Bila sam spremna debelo da platim informacije o Karadžiću, ali moj kolega, srpski obaveštajac, ili nije znao ili nije želeo da oda tajnu o Radovanovom skrovištu.
Ovako počinje jedna od “balkanskih ispovesti” Lindzi Moren opisana u njenoj, u SAD nedavno objavljenoj, knjizi “Otrkivanje - moj život špijuna CIA, i druge nezgode”. Mlada žena koja je, prema ispovesti, u špijunažu ušla pošto je završila Harvard, vođena snovima iz detinjstva, bila je operativac na Balkanu i napustila razočarana Centralnu obaveštajnu agenciju. U knjizi opisuje niz epizoda, od ulaska u CIA, obuku na “Farmi” i rad sa lokalnom mrežom “vrbovanih” špijuna na Balkanu.
Srpski diktator Slobodan Milošević, seća se u knjizi Morenova, je pao sa vlasti, ali CIA je još tražila mnoge optužene osobe i ona se, kaže, “naivno nadala” da će, uz pomoć tog starijeg čoveka “privesti tog savremenog monstruma pravdi”. Posle pola godine provedene na Balkanu, najvećim delom u Makedoniji, nadala se da će uraditi nešto, bilo šta, što će njen "posao učiniti vrednim”.
NJEN sagovornik je, kaže, dobrovoljno ponudio informacije “obaveštajnom oficiru” negde drugde u svetu, ali se saglasio da se sa njom sastane u Skoplju. Tvrdio je da je “istina da ima informacije o Radovanu Karadžiću”. Videvši da vadi drugorazredne domaće cigarete iz iznošenog kaputa, špijunka je izvadila američki “marlboro” i napomenula da će sve informacije koje budu vodile do Karadžića biti “bogato nagrađene”. U džepu je imala svežih šest novčanica od 100 dolara, i predočila mu da može da zaradi stotine hiljada dolara ako ih odvede do Karadžića, i da mogu da mu pomognu da prebaci celu porodicu u SAD, jer je pretpostavila da mu je to cilj.
Ispostavilo se, nastavlja ona, da čovek nije želeo da priča o Karadžiću, već o istoriji moderne Jugoslavije iz njegove perspektive, od Tita do propasti koju je doneo Milošević sa svojom klikom. Kada je došao do inflacije, siromaštva i bezakonja u Strbiji, osetila je, kaže, da se polako truje od dima njegovih cigara. Slušala je satima. Na novi pokušaj da vrati razgovor na Karadžića, ispostavilo se da ga čovek uopšte lično ne poznaje.
- Da li Karadžić zna vas? - pitala je.
- Moguće je da, a možda i ne - glasio je odgovor.
- Slušajte, gospodine, imate li bilo kakvu ideju gde je Karadžić sada? - prasnula je.
Nasmešio se: - A, reći ću vam sada…
U POČETKU se, kaže, divila ovom Srbinu u kolima koji je “hrabro istupio sa dobrovoljnim informacijama, odbijajući novac na prvom sastanku”. Ali, sada je počela da sumnja u njega. Bilo joj je jasno da se proširila vest da CIA dobro plaća informacije i on je došao da uzme novac, razmišljala je. Nije želela da mu plati, ali je shvatila da je to najbolji način da ga se otarasi. Pogledala je na sat na kome se bližila ponoć i rekla:
- Slušajte, moram da budem iskrena sa vama. Imena koja ste mi dali pre neki dan, vaših bivših kolega u tajnoj policiji? Dakle, nijedno od njih nije tačno. Znate da imamo zabeleške o svakome ko je šta.
- Vaše beleške su pogrešne - rekao je, dok je ona u sebi razmišljala da i sama manje nego on veruje u podatke CIA.
- Drugim rečima, moje kolege u Vašingtonu, moj šef CIA u Skoplju nije uveren da ste vi ono za šta se predstavljate.
- Vaše kolege u Vašingtonu su idioti! - naljutio se.
- Možda, ali nisu toliki idioti da će da vam plate za pogrešne informacije - rekla mu je, ponovo u sebi misleći da je obeshrabrilo otkriće da CIA sve vreme plaća pogrešne informacije.
PISAC
POŠTO je napustila CIA, Lindzi Moren se udala. Piše za vodeće američke listove: “NJujork tajms”, “Vašington post”, “Ju-Es-Ej tudej”. Živi u Vašingtonu i očekuje bebu. “Novosti” će u nekoliko nastavaka narednih dana predstaviti njenu knjigu - isposvest o njenom “prethodnom” životu operativca CIA, najvećim delom na Balkanu od 1998. do 2003. godine. Feljton je pripremila Dubravka Savić, stlani dopisnik našeg lista iz Vašingtona.
(NASTAVLJA SE)