Pogubno jednoumlje

04. 01. 2006. u 00:00

Od jednoumlja politi?ke ideologije opasnije je nacionalno jednoumlje, upozorio je patrijarh. Bolje je izgubiti glavu nego svoju ogrešiti dušu. Moramo ostati na svojoj svetoj zemlji.

Piše: dr Radmila Radić

PATRIJARH je u više narata tokom 1996, 1997. i 1998. godine boravio na Kosovu i Metohiji, ali crkvena štampa je pisala u to vreme uglavnom o uzurpaciji spomenika kulture. On je 1. januara 1998. godine uputio protest povodom upotrebe sile da bi se rasterale demonstracije albanskih studenata na Kosovu, ali je studentima poručio da je od "jednoumlja političke ideologije opasnije nacionalno jednoumlje". Pokazao je razumevanje za studentske demonstracije, ali je dodao da stanje na Kosovu zahteva ozbiljno i mukotrpno otvaranje svih pitanja koja truju odnose između dva naroda.

Početkom februara 1998. godine, patrijarh je obišao Saborni hram svetog Đorđa u Prizrenu. Pozdravljajući vernike, patrijarh je poručio da je "bolje izgubiti glavu, nego svoju ogrešiti dušu". - Kao što smo i do sada sa susedima drugih vera i nacionalnosti bili komšije, dobre komšije sa dobrim komšijama, tako i danas i svagda. Ali, kažem i ponavljam, ničega se i nikoga ne bojati, sem greha, jer to je ono što nas udaljuje od Boga - rekao je patrijarh. Posetio je i prizrensku Bogosloviju "Sveti Kirilo i Metodije" i obišao manastire Devič, Pećku patrijaršiju i Visoke Dečane.
Povodom izjave patrijarha Pavla, u kraljevačkoj crkvi, početkom oktobra 1998. godine, da Islamska zajednica nije odgovorila na pokušaje da se uspostavi saradnja povodom situacije na Kosovu, novine su pisale o nepostojanju komunikacije između dve verske zajednice i o odbijanju Islamske zajednice na Kosovu da na bilo koji način kontaktira sa SPC.
TOKOM 1998. godine, patrijarh je u više navrata kontaktirao sa predstavnicima vlasti u Srbiji i sa njima razgovarao o situaciji na Kosovu i Metohiji. Krajem novembra je razgovarao i sa funkcionerima Skupštine grada Beograda o pitanjima opstanka srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, ističući da će Srpska pravoslavna crkva, kao i uvek kroz istoriju, učiniti sve da podrži i narod i monaštvo, suočene sa teškim životnim prilikama. - Moramo ostati na svojoj svetoj zemlji - rekao je patrijarh Pavle u razgovoru sa svojim domaćinima, potpredsednikom Skupštine grada Beograda Milanom Božićem i predsednikom Izvršnog odbora gradske skupštine Spasojem Krunićem, podsećajući na istoriju srpskog naroda i Crkve, čiji su koreni na kosmetskoj zemlji. Patrijarh Pavle je ponovio da je jedino pravo rešenje - pronalaženje opšteg dobra za sve koji žive na Kosmetu, a za to se sve strane moraju založiti. - Koliko do vas stoji, imajte sa svima ljubav - podsetio je patrijarh na reči svetog apostola Pavla. Zahvaljujući patrijarhu na poseti i SPC "koja nas je i do sada kroz istoriju održala i podržala", potpredsednik Božić je izjavio da je Skupština grada Beograda spremna na saradnju sa SPC, posebno kada je reč o prikupljanju i slanju pomoći na Kosmet, svesna da se u ovom delu Srbije treba izboriti za opstanak naše kulture i duhovnosti. U jednočasovnom razgovoru bilo je reči i o potrebi ukidanja zakona kojim je bivši jugoslovenski režim još 1947. godine zabranio povratak kosmetskih prognanika, kao i o posebnim merama zaštite kosmetskih manastira, koji su u ovoj situaciji izloženi velikim nevoljama.
Krajem decembra 1998. godine i početkom januara 1999. godine, patrijarh je imao intenzivne kontakte kako sa predstavicima vlasti tako i sa predstavnicima opozicije. On se sastao sa predsednikom Republike Srbije Milanom Milutinovićem, predsednikom Demokratske stranke dr Zoranom Đinđićem i predsednikom SPO Vukom Draškovićem. Polovinom januara boravio je na Kosovu i Metohiji, a 3. februara 1999. godine primio je Stanislasa Filiola, ambasadora Francuske u SR Jugoslaviji i Dejvida Landsmana, otpravnika poslova Velike Britanije, koji su mu uručili original Zaključaka Kontakt grupe sa sednice u Londonu i zatražili da SPC učini sve sa svoje strane kako bi došlo do mirnog i pravednog rešenja konflikta na Kosovu i Metohiji.
Gosti su obavešteni da je upravo tim povodom sazvano savetovanje episkopa za 5. februar u Beogradu, posle čega se očekivalo zvanično saopštenje i stav Srpske pravoslavne crkve. U razgooru je učestvovao i mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, član Sinoda.
PRED održavanje planirane konferencije, vladika bački Irinej je posetio Dobricu Ćosića da se sa njim posavetuje. Vladika je govorio "zabrinuto i kritički o svojoj `ideološki ostrašćenoj braći`, vladikama koje su unele u Crkvu antikomunističku ideologiju i izazvale težak raskol u njenom biću". Ćosić dodaje da je patrijarh nemoćan i da je Srpska pravoslavna crkva u dubokoj krizi. Dan pre konferencije, ministar inostranih poslova SRJ Živadin Jovanović, sastao se sa patrijarhom Pavlom i mitropolitom Amfilohijem u Patrijaršiji, ali je izbegao susret sa novinarima.

Nagađalo se da je razlog njegovog dolaska u Patrijaršiju bila predstojeća konferencija u Francuskoj, što je bila i glavna tema episkopske konferencije 5. februara. Patrijarh Pavle je tih dana tražio od francuskog šefa diplomatije Ibera Vedrina da se delegaciji SPC omogući prisustvo na konferenciji u Rambujeu.
Delegacija SPC na čelu sa patrijarhom boravila je u Parizu po povratku iz Amerike februara 1999. godine, ali nije učestvovala u pregovorima u Rambujeu. Patrijarh je posetio Institut sv. Sergija i sastao se sa kardinalom Žan-Mari Lustiženom. Poglavar SPC je marta 1999. godine boravio u poseti eparhiji zagrebačko-ljubljanskoj i cele Italije i tom prilikom se sreo sa najvišim državnim i crkvenim ličnostima u Republici Hrvatskoj i Sloveniji. Ovo je bila prva poseta najvišeg predstavnika SPC Sloveniji posle trideset šest godina i prva poseta Hrvatskoj od početka ratnih sukoba u nekadašnjoj Jugoslaviji.


ZLO DVA NARODA
PATRIJARH je poručio Srbima u Hrvatskoj da ne treba da imaju dileme oko opredeljenja za poštovanje hrvatskog Ustava i zakona. Izrazio je svoje strepnje zbog sporog povratka episkopa i sveštenika, nastavka iseljavanja iz istočne Slavonije, nepoštovanja prava na imovinu, ostvarivanja prava pune ravnopravnosti itd.
- Veliko je zlo u ovom ratu zadesilo hrvatski narod, ali i srpski. Mnogi naši sunarodnici su u njemu učestvovali. Individua za zločine mora da odgovara, ali kolektivitet - ne.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije