Bolest brža od simptoma

10. 09. 2005. u 00:00

Danas postoje skeneri koji otkrivaju srčane probleme pre pojave simptoma. Identifikacija faktora rizika daje smernice za dug život. Holesterol - neprijatelj bez kojeg se ne može.

OBREVŠI se početkom pretprošle godine u Čikagu kod starih prijatelja iz bivše DžV beogradske gimnazije, gospođa Persida M., sredovečna i lepa doktorka iz Beograda, nije ni sanjala da će postati jedna od prvih pacijentkinja u svetu koja je postala dobrovoljni učesnik studije o primeni kompjuterizovane tomografije elektronskim snopom, tj. EBT (electron beam tomography) u ekstra ranom otkrivanju bolesti koronarnih arterija srca.
Ona nikada nije imala srčanih smetnji, a nešto veća telesna težina i povišeni holesterol u krvi nisu se činili razlogom za zabrinutost, tako da zbog toga nije ni odlazila na lekarske preglede. O simptomima za slabost srca, koje znaju i vrapci na grani (zamaranje u hodu i uz stepenice, kratak dah, otekle noge i bolovi u grudima), doktorka nikada nije razmišljala, jer ih nije ni imala.
U knjigama stoji napisano da je povišeni holesterol jedan od najznačajnijih faktora rizika za nastanak srčanih bolesti, a da je preterana telesna težina, tj. najmanje 10 odsto iznad normalnih vrednosti, opšti faktor rizika, kako za srce i kičmu tako i za pankreas i zglobove kukova i kolena. Holesterol je, verovatno, najpoznatniji neprijatelj srca i cirkulacije. Danas nema osobe koja ne zna koliki mu je nivo holesterola u krvi. Zbog toga su u Americi i Evropi trenutno najprodavaniji lekovi koji snižavaju nivo holesterola, tzv. statini.
MEĐUTIM, holesterol je materija bez koje normalan život ne bi mogao ni da se zamisli, zbog toga što je on neophodan za sprovođenje nervnih impulsa i za funkcionisanje nervnog sistema. Holesterol se danas povezuje sa životinjskim “zasićenim mastima”. Zasićene masti podižu nivo holesterola, nezasićene masti ga drže na normalnim vrednosti, a visokonezasićene ga snižavaju.
Holesterol je sastavljen iz dva dela. Jedan deo, čija je gustina velika, Amerikanci nazvaju "dobrim momkom", dok je druga frakcija male gustine, te je nazvan "malim gadnim momkom". Svi se slažu da je "mali gadni momak" krivac za aterosklerotične promene na krvnim sudovima, pojavu zapaljenjske reakcije u zidovima krvnih sudova i za taloženje kalcijuma u gromuljicama masti koje se zadržavaju u unutrašnjosti arterija. Taj mali gadni holesterol, oglašen je krivcem za najmanje 500.000 umrlih, tokom jedne godine - samo u Evropi i Americi.
Za dobri holesterol, a naročiro njegovu frakciju nazvanu HDL2B, tvrdi se da je pravi čistač unutrašnjosti krvnih sudova. Dobri holesteroli nalaze se u lakoj hrani, lakom i posnom mesu, dok loš, mali i gadni preovlađuje u životinjskom i masnom mesu.
Međutim, gospođa Persida je po svim kriterijumima pripadala onoj grupi ljudi koja je u maloj ili osrednjoj opasnosti od koronarne bolesti.
Kako je sticajem okolnosti na jednoj večeri kod njenih domaćina bio prisutan i dr Nestor Ivkov, neurolog na čuvenom Nortvestern univezitetu u Čikagu, koji je medicinu završio u Beogradu, poveo se razgovor i o najnovijoj tehnologiji u otkrivanju koronarne bolesti koja je u fazi uvođenja i za koju se na dobrovoljnoj osnovi regrutuju osobe sa najmanje dva faktora rizika. Jedan od važnijih ljudi u istraživačkom projektu bio je prijatelj N. Ivkova.
POENTA EBT jeste vrlo rano otkrivanje bolesti koronarnih krvnih sudova, znatno pre pojave bilo kakvog simptoma, drugim rečima, pre nego što bi neko i došao na ideju da je bolestan.
Posle birokratskih peripetija, profesor Persida M. ušla je u eksperimentalni program i odmah sledećeg dana podvrgnuta je EBT - pregledu. Desetak dana potom, obaveštena je da nishodna grana njene leve koronarne arterije dozvoljava protok krvi svega 25 odsto od normalne količine. Načelna preporuka bila je: konsultacija kod karadiologa, a potom i PTCA - perkutana (kroz kožu) transluminalna (kroz otvor krvnog suda) koronarna (odnosi se na koronarnu arteriju) angioplastika (proširenje krvnog suda rastezanjem).
Prevedeno na svakodnevni jezik, sledeći korak koji bi doktorka mogla preduzeti odveo bi je u specijalnu angio-salu, tj. prostoriju u kojoj se, pored ostalog, obavlja proširivanje suženih krvnih sudova srca uz pomoć naročitih katetera koji na svom vrhu nose balončić mikroskopske veličine.
Kad se kateter sa svojim metalnim vodičem ubaci u veliku arteriju u preponi, a potom se pod kontrolom rendgena sprovede do aorte i iz nje u koronarnu arteriju, onda se njegov vrh ugura u njeno suženje, balončić se naduva i na taj način proširi krvni sud. Potom se balončić i kateter povlače unazad, a kroz kateter se ubaci malo posebne boje koja omogućava prikazivanje protoka kroz arteriju. Na rendgenskoj slici se jasno vidi da li je koronarni krvni sud dovoljno proširen ili je, pak, potrebno da se ponovi postupak.
Kako gospođa Persida nije mogla da bude odmah podvrgnuta lečenju, jer nije imala odgovarajuće zdravstveno osiguranje, problem je rešila u Beogradu, oktobra 2003. godine.

(NASTAVLjA SE)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije