Ahmed Sukarno, prema sopstvenom priznanju, ženio se sedam puta, a jedna od njegovih supruga slovila je osamdesetih za najlepšu ženu sveta. Mao Cedung nije imao mnogo sre?e u prva tri braka, a onda je sreo ?ijang ?ing koja mu je zagor?ala (politi?ki) život
Sukarno se preselio u Bandung i odmah se «smrtno» zaljubio u suprugu svog stanodavca gospođu Ingit. Oženio se njome 1923. godine, čim je uspela da dobije razvod. Zabadava se trudila. Napustio ju je pre nego što stigla da upozna sve njegove rđave osobine.
O njegovim narednim suprugama - Fatamatvi i Hartini - zna se samo kako su se zvale.
Naredna, četvrta, Ratna Deva (što bi na indonežanskom moglo da znači "kraljica dragulja") bila je Japanka, koja je osamdesetih godina minulog veka slovila za jednu od najlepših žena na svetu. Sreli su se u jednom noćnom klubu, u kojem je ona radila kao hostesa. Romansa, tada započeta, okončana je brakom tri godine kasnije i ćerkom kojoj su dali ime Karatika.
Godine 1963, kad je već zagazio u sedmu deceniju, Sukarno se oženio još jednom, šesti put, a izabranica njegovog već obolelog srca bila je Javanka Harjati, stara 23 godine.
Poslednji, sedmi put, stupio je u brak četiri godine kasnije, sa 22-godišnjom studentkinjom Jarikom Zanger. Napustio ju je iste godine. Ne zbog svog svoje nestalne prirode. Izdalo ga je srce.
KINESKI diktator Mao Cedung ženio se četiri puta. Prvi put je stupio u brak u 14. godini, ali to nije bila ni njegova želja ni njegov izbor. Oženio ga je otac, prema tadašnjim adetima, bez pitanja. Supruga je bila starija od njega, zavisno od izvora, između četiri i šest godina.
Godine 1921, za vreme kongresa KP Kine u Šangaju, rodila se idila između sveže razvedenog Mao Cedunga i mlade aktivistinje Jang Kajhun. Ne zna se baš tačno kad su se venčali, ali je poznata tragična sudbina Jangove. Njoj su pripadnici kuomintanga kao ideološkom protivniku odsekli glavu 1930. Mao i Jangova su izrodili dvoje dece. Sin Mao Anjing poginuo je u Korejskom ratu, a ćerka, čije se ime nigde ne pominje, bila je 1976. živa i zdrava.
Dve godine kasnije, udovac Mao stupio je u treći brak sa Ho Cičen, junakinjom Velikog marša, koja je, čak, četrnaest puta bila ranjavana. Maov sin iz tog braka, Mao Cačijung, završio je studije u Moskvi, gde mu se 1938. godine lečila i majka. Sedamdesetih godina prošlog veka Cačijung je radio kao knjigovođa u jednoj komuni.
Poslednji brak Mao Cedung sklopio je 1939. godine, po odobrenju najužeg partijskog rukovodstva. Izabranica njegovog srca bila je ne baš mnogo talentovana i uspešna glumica Čijang Čing, sve drugo samo ne obrazovana i lepa. Mao je tada imao 45, a ona oko dvadeset. (Kao godine njenog rođenja pominju se 1912. i 1914) Da Mao dobije partijski blagoslov za taj brak presudnu ulogu imale su dve stvari - okolnost da je Čijang Čing bila u drugom stanju i njeno obećanje sa se neće "mešati u politku". Čijang Čing rodila je ćerku, kojoj su dali ime Li Min, i zaista se držala date reči - sve do početka šezdesetih godina. Tada se neočekivano pojavila na javnoj sceni - svakako ne bez Maove saglasnosti - i umešala se u politički život na najgori mogući način, kao najuticajniji lider Kulturne revolucije i najautentičniji tumač Maovih velikih misli. Zulume koje je počinila sa svojim drugovima iz «štaba Kulturne revolucije», koji će kasnije zajedno s njom ući u kinesku istoriju pod imenom «četvoročlana banda», teško su pojmljiva čak i Kinezima, koji su za vreme Maove vladavine svašta preturili preko glave. Na kraju je morao i Mao da se javno ogradi i od nje i od njenih «saboraca». Od 1973, Čijang Čing morala je da traži pismeno odobrenje da bi ga posetila.
Čijang Čing je bila sve najgore što se može biti - sebična, mušičava, pohlepna, sadistički nastrojena... Javno je propovedala puritanizam, a privatno priređivala projekcije pornografskih filmova. Zagovarala je skomnost, a njene lične stvari, kada je obilazila gradove, prevozili su kamionima.
Kad su je obavestili da Mao umire, otišla je da ga poseti tek pošto je dovršila partiju karata. Na vencu koji je položila uz njegov odar pisalo je "Tvoj učenik i saborac". Od supruga se oprostila u crnoj haljini, iako je u Kini zvanična boja žalosti bela. Da se kojim slučajem udavila u reci Jangce sigurno bi se za njenim telom tragalo uzvodno.
Posle Maove smrti 1976. godine, uhapšena je i bačena u tamnicu zbog počinjenih nedela za vreme Kulturne revolucije.
Čijang Čing (Plava Reka) bila je prilično modra, kad su je našli u zatvorskoj ćeliji 14. maja 1991. godine - obešenu.
DOBROVOLJNO OTIŠLI
DA ne bi svoju kožu spasavali bekstvom ili svoja nedela plaćali glavom, dvojica diktatora su se «dobrovoljno» odrekla vlasti. Učinio je to čileanski zlotvor Augusto Pinoče, ali tek pošto je prethodno obezbedio sebi imunitet kao doživotni senator. Kasnije, kada je taj imunitet izgubio, nije ga bilo moguće izvesti pred sud zbog bolesti, fizičke i mentalne. On se do kraja života neće oporaviti i ući će u red onih zlikovaca prema kojima je sudbina bila bez ikakvog valjanog razloga milostiva.
Indonežanski diktator Suharto napustio je vlast gotovo uvređen što su se njegovi zemljaci usudili da ga proglase za zlikovca i lopužu. Učinio je to pošto je smotao sve što se moglo pokrasti u zemlji. I on, kao i Pinoče, neće moći da bude izveden pred lice pravde zbog bolesti i senilnosti.
(Nastaviće se)