Najznačajniju ulogu među Srbima trgovcima u javnom životu Hrvatske imao je Anastas Popović. Popoviću je pripala čast da kao poslovni uvede narodni govor, ukidajući tako nemački kao službeni jezik.
KAO trgovci i zanatlije u Zagrebu se istovremeno javljaju i Srbi i Grci. Bila je to posebna vrsta istočnjačkih trgovaca, okretnih, vrednih, štedljivih, koji su se brzo priljubili uz već postojeći sloj Zagrepčana, savlađujući pri tom sve mogće otpore starosedelaca. Nikakva nastojanja starih cehova u Zagrebu nisu bila u stanju da ih zadrže. Bili su to iskusni trgovci i zanatlije, formirani prema običajima i navikama istočnjačkih tržišta, koja su bila otvorenija nego ona u zapadnoj Evropi. O tome svedoče mnogi prekaljeni levantinski trgovci, koji su trgovali čak u Veneciji i Đenovi.
Tek je car Karlo Šesti proglašenjem Trsta za slobodnu luku 1716. i otvaranjem slobodne plovidbe na Jadranu, uspeo da pridobije te levantinske trgovce za svoju državu. U Beču je radi uspešnije trgovine istoka i zapada osnovana "Istočna kompanija". U rasprostiranju balkanskih trgovaca, Zagreb je predstavljao središte koje je dugo zadržalo svoju srednjovekovnu, konzervativnu, cehovsku organizaciju.
Tek su reforme cara Josifa Drugog uspele da otvore kapije tog ušančenog konzervativizma. Za razvoj trgovine i zanatstva Zagreba treba proučiti i ulogu srpsko-grčko-cincarske, kao i Jevrejske zajednice, koja se takođe afirmisala tokom pretvaranja Zagreba u političko i duhovno središte Hrvatske. Uništenje pravoslavnog i jevrejskog kulturnog sloja genocidom 1941. godine u NDH, temeljno je izmenilo socijalnu strukturu Zagreba. Novi priliv Hrvata iz Hercegovine, Damacije i Like izmenio je lik grada, zauvek je nestao njegov stari, multietnički šarm.
PATENTOM cara i kralja Franje Josifa od 7. avgusta 1850. godine Zagreb je dobio novi Opštinski red od 132 paragrafa. NJime je bilo propisano da se do sada odeljene varoši, sa različitom jurisdikcijom, združuju u jedan kraljevski grad Zagreb, na čijem će čelu stajati gradski načelnik, koga biraju gradski zastupnici na tri godine. Izabranog načelnika potvrđuje kruna, a ovaj pred gradskim odbornicima polaže zakletvu u ruke bana. Stari cehovi, sa dugom tradicijom i poreklom iz 14. veka, kada su prve bratovštine osnivane po etničkoj ili strukovnoj pripadnosti, ukinuti su 1872. godine.
U to vreme na području Zagreba evidentirano ih je 28. Nema podataka da su se i Srbi i Grko-cincari udružili u neke svoje posebne cehove. Takvo stanje u Zagrebu nije bilo izuzetak, srpske i grčko-cincarske zanatlije raširile su se po svim većim gradovima Austrije, uvećavajući i taj tako nedostajući treći stalež u tadašnjem društvu. Tako su na raznim stranama Dvojne monarhije stvarane mikrourbane celine, koje su tim gradovima davale skoro uniformni karakter. Petar V. Krestić zaključuje da je u tom periodu došlo do konstituisanja građanskog društva i kapitalističke ekonomije, a industrijskom revolucijom započela je i temeljna promena ekonomske i socijalne strukture zemlje.
Početak naseljavanja i delovanja trgovaca srpske i grčko-cincarske pravoslavne veroispovesti u Zagrebu, u kaptolskom delu grada i u Gornjem gradu, Griču, nije zabeležen. Oni su mogli da se nastane samo u trećem delu Zagreba, tzv. Harmici. U tom "predgrađu" stanovao je i Dositej Obradović od jeseni 1760. do marta 1761. godine. U gornjogradskom podgrađu Srbi se postepeno šire u Dugoj ulici. Godine 1806. građani Griča se tuže na "grčke trgovce" jer oni kvare posao. Reč je o menjačima novca, tzv. sarafima, koji su na teritoriju Austrije stizali iz Turske sa gotovim kapitalom i brzo ulazili u građanske krugove, zajedno sa onima koji su se uključili u trgovinu sa istokom.
Najznačajniju ulogu među Srbima trgovcima u javnom životu Hrvatske imao je Anastas Popović. Veliki odjek imao je njegov govor izgovoren narodnim jezikom na skupštini akcionara prve hrvatske štedionice 14. februara 1848, u kojem je "ne samo veštinu u vođenju poslova nego i priređeno sebi znanje narodnoga jezika pokazao"... NJemu je pripala čast da je u nju uveo narodni govor kao poslovni, ukidajući tako nemački, koji je do tada bio službeni jezik.
Tu je i Hristofor Stanković, trgovac i kućevlasnik. Svoj ugled potvrdio je svojim poklonom gradu, sagradio je prvu stalnu pozorišnu zgradu u Gornjem gradu, kao i učešćem u radu pozorišta u Zagrebu. U Harmici je posedovao veliku kuću, u koju je preselio i svoju trgovinu. Ugled koji je uživao doneo mu je priznanje crkvene opštine, koja ga je izabrala za svog predsednika. Ovu dužnost vršio je od 1847. do 1850. godine. Svojom rukom je pisao skupštinske zapisnike.
IZVOR za upoznavanje Srba trgovaca i zanatlija predstavljaju i oglasi u časopisima i novinama, u kojima oni nude svoje proizvode. Ovde su navedeni samo izabrani primeri:
U "Srbobranu" za 1897. godinu oglašava se trgovac g. Popović koji drži trgovinu semenja, reklamira skladište sviju vrstu četaka, češalja i kičica, tvornica uljanih boja, trgovina boja i gradiva i veliko skladište laka. Radnja mu se nalazila na Jelačićevom trgu broj 6. D. Cenić u Gundulićevoj ulici br. 17 preporučuje svoju najbolje uređenu trgovinu mirođija, prekomorske robe, ukusna vina, piva i žita, uz obavezu tačne i solidne posluge. "U krojačkom salonu M. Bastajića na Jelačićevom trgu, primaju se narudžbe na svakovrsna gospodska odela, koja se vrlo ukusno i po najnovijim žurnalima izrađuju. Na zalihi je svagda veliki izbor engleske i francuske suknene robe. Izrađuju se i svešteničke haljine. Cena je veoma umerena, mera vrlo dobra i posluga najsolidnija".
Reklamira se i krojački modni salon Petra Cvetka, bivšeg poslovođe tvrtke M. Bastajića u Dugoj ulici broj 10. NJegova firma nudi "veliki izbor finih engleskih, francuskih i brnskih tkanina i izradu najfinijeg odela po najnovijoj modi. Cena umerena. Upozorujem da od svih Bastajićevih mušterija koje sam posluživao, potpunu meru imam".
UGLEDNE FIRME
U KALENDARU "Srpsko kolo" za prestupnu godinu 1920. objavljuju svoje reklame firme koje su već stekle ime i ugled. Oglašava se trgovina kolonijalne i špecerajske robe Ilije Guteše u Vlaškoj ulici 91. "Nabavljajte pokućstvo kod solidne tvrtke SD Opačić", u Jurišićevoj ulici broj 3. Nudi se i firma "M. Drobac i drug" svojom ponudom kolonijalne, špecerajske robe na veliko i malo. Isti časopis za 1921. oglašava menjačnicu i komisionu radnju Miloša Pavkovića i Dušana Veselinovića u Petrinjskoj ulici br 6.
(Nastavlja se)