Leta 1803. zaplamteše hajdu?ke puške u Jasenici i na Rudniku protiv Osmanlija koje je predvodio zloglasni Sali-aga
DOŠAVŠI u Stragare i prihvativši se ponovo kućevnih i drugih poslova, Tanasko nije prestao da razmišlja o borbi protiv Turaka.
Tanasku, njegovim Stragarcima i narodu okolnih sela su posebno bili dosadili zulumi rudničkih janičara i Turaka na čelu sa - zloglasnim rudničkim muselimom Sali-agom i njegovim pomoćnicima.
Tako su oni na pijaci u Rudniku gde je narod odlazio da pazari pojedinačno i u svojim racijama otimali ono što su na pijac iznosili; oduzimali bolje brvnare i odgonili na Rudnik o narodnom trošku; vršljali po selima tobož radi progona hajduka i pronalaženja oružja čije je nošenje u ono doba bilo zabranjeno, a u stvari pljačkali gde su god što stigli; hapsili ljude, zatvarali u tamnicu i tamo mučili glađu i maltretirali, a puštali uz velike otkupe; koristili staro tursko pravo "prve noći"; terevenčili po selima o narodnom trošku, prinuđivali seoske knezove da im obezbeđuju devojke za igre i pesmu Sali-agi kraj njegovog konaka ili na sajmovima i dr.
RADI spasavanja od ovoga zla, narod je tražio od svojih prvaka u selu i harambaša hajdučkih družina koji su krstarili oko Rudnika da se likvidira Sali-aga i ovom zlu njegovih janičara i Turaka sa Rudnika stane na put.
Tanasko je o ovim pitanjima razgovarao sa seoskim knezovima i harambašama, koji su često navraćali njegovoj kući, i to: Ristom Harambašom iz Rudničke Kamenice, kara Petrom iz Trešnjevice i Stanojem Glavašem iz Glibovca.
Svi su oni za to bili da ovoga dahijskog zlikovca treba likvidirati, ali su se tu javljala dva problema.
Prvo, on se uvek kretao oprezno sa velikom pratnjom janičara i nikada nije hteo da ide na čelu kolone, već negde pri sredini ili pri kraju kolone, i drugo, ukoliko bi se on likvidirao, a štitio ga je noćni brat dahija Kučuk Alija, postojala je mogućnost velike dahijske odmazde.
Zbog toga, seoski knezovi u Jasenici su molili hajdučke harambaše da to ne čine, već da se narod strpi i sačeka bolja vremena.
Karađorđe koji je više puta navraćao kod Tanaska u Stragare i sa njime, Janićijem Đurićem, Milovanom Đurićem i drugima razgovarao o ovim pitanjima, slagao se sa onim što su predlagali seoski knezovi, jer se i sam plašio turskih odmazdi, ali je bio za to da hajdučka družina Stanoja Glavaša, koja je bila najbrojnija i najiskusnija, žestoko udari po janičarskim odredima i patrolama koji su vršljali po Jasenici.
Karađorđe je uzeo na sebe da o ovome razgovara sa svojim pobratimom Stanojem Glavašem da ove akcije krenu u proleće 1803. godine.
MEĐUTIM, za ovaj okršaj se u proleće spremala i druga strana - Sali-aga sa Rudnika i njegovi Turci i janičari koji su u to vreme bili veoma brojni na Rudniku.
Nime, videvši da Hasan-paša iz današnje Smederevske Palanke nije ništa ozbiljnije učinio u borbi sa Stanojevom družinom, već je čak u toj borbi na svoju sramotu pretrpeo i poraz u Glibovcu, Alija Gušanac jedan od vodećih dahija, poče podsticati svoga brata Sali-agu da likvidira Stanojevu družinu koja je sve smelije izvodila svoje akcije u Jasenici i na domaku Rudnika. On mu za ovo posla pojačanje i dade novčanu pomoć.
Veoma agresivan, borben i željan slave, Sali-aga, kojeg sve dotle ne uspeše da smaknu hajdučke puške, se sada sav predade da doskoči Stanoju i njegovoj družini.
Tako u toku leta i jeseni 1803. godine zaplamteše hajdučke puške duž puteva po Jasenici, a posebno puta Rudnik - Beorad. U ove akcije uključi se i Tanasko Rajić sa svojim Stragarcima.
(Nastaviće se)