Vrhovnik ponosa na "olujnu pobedu": "Danas, kad smo oslobodili Knin i kad je budućnost Hrvatske osigurana, nećemo im dozvoliti da nam diraju u "Oluju". Nijedan hrvatski general ne treba da ide u Hag. Platit ćemo čarter
PONOSAN na uspehe u "Oluji", Franjo Tuđman je u Predsedničkim dvorima, u Zagrebu, 24. avgusta 1995. godine, održao sastanak sa najvišim hrvatskim rukovodstvom i izaslanstvom Herceg-Bosne. U knjizi "Stenogrami o podjeli Bosne", čije delove prenosimo, jasno je da je akcija pripremana dugo, uz aktivnu podršku Amerike i Nemačke.
Franjo Tuđman, predsednik Hrvatske:
- Ako se svijet divi ovome što smo mi izveli munjevite podhvate od "Bljeska" od Zapadne Slavonije, do operacije Livno do Grahova, sada, "Oluja", Knin i sve to skupa, za mene osobno, čak i kao nekakvog čoveka koji se nekog vraga, na sreću ili nesreću, razumije i u vojnu povijest i vojna pitanja, to kako ste se vi održali, kako smo se održali, to je poseban fenomen. To govori o žilavosti, o spremnosti tih naših Hrvata tamo da se održe. Ali s druge strane i o jednoj pat poziciji što se tiče Srba.
U njemačkim ili američkim krugovima ima onih koji su se pitali da li smo mi kadri izvest takve vojne podhvate kakve smo izveli od "Bljeska", "Ljeta", osobito sada "Oluje", a mi smo to bili kadri i jesmo i raspolažemo sa snagom pa su nas zaista znači morali priznati u Europi i u svijetu. Slušajte, Amerikanci i Nijemci su nam obećali ako ovo provedemo da ne idemo dalje u rat, da ostvarimo federaciju, obećali su nam ne samo kredite, nego i pomoć. Strateški cilj je bio da osiguramo dubinu hrvatskog teritorija. Gospodo, oslobađanje ovog teritorija središnje Hrvatske i ovog područja i takvog stanja u Hrvatskoj, sasvim je sigurno, da smo osigurali budućnost hrvatske države za buduća stoljeća. Sada već moraju računati sa nama čak kao i sa regionalnom silom.
Krešimir Zubak, predsednik Vlade Herceg-Bosne:
- Mi sada kontroliramo u kompaktnom dijelu ogromne teritorije, muslimani nisu učinili nikakav pomak.
Jure Radić, ministar za obnovu:
- Mi smo danas u Hrvatskoj u jednom velikom planu povratka oko 120 tisuća ljudi, ne samo u njihove kuće, nego i u sačuvane kuće u blizini njihovih kuća.
Franjo Tuđman:
- Uputit ćemo proglas hrvatskim iseljenicima u svijetu i platit ćemo čartere ili brodove da vratimo stotine tisuća ljudi, Hrvata, iz svijeta, jer nam je zemlja pusta, pusta su sva ta područja koja su Hrvati napustili u BiH, pusto nam je sve ovo što smo sad oslobodili i u Zapadnoj Slavoniji, a osobito Knin, Banija, Kordun, Zapadna Hercegovina. Ima jedna grupa Hrvata u Paragvaju. Sasvim je sigurno ako im pošaljemo tamo čarter da će svi sjesti na avion i vratiti se.
Mate Granić, ministar spoljnih poslova:
- Danas kad smo oslobodili Knin i kad je budućnost hrvatske države osigurana, onda možemo čak i bez istočne Slavonije, bez Baranje, što se tiče hrvatske države, a dok su nam bili u Kninu budućnost hrvatske države nije bila osigurana. Danas mi znamo, sasvim sigurno, da ćemo sutra biti i u Vukovaru i na Dunavu.
Franjo Tuđman:
- Amerika je stala na stanovište da joj je Hrvatska sada i te kako važna i potrebna, daće nam financijsku potporu, pomoći u riješavanju, iako se tobož prave da oni nemaju utjecaj na Hag.
Pavao Miljavac, general:
- Netkome tko dođe iz Haga, mi ćemo prezentovati dokumenta da tu nema nikakvih niti planiranih niti provođenih ratnih zločina.
Franjo Tuđman:
- Molim, ne dopustiti da diraju u "Bljesak" i "Oluju". To je oslobađanje hrvatske zemlje, tu moramo biti odlučni. Taj sud je formiran protiv Miloševića. Možete reći, bilo je 30 nekih kriminalnih slučaja, poslije "Oluje", 20 je procesuirano.
Ante Gotovina, general:
- Njihovi časnici obavještajni, i Amerikanci dobro znadu da naše operacije sve su vođene po propisima i ratno pravo uvaženo. To nije problem ratnih zločina nego je to problem njihove politike. Mi se nemamo što njima opravdavati. Sada je došao trenutak da mi pokažemo da smo partneri i da nas trebaju gledati kao partnere. Oni u Hagu su bezobrazni, drski, bahati kad im to ide u korist i onda su prijateljski raspoloženi kad od toga imaju korist. Nije bilo ničeg, naše operacije su vođene točno po propisu.
Markica Rebić, šef obaveštajne službe:
- Mi imamo pravo kraj generala Petkovića koga pozivaju u Hag, imati čoveka iz Ministarstva odbrane koji će sijediti i zabranjivati mu da odgovori na neka pitanja. Čini mi se da je drastično različita situacija kad se pozivaju hrvatski generali u svezi sa "Olujom".
Ante Gotovina:
- Ja sam bio zapovjednik općinskog stožera. Prema tome, to se ne može skriti. Ali naša politika i mi nemamo razloga da se pravdamo nekome za slanje generala Petkovića kao zapovjednika Zbornog područja Ston, generala hrvatske vojske u Hag da svjedoči uz sve ono, imajući u vidu, da njihova obavještajna služba ga je skroz pokrila u ono vrijeme dok je bio u Bosni, svi službeni sastanci sa Srbima, sa muslimanima, sa međunarodnom zajednicom, svi njegovi telefoni, potpisani dokumenti, faksovi, sve je to bilo pokriveno.
Franjo Tuđman, predsednik:
- Nijedan hrvatski general ne treba da ide u Hag niti kao svedok, niti kao optuženi.
AMERIKANCI NI LUK JELI...
OPERATIVNA i tehnička podrška Amerikanaca u operaciji "Oluja" u Hrvatskoj se, naravno, negira. Razlozi su više nego jasni: diplomatski, ni danas ne bi bilo mudro zvanično uplitati SAD u "Oluju", jer bi to značilo da su znali da će doći do srpskog egzodusa. To bi i umanjilo ulogu koja se pridaje hrvatskoj vojsci.
Da sve nije toliko tužno, smešne bi bile tvrdnje ovih dana u hrvatskoj štampi da je "Oluja" plod hrvatske ratne taktike! U jednoj od "prigodnih" analiza "Oluje", objavljene u "Vjesniku", piše da su tu "vojno-redarstvenu akciju u celosti osmislili mlađi časnici Hrvatske vojske zamislivši da se, na području izduženom poput kifle, izvede vazdušno-kopnena bitka po uzoru na izraelsku kampanju u Libanonu 1982. godine, s razlikom da se u Hrvatskoj ratni sukob nije smeo otegnuti na tri meseca (što se dogodilo Izraelcima), nego je sve moralo da bude završeno za tri do pet dana".
Tekst je nastavljen veličanjem uloge hrvatske vojske:
- Već u prvom satu "Oluje", hrvatsko ratno zrakoplovstvo i dalekometni topovi na kopnu, razorili su glavne srpske komunikacione centre i uništili nekoliko vrlo važnih zapovednih mesta širom Krajine. Na primer, vazdušnu luku u Udbini i instalacije na Ćelavcu uspešno su napali hrvatski piloti, a ne američki lovci kako tvrde oni koji osporavaju taj hrvatski vojnički uspeh... Rat su od početka do kraja rešili odlično pripremljeni i vođeni hrvatski vojnici bitkom "lice u lice", a ne udari američkih lovaca - bombardera F-16 i F-15 kao ni predviđanja CIA. Hrvati se nisu držali klasičnih vojnih udžbenika...
Srpska stradanja, spaljena sela, monstruozno pobijeni ljudi, o čemu su javno svedočili i zvaničnici UNPROFOR-a, kao ni egzodus skoro 300.000 Krajišnika - ne pominju se ni jednom rečju!
T. Mt.