Sever prema zapadu

07. 06. 2005. u 00:00

Slovenija je zaposela granicu na svojoj teritoriji, skinula jugoslovensku zastavu i postavila svoja obeležja. Eskaliraju sukobi između Srba i policijskih i paravojnih formacija Hrvatske.

GENERALŠTAB JNA je dobro procenjivao situaciju i predložio je Predsedništvu SFRJ, kao kolektivnoj Vrhovnoj komandi JNA, na poznatoj sednici od 12, 13. i 14. marta 1991. godine zavođenje vanrednog stanja. Predsedništvo SFRJ, sastavljeno od osam članova, i odnosom glasova 4:4 nije uspelo da ovu odluku donese. Borisav Jović, koji je tada obavljao dužnost predsednika Predsednitšva SFRJ, kao predstavnik Srbije, i Nenad Bućin, kao član Predsedništva SFRJ koji je predstavljao Crnu Goru, posle ove sednice podneli su neopozive ostavke.

Odlukom Skupštine Srbije Borisav Jović je ponovo vraćen na rad u Predsedništvo SFRJ sa obavezom da obavlja dužnost predsednika Predsedništva do Ustavom predviđene rotacione smene koja se obavljala 15. maja svake godine. Pošto je Nenad Bućin ostao pri svojoj odluci, dužnost člana Predsedništva SFRJ iz Crne Gore do 16. maja 1991. obavljao je mr Momir Bulatović, kao predsednik Predsedništva Crne Gore, a sve u skladu sa Ustavom SFRJ koji je predviđao takvu mogućnost.

U skladu sa Ustavom SFRJ predviđenom procedurom, u Crnoj Gori je pokrenut postupak za izbor novog člana Predsedništva SFRJ iz Crne Gore za period 15. maj 1991. - 15. maj 1992. godine, i Skupština Crne Gore izabrala je mene za člana Predsedništva SFRJ za ovaj period.

DANA 15. maja 1991. godine, na sednici Predsedništva SFRJ, kojoj je u ime Crne Gore prisustvovao Momir Bulatović, Stjepan Mesić nije izabran za predsednika Predsedništva SFRJ, iako su za njegov izbor glasali članovi Predsedništva SFRJ iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije, što nije bila potrebna većina (Momir Bulatović se nije izjašnjavao o predlogu, uz obrazloženje da je nezadovoljan, jer Skupština SFRJ još nije bila potvrdila moj izbor za člana Predsedništva kako je to Ustavom predviđeno). Naime, poslanici Skupštine SFRJ iz Slovenije i Hrvatske opstruirali su zakazivanje sednice Skupštine SFRJ sa obrazloženjem da se ne slažu sa načinom na koji je Skupština Srbije izabrala članove Predsedništva SFRJ iz Vovjodine i sa Kosova.

Skupština SFRJ konačno se sastala 16. maja 1991. godine i potvrdila izbor novih članova Predsedništva SFRJ iz Crne Gore, Vojvodine i s Kosova. U takvim uslovima, od 16. maja 1991. godine preuzeo sam dužnost člana Predsedništva SFRJ.

Već u samom startu novog sastava Predsedništva SFRJ bila je jasno izražena potpuna podeljenost unutar Predsedništva. Predsedništvo se nije moglo konstituisati punih mesec i po dana, jer su članovi Predsedništva iz Srbije, Crne Gore, Vojvodine i sa Kosova osporavali izbor Stjepana Mesića za predsednika Predsedništva SFRJ, u prvom redu zbog toga što je Stjepan Mesić ranije više puta, kao istaknuti predstavnik Hrvatske demokratske zajednice, javno izjavljivao da će on biti poslednji predsednik Predsedništva SFRJ. To se na kraju pokazalo tačnim, što je on potvrdio svojom izjavom u Saboru Hrvatske, još u periodu dok mu je formalno trajao mandat predsednika Predsedništva SFRJ, da je "svoj zadatak izvršio i da Jugoslavija više ne postoji".

PREDSEDNIŠTVO SFRJ konstituisano je tek 30. juna/1. jula 1991. godine, izborom predsednika Predsedništva (Stjepan Mesić) i potpredsednika Predsedništva (prof. dr Branko Kostić).

U periodu od 16. maja do 30. juna 1991. godine, kada je rad Predsedništva SFRJ, kao ustavnog kolektivnog šefa države i kolektivne Vrhovne komande oružanih snaga SFRJ, bio potpuno blokiran, desilo se mnogo dramatičih događaja. Sukobi na etničkoj osnovi između srpskog naroda na teritoriji Hrvatske i policijskih i paravojnih formacija Hrvatske radikalno su eskalirali. Paravojne formacije Slovenije zaposele su jugoslovensku granicu na čitavoj teritoriji Slovenije, skinule jugoslovenske oznake i stavile svoja znamenja, preuzimajući jednostrano ne samo čuvanje granice već i carinu i druge poslove iz nadležnosti Savezne države (SFRJ). Predsednik savezne vlade gospodin Ante Marković (po nacionalnosti Hrvat) i ministar inostranih poslova SFRJ gospodin Budimir Lončar (takođe Hrvat) učinili su u međuvremenu sve da jugoslovensku krizu internacionalizuju i da uključe Evropsku zajednicu u njeno razrešavanje.

Po zaposedanju državne zajednice SFRJ od strane Slovenije, u uslovima blokade rada Predsedništva SFRJ, savezna vlada je donela Odluku kojom je obavezala Savezni sekretarijat za unturašnje poslove i Saveznu upravu carina da povrate svoju nadležnost i kontrolu na granici SFRJ na teritoriji Slovenije. Istom Odlukom, savezna vlada je zadužila Savezni sekretarijat za narodnu odbranu da u sprovođenju Odluke pruži svu potrebnu pomoć Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove i Saveznoj upravi carina.




PREDSEDNIŠTVO SFRJ
PREDSEDNIŠTVO SFRJ u tom mandatu sačinjavali su: dr Janez Drnovšek (Slovenija), Stjepan Mesić (Hrvatska), Bogić Bogićević (Bosna i Hercegovina), dr Borisav Jović (Srbija), Jugoslav Kostić (Vojvodina), Sejdo Bajramović (Kosovo), dr Vasil Tupurkovski (Makedonija) i dr Branko Kostić (Crna Gora).
(NASTAVLjA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije