Arkanov sin Mihajlo tvrdio da se posle pola časa od pucnjave u "Interkontinentalu" znalo da je organizator zločina Zoran Uskoković. "Poslovne" veze sa Zoranom Nedovićem i Andrijom Draškovićem.
SA Arkanom nisam nikada razmenio ružnu reč. Sa njim sam bio kao brat. Nisam nikakav organizator njegovog ubistva niti sam imao razlog da tako nešo učinim. Pominju me kao organizatora ubistva samo zato što znam momke koje je policija uhapsila pod sumnjom da su umešani u zločin u "Interkontinentalu".
Zoran Uskoković Skole ovako se, iz inostranstva, branio u medijima da ne stoji iza likvidacije Željka Ražnatovića Arkana. Međutim samo desetak dana kasnije, sa oreolom jednog od organizatora ubistva, izrešetan je 27. aprila 2000. godine u filmskoj jurnjavi automobilima po ulicama Beograda.
Arkanov sin, Mihajlo Ražnatović bio je kategoričan. Organizator ubistva njegovog oca je - Skole! Najstarije dete komandanta SDG tvrdilo je da su pola časa posle zločina znali da se iza svega krije lider tzv. banjičko-miljakovačkog ganga - Zoran Uskoković.
Višemesečne pretnje u podzemlju da će, čim se pojavi u zemlji, biti likvidan, ubice Uskokovića (37) krenule su da sprovode vrlo brzo. Prvo je upozoren podmetanjem eksploziva u zgradi gde je živeo, a potom je organizovano njegovo smaknuće kojeg su bili svedoci mnogobrojni žitelji nekoliko beogradskih naselja.
Spektakularna likvidacija Uskokovića i njegovog telohranitelja Miloša Stevanović (22), inače policajca OUP Voždovac, koji je tada bio na bolovanju, započelo je oko 16 časova na uglu ulica Kneza Višeslava i Pilota Mihajla Petrovića u naselju Cerak vinogradi. Napadači su iskoristili momenat kada je automobil sa Uskokovićem stao na semaforu.
Iza Skoletovog auta bila su još dva vozila sa njegovim telohraniteljima. Da se nešto čudno dešava obezbeđenje ovog kriminalca je odmah shvatilo, ali kada im se približilo vozilo sa ubicama, pobegli su skretanjem u prvu ulicu ostavljajući gazdu na cedilu.
POČELA je razmena vatre. Egzekutori su pucali iz nekoliko oružja, najviše "kalašnjikovim", ali ni mete nisu bile bespomoćne. Uskoković i njegov telohranitelj Stevanović dohvatili su pištolje i uzvratili paljbu. Pucnjava i jurnjava trajale su petnaestak minuta, a onda su ubice saterale lidera "banjičko-voždovačkog ganga" u tesnac.
U Ulici Sretena Mladenovića Mike uspeli su da ga ubiju, kao i njegovog telohranitelja sa legitimacijom MUP Srbije. Petar Jokić, vozač Uskokovićevog "audija", iako ranjen, uspeo je da se spase iskakanjem iz automobila u pokretu.
Sat kasnije, policija je u Novom Beogradu pronašla zapaljen "audi 100", koji je najverovatnije korišćen u likvidaciji Zorana Uskokovića Skoleta i njegovog telohranitelja. U izgorelom automobilu bile su i automatske puške "kalašnjikov", koje je, vatra, takođe, toliko uništila da, kao i auto, nisu mogli da pomognu policiji u rasvetljavanju ovog zločina.
Uskokoviću je beogradsko podzemlje pripisivalo umešanost u likvidaciju Arkana na osnovu mnogo čega. Većina je govorila da su svi prozivani za ubistvo, kako oni već pohapšeni, tako i ostali sa poternica, bili Skoletovi "vojnici" i bliski prijatelji. Zbog toga nije postojala mogućnost da šef "banjičko-miljakovačkog klana" ne zna šta rade njegovi saradnici. Tako je sebi i potpisao smrtnu presudu.
Optuženi za ubistvo Ražnatovića, a u to vreme golobradi policajac SUP Beograd Dobrosav Gavrić, bio je, kako se pričalo u podzemlju, Uskokovićev telohranitelj, ali i likvidator. Za Gavrića se sumnjalo da je još neke svoje kolege - policajce ubio po Skoletovom nalogu.
O Gavriću je na svojevrstan način pričao i general-major Branko Đurić, tadašnji načelnik beogradske policije, svedočeći pred Anketnim odborom Savezne skupštine koji je pokušavao da rasvetli ubistvo Pavla Bulatovića. Razgovor između generala Đurića i predsednika Anketnog odbora tekao je ovako:
Đurić: - Neposredni izvršilac Arkanovog ubistva, koji se sada nalazi polupokretan u Centralnom zatvoru, postoje indicije, da je "odradio" bar još dva ili tri slučaja neposrednih likvidacija.
Šešelj: - Koje?
Đurić: - Sumnja se čak i za ubistvo nekih naših kolega, ali to su stvari gde stalno pokušavamo da razjasnimo, to su "živi" predmeti na kojima se radi... On je čovek za kojeg se sumnja da je jednog sigurno, a možda i dvojicu naših kolega ubio, ali ne možemo mu ništa.
INAČE, za Uskokovića, kojem je Gavrić bio veoma blizak, postojale su indicije da na duši nosi živote policajaca Milorada Vlahovića Vlaje, savetnika u MUP Srbije, Dragana Simića Simketa, načelnika OUP Savski venac, pa čak i Dragana Radišića, inspektora Trećeg odeljenja (krvni i seksualni delikti) u SUP u Beogradu. Upućeni, međutim, vele da su Radišića još neki držali na meti, pa se ne zna ko je prvi povukao obarač.
Ipak, Uskoković, iako okružen policajcima u svom ličnom obezbeđenju, mrzeo je one "plavce" koji nisu bili na njegovom platnom spisku. Početkom 1992. godine vođa "miljakovačkog klana" bio je čak i uhapšen pod sumnjom da je umešan u ubistvo Branislava Perovića (35), inspektora Trećeg odeljenja (rasvetljavanje ubistava).
Prošao je bez kazne za razliku od dvojice njegovih bliskih prijatelja koji su zbog tog zločina osuđeni na dugogodišnju robiju. Pričalo se, međutim, da su oni svesno preuzeli krivicu na sebe uz odgovarajuću nadoknadu.
Za života, Uskoković je u "poslovima" tesno bio vezan za Zorana Nedovića Šoka sa Bežanijske kose i Andriju Draškovića. Ova dvojica su nedavno napadnuta, a u tim okršajima poginuli su njihovi telohranitelji. Skole je bio i u dobrim odnosima sa Draganom Nikolićem Gagijem sa Novog Beograda i Milanom Đuričićem Mikijem iz Loznice, kojima se sada sudi za Arkanovu smrt.
Nerazdvojni prijatelj iz komšiluka bio mu je i Branko Jevtović Jorga, a u njegovom obezbeđenju radio je i Dejan Pitulić, jedan od optuženih za učešće u trostrukom ubistvu u hotelu "Interkontinental". Jorga je, pre nekoliko nedelja, likvidiran u centru Beograda.
BOMBA U ULAZU
DVA dana pre ubistva Zoran Uskoković je izbegao smrtonosnu zamku. Sat vremena posle ponoći, 25. aprila, nepoznati mladić pozvao ga je telefonom da se nađu. Skole je odmah krenuo i sišao sa prvog sprata gde je u blindiranom stanu živeo sa porodicom. Ali, vratio se natraga, jer je zaboravio nešto da ponose. U tom trenutku, aktiviran je eksploziv postavljen u ulazu u Uskokovićevu zgradu.
Razorna detonacija uništila je ulaz i oštetila stanove. Posle neuspelog atentata, Skole je u pratnji telohranitelja otišao do parkinga i odvezao se kod prijatelja.
(NASTAVLJA SE)
Nenad
12.12.2011. 17:40
SDB,zemunski klan,sve Milosevicevi sinovi,toliko su neduznih ljudi poubijali,da je to neverovatno.
Komentari (1)