U podzemlju se govorkalo da Arkanovog ubicu treba tražiti među onima koji su se opraštali u čituljama. Jedan od njih bio je Zoran Uskoković Skole
UMEŠANOST kontroverznih biznismena Zorana Nedovića Šoka, a još više Andrije Draškovića u organizaciju ubistva Željka Ražnatovića Arkana, nikad zvanično nije potvrđena. Tu i tamo neko bi ih spomenuo, njihova imena čula su se i na samom suđenju. Ipak, i dalje je ostala sumnja da li je to rekla-kazala ili istina!
Ta ogovaranja u beogradskom podzemlju odnela su mnoge živote tokom devedesetih godina, ali i kasnije. Ipak, činjenica je da su svi optuženi, a zatim i oni koji su se našli na nišanu "osvetnika", bili u nekoj vezi sa gore pomenutom dvojicom.
Glavna spona, kako se sada čini, bio je Zoran Uskoković Skole. Ne samo što je bio blizak sa Nedovićem i Draškovićem, već se tvrdilo da od njih prima i naređenja. Za Skoletovo ime vezivani su ne samo direktni akteri krvave drame od 15. januara 2000. godine, već i oni koji su potom ginuli na beogradskom asfaltu pod nerasvetljenim okolnostima, u kiši osvetničkih metaka.
Koliko god da je Uskoković bio glasan o svojoj nevinosti u Arkanovoj smrti, sumnje su bile sve veće i čvršće. Govorilo se: "Arkana je ubio onaj koji mu je prvi dao čitulju". A, Skole je bio taj koji se među prvima poslednji put oprostio od Ražnatovića. Da li je to bilo dovoljno da ga i optuže za njegovu smrt ostalo je do danas nepoznato.
U policijskoj studiji o organizovanim kriminalnim grupama u Srbiji, pominje se klan sa Bežanijske kose čiji je vođa Zoran Nedović, zvani Šok, a jedini stalni član Branko Jevtović Jorga. Pored niza kriminalnih dela, kojima se, prema policijskim indicijama, ova ekipa bavila, navedeno je i da je Nedović organizovao i tajno rukovodio grupom Zorana Uskokovića Skoleta.
TAKO da se o toj vezi Šoka i Skoleta znalo poodavno. Bilo je poznato i da je Nedović vrlo nepoverljiva osoba "izuzetno konspirativna, koja veoma vodi računa o tome koga će angažovati za vršenje kriminalnih aktivnosti". Policija je za njega još tvrdila da ima "dugu kriminalnu prošlost i da je jedan od retkih koji još opstaje i ima autoritet u svim kriminalnim sredinama".
Otuda je u Beogradu malo ko verovao da je Skole na svoju
ruku organizovao Arkanovu likvidaciju. Dodatnu sumnju unelo je i to što je Nedović odmah posle trostrukog ubistva u "Interkontinentalu" napustio zemlju iako je u svom domu na Bežanijskoj kosi ostavio suprugu i decu. Tvrdilo se da je bio u Grčkoj i na Kipru, te u Španiji, gde, navodno, ima razgranat posao, odnosno lanac ugostiteljskih objekata.
Tiho, kao što je i otišao, s vremena na vreme, Nedović se pojavljivao u Beogradu, uvek okružen mnogobrojnim obezbeđenjem u kojem su bili, kako bivši, tako i aktivni pripadnici MUP Srbije. On jedini i nije, posle svega, okrenuo leđa Skoletu. Gotovo svi su bežali od Uskokovića, plašeći se "osvetnika", a on je jedino, do svoje smrti, odlazio u Nedovićevu piceriju "KT" na Bežanisjkoj kosi.
- Oko ovog restorana - pričali su svedoci - kada bi Skole dolazio, Nedović bi organizovao tri prstena zaštite. Tu Uskokovića i nisu ubili, ali jesu vrlo brzo na Miljakovcu. Nije ga spaslo mnogobrojno obezbeđenje u kojem su, takođe, bili i policajci.
Ako Skoleta nije spaslo obezbeđenje, 27. jula ove godine jeste Zorana Nedovića Šoka. Neposredno pre napada Nedović je sa dvojicom telohranitelja, kod "Beogradske arene", u crnom "audiju A4", a pored njih je išao još jedan telehranitelj, u "BMV". Na delu autoputa Beograd-Šid, kod isključenja za Ulicu omladinskih brigada i kružnog toka na Novom Beogradu, iznenada su prišle ubice u crnom "audiju A8".
AUTOMOBIL sa ubicama približio se Nedovićevom vozilu. Zapraštali su meci iz "kalašnjikova" i iz pištolja. Ubice su pucale na oba automobila. Meci su pogodili Nedovića (50), Duška Tanovića (44) i Gorana Gordića (30), dok je smrtno ranjen telohranitelj Milutin Jovičić (23), inače student Više škole unutrašnjih poslova.
Posle zločina, pošto su oštetili "audi A8" i nisu mogli da ga pokrenu, ubice u tamnim kombinezonima su potrčale prema Ulici omladinskih brigada kako bi otele drugo vozilo i nastavile bekstvo. Vozač prvog automobila - "mercedesa", nije su uplašio i nije stao, ali su kola iza, "opel kombu" uspeli da otmu. Odvezli su se do Bulevara Avnoja, stali kod broja 71 (s druge strane "Beogradske arene") i napustili kola. Za sobom su, u obližnjem prolazu, pobacali "kalašnjikov" i pištolj, ali i "fantomke". Naravno, na oružju nisu pronađeni nikakvi otisci.
Za to vreme, Nedović i njegovi telohranitelji prebačeni su u Kliničko-bolnički centar "Bežanijska kosa". Lekari su utvrdili da ranjenima nisu pogođeni vitalni organi. Šok je sa telohraniteljima bio nekoliko dana u bolnici, pod budnim okom policije. Na saslušanju u bolničkoj postelji, Nedović je policiji predao i svoj pištolj za koji ima urednu dozvolu.
Kasnijom policijskom istragom utvrđeno je da je Nedović ili neko iz njegovog obezbeđenja uspeo da uzvrati vatru napadačima. Zbog toga se i mislilo da je neko od napadača ranjen. Zbog toga, policajci su danima proveravali bolnice i privatne klinike ne bi li došli do "ranjenika". Ipak, opsežna potraga, kao i mnogo puta pre toga, nije urodila plodom.
META I BODIŠ
NA meti se našao i Željko Bodiš Žeks (23), još jedan član ekipe Zorana Uskokovića Skoleta. Rafalima iz "kalašnjikova" izrešetan je na Kanarevom brdu oko 14 časova, 27. decembra 2000. godine, dok je bio u kolima.
Bodiš je sedeo na mestu vozača metalik sivog "pasat karavana", parkiranog ispred kafića "Slon", u Borskoj ulici 13 b, kada mu je prišao automobil, bordo "audi 80" sa trojicom napadača. U žrtvu su ispalili oko 40 hitaca kalibra 7,62 mm, a potom su munjevito pobegli ka raskrsnici ulica Borske i Bogdana Žerajića. Smrtno ranjenom Skoletovom prijatelju u pomoć su pritekla dva prolaznika i automobilom ga prevezla u Urgentni centar gde je sat vremena kasnije preminuo.
(NASTAVLJA SE)