Svemir čuje nemir

10. 12. 2004. u 00:00

Bajagić jedina muzička zvezda dobrodošla u svim delovima SFRJ. Pesme o "hiljadu užasa i strahova u noći"

POSETA na turneji, održanoj povodom objavljivanja "Prodavnice tajni", bila je rekordna, a Bajaga je, kao zakleti pacifista, u sam suton osamdesetih ostao poslednja velika zvezda dobrodošla u svim delovima SFRJ. Tako nešto nije pošlo za rukom ni Goranu Bregoviću, čiji su se ideološki lupinzi svima popeli na glavu, a ni Bori Đorđeviću, koji je podržavao Slobodana Miloševića, omiljenog u Srbiji i Crnoj Gori, ali prezrenog u Sloveniji, Hrvatskoj i jednom delu Bosne i Hercegovine.

Godine 1989, "Instruktori" su objavili "živi" dvostruki album "Neka svemir čuje nemir", a 1991. pojavio se mini-album "Četiri godišnja doba". Uz gostovanje operske dive Jadranke Jovanović, "Četiri godišnja doba" bila su promovisana koncertom u Centru "Sava". To mesto je odabrano zato što su jedino tamo postojali detektori na ulazu. Borba protiv starih republičkih oligarhija i trvenja oko Slobodana Miloševića pretvorili su se u međurepubličku svađu, potom je došlo do raspada Saveza komunista, a onda i raspada Jugoslavije.

Raspad je bio krvav, uz rat, i situacija je postala potpuno neregularna. Po beogradskim kafićima su eksplodirale bombe, grad više nije bio siguran, a rokenrol je bio pregažen turbo folkom i ostalim vidovima ratničke kulture. U takvoj situaciji, depresivan i obeshrabren, Bajaga je rešio da raspusti grupu, bez jasne ideje šta će dalje u životu da radi.

MENAXER Saša Dragić, poznat po nepresušnoj energiji i velikoj istrajnosti, odvratio je Bajagu od namere da raspusti "Instruktore". Dragić se zarekao da će grupa snimati novi album u uslovima koji će biti isti kao u najbolja vremena. Krajem 1992, kada je snimanje počelo, to je zaista bio hrabar plan.

Jer, Srbija je brzo spadala na prosjački štap: videvši u Slobodanu Miloševiću glavnog krivca za rat i raspad SFRJ, Zapad je SR Jugoslaviju, sastavljenu samo od Srbije i Crne Gore, kaznio rigoroznim ekonomskim, kulturnim i sportskim sankcijama, potpuno je izolovavši od sveta. Bio je to jedan od mnogih pogrešnih poteza Amerike i zapadne Evrope: sankcije su jačale samog Miloševića dok se život običnih građana pretvorio u pakao. Osim toga, izolacija je pogodovala narastanju ksenofobije i svakovrsnog primitivizma, a kultura je bila potpuno uništena.

Uprkos tome, Bajaga je, vrativši entuzijazam, snimio album "Muzika na struju", po nekim mišljenjima najbolji u celoj karijeri. Kada je završio snimanje, izjavio je kako grupa nikada nije radila u boljim uslovima. Zasluga za to nesumnjivo je pripadala Dragiću.

Objavljena 1993, ured opšteg mrtvila, "Muzika na struju" ličila je na cvet izrastao iz betona. Višeslojna, doterana znalački, i sa strašću, ploča je uspela da uhati duh teškog vremena u kojem je nastala: Bajaga je pevao o tome kako gore "duše, planine i kuće", o "hiljadu krikova i iscepkanih slika", i tako dalje.

Promovišući "Muziku na struju", Bajaga i "Instruktori" su prodali sve karte za koncert u beogradskoj Hali sportova, ali u ostalim gradovima ionako proređena publika više nije mogla ni da sanja o kupovini karata za koncerte. Tako su, na primer, u Jagodini "Instruktori" prodali svega 300 ulaznica, u Kragujevcu samo 500, a u Nišu, gde ni na jednom dotadašnjem
koncertu nisu imali manje od 6.000 posetilaca, bilo je prodato 1.000 karata. Bajaga se zato okrenuo nastupima u inostranstvu, najpre po diskotekama, a onda i ozbiljnijim prostorima. Tamo su, međutim, odlazili samo on i Dragić. Štaviše, Dragić je, ne bez ponosa, izjavljivao kako bend više ne učestvuje u donošenju bilo kakvih odluka. "To radimo Bajaga i ja", govorio je menaxer.

Osim sviranja po Evropi - nešto kasnije će početi da obilazi i druge kontinente - Bajaga se trudio da spoji i delove bivše, razdrobljene domovine. NJegov prvi odlazak u Sloveniju urađen je diskretno, ali je drugi izazvao mnoge pompe. Slovenačke vlasti su, naime, odbile da mu izdaju vizu, što je u velikom delu tamošnje javnosti izazvalo burna negodovanja. Proceduralne zavrzlame trajale su mesec i po dana i imale su za cilj da Bajaga iznerviran, odustane od koncerta.



"TIVOLI"

MEĐUTIM, pritisnut javnim mnjenjem, oglasio se lično Milan Kučan, predsednik Slovenije. On je kazao kako se nada da će Bajaga ipak doći i kako će to biti "zadovoljstvo mladima, koji Bajagu obožavaju". Kučanova izjava bila je presuđujućeg karaktera, pa je koncert konačno održan. U velikoj sali "Tivolija", ispunjenoj tako da ni igla nije mogla da padne, vladala je fantastična atmosfera. "Instruktori" su dočekani i ispraćeni uz mešavinu suza, ovacija, ljubavnih poruka i transparenata na kojima je pisalo "Bajaga za predsednika!"

Kada je sve bilo gotovo, Mladi forum Združene lige socijaldemokrata Slovenije zatražio je ostavke Lojza Peterlea, ministra inostranih poslova, i Sergeja Pelhana, ministra kulture, "zato što su, zabranjujući Bajagine koncerte, upleli politiku u kulturu".
(NASTAVLJA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije