićem Ćandom, iz takozvanog "miljakovačkog klana".
Sa njima je "tesno sarađivao" i Zoran Nedović Šok sa Bežanijske kose. A, kako je navedeno u policijskoj "beloj knjizi" o organizovanim kriminalnim grupama u Srbiji, svi oni bili su pod velikim uticajem kontroverznog biznismena Andrije Draškovića. Nekim čudnim sticajem okolnosti, sva ova imena pominjana su i tokom svedočenja oficira vojske i policije pred Anketnim odborom formiranim da rasvetli smrt ministra odbrane Pavla Bulatovića.
Analizom bazne stanice mobilne telefonije, vojna bezbednost je došla do podataka da su u "kritičnoj zoni" te večeri kad je ubijn Bulatović, a u širem rejonu restorana "Rad", telefonirali - "Skole, Ćanda, Trlajini..., a bila je jedna komunikacija supruge Andrije Draškovića"... Ipak, niko od ovih ljudi, kako je kasnije utvrđeno, nije saslušavan.
BILO kako bilo, Mirko Tomić je bio pod svojevrsnom istragom zbog sumnje da je 7. februara 2000. godine ubio ministra odbrane Pavla Bulatović, dok je sa prijateljima i guslarima sedeo u restoranu FK "Rad" na Banjici. NJegova prerana smrt omela je, međutim, vojne istražne i obaveštajne organe Vojske Jugoslavije da rasvetle sve okolnosti vezane za njegovo prisustvo u kritično vreme i u blizini kritičnog mesta.
O ovim podacima, pred Anketnim odborom Savezne skupštine osnovanom zbog ubistva Bulatovića, razgovarali su Vojislav Šešelj, predsednik SRS, i pukovnik Svetko Kovač, iz Službe za bezbednosti Vojske Jugoslavije. U stenografskim beleškama zabeleženo je i ovo:
Šešelj: "S kim je Mirko Tomić Bosanac bio blizak?"
Kovač: "On je bio, koliko ja znam, prilično nestabilna osoba. Bio je sa svakim."
Šešelj: "Najduže je bio sa Ćandom (Zoran Davidović) i Skoletom (Zoran Uskoković)?"
Kovač: "Jeste. Uglavnom je izvršavao te zadatke."
Posle Tomićeve smrti, policija je, iz njegovog kriminalnog dosijea, vojnim organima bezbednosti dala otisak dlana kako bi se uporedio sa pronađenim na gelenderu gde je Bulatovićev ubica naslonio "kalašnjikov". Ipak, Tomićev dlan nije odgovarao pronađenom, a sami tim otpala je sumnja da je on pucao na Pavla Bulatovića.
Mirko Tomić je u određenim krugovima važio za jednog od beogradskih "pucača", koji rado koristi automatsko oružje. NJegova uloga u Arkanovoj, kao i smrti Pavla Bulatovića, nikad nije do kraja razjašnjena, ali je ostala sumnja. Zbog čega je ubijen i danas se nagađa. Ipak, smatra se da ga je glave koštalo ubistvo Željka Ražnatovića Arkana. Da li je i koliko učestvovao u organizaciji ovog zločina teško je reći. Neki su mislili da je kriv, i presudili.
ZNANAC POLICIJE
MIRKO Tomić bio je strastveni kockar, stari znanac policije, blizak mnogim grupama, prvenstveno Voždovčanima. Umeo je da izgubi i po nekoliko stotina hiljada maraka za veče. Robijao je u Nemačkoj, na njegovu kuću u Cara Dušana u Zemunu bačene su bombe, a nekoliko puta je ranjavan. Bio je u sukobu sa Zemuncem Draganom Ugarkovićem Ugarom. U beogradskom podzemlju prepričava se njegovo prijateljstvo sa Aleksandrom Kneževićem Kneletom.
(NASTAVLJA SE)