Uloga Nikole Popa

27. 05. 2007. u 00:00

Statista i volonter Nikola Pop dobio je ulogu egzekutora partijske direktive u Niškom pozorištu. Ljubiša Ba?i? uhapšen što je, navodno, na priredbi AFŽ otpevao nedoli?nu i uvredljivu pesmu. Pozivanje na Moskvu Ljubiši Ba?i?u nije pomoglo, pa je osu?en na tr

Piše: Miodrag Mija Ilić
“JA znam samo ono što smo tih dana čuli. A čuli smo da je Miodrag Kovačević bio tesno povezan sa Gestapoom. Julka Bukvić, takođe. Da su i drugi, Žika Vučković, recimo, imali veze sa Gestapoom i četnicima... Jedan dobar broj ljudi radio je za nekoga, eventualno možda i zato da bi sačuvali glavu. Da li je tu bilo i nekih para, ja ne znam. Sve je to pod velom tajne... Nije se smelo o tome ni pričati, ni raspitivati... “, kazao je Ljubiša Bašić novinaru Feliksu Pašiću.
Bačić je još ispričao da je u Pozorištu statirao neki Sergej Prokopenko, očigledno ruski emigrant. Smatrali su ga za komunistu i pretpostavljali da se vrzma među glumcima po zadatku. Odmah po oslobođenju taj čovek je nestao. Bilo je opšte uverenje da je on potkazao one koji su imali veze sa okupatorom... I kao što je beogradsko Narodno pozorište imalo Nikolu Popovića, komesara i progonitelja glumaca, tako je niško imalo nekog Nikolu Popa, takođe egzekutora partijske direktive.
“NIKOLA Pop je bio čudan čovek", nastavlja Bačić sa svedočenjem. "On nije ni statirao, bio je volonter. Strašno se plašio bombardovanja, a bio je i veliki pijanac. Nabavio je onu traku Luft Schutz (Vazdušna odbrana), koja mu je omogućavala da se kreće za vreme bombardovanja, što je inače bilo zabranjeno. Ta traka mu je služila za to da ode do kafane i da se napije od straha. Odjednom, posle oslobođenja, taj se Nikola Pop pojavio s ovolikim revolverom u Pozorištu. I počeo je da drma. Niko se, naravno, nije usudio da pita da li ga je poslala OZN-a.”
Bežeći od žestokih savezničkih bombardovanja, ali i od pretnji četnika Koste Pećanca, Ljubiša Bačić se našao u Sokobanji, koju su već bili zauzeli partizani. Kontakt sa oslobodiocima ga je skupo koštao, jer je po presudi vojnog partizanskog suda dospeo u zatvor, tačnije u “radni logor”, zato što je na svečanoj priredbi za drugarice, članice AFŽ, otpevao “nedoličnu i uvredljivu pesmu”! Ta pesma je bila kavatina iz opere “Rigoleto”, koja počinje rečima: “Ja posmatram sve žene što prođu, al’ sam hladan i duša o njima ne sneva”…
“SVE onako, ženska pesma o ženama, jedan ljubavnik koji se menja”, veli Bačić. "Kad sam završio, mene uhapse na pozornici. Ispitivali su me - da nisam poslat od četnika, od ovih, od onih... Mislim da neki od tih islednika, a bilo ih je petoro ili šestoro, nisu znali ni ko sam. Jedan od njih, koji nije imao jedno oko, upitao me je: - Je l’ ti voliš operu? - Kako da ne - rekoh - volim. - Jesi li išao na koncerte? - Kad god je bilo mogućno, išao sam. - A je l` se baviš često pevanjem? - Da, naravno. A onda se on prodra: - Pa, ti da si iz džungle doš’o to ne bi pevao! - Ja, ni sam ne znam otkud mi ta hrabrost, odgovorih: - Naravno, da sam iz džungle došao to ne bih pevao, jer to je Verdi, `Rigoleto`, a slušao sam to pre nekoliko dana na Radio Moskvi! - Mi ćemo tebe na front, pa tamo ti da pevaš!
Pominjanje Moskve ipak je zaustavilo dah svima, i saslušanje bi završeno. Posle, na suđenju u nekoj školi, sudija, daktilograf poluseoskog tipa, osudi me na tri meseca prinudnog rada...
... Tucao sam kamen negde oko sela Krupca. U oslobođeni Niš ušao sam kao uhapšenik. U zatvoru zaboravili na mene. Jednoga dana dolazi neki Timošenko, koji je bio bog za grad Niš, pa me pita: - Šta ćeš ti ovde? Onda me odrede u Narodno pozorište, niško, ali ubrzo me mobilišu...”
NAGAĐANjA da je prvak niškog pozorišta, Miodrag Kovačević, bio saradnik Gestapoa, poriču dvojica istoričara, Đorđe Stamenković i Branimir Živković, obojica dugogodišnji saradnici Arhiva grada Niša. U Arhivu nema nijednog dokumenta, zapisnika suđenja, optužnice, presude, žalbe i slično, koji bi se odnosio na streljanje glumaca. Međutim, u literaturi ima više izjava o njihovom stradanju, koje veoma dobro pamte starije Nišlije.
Po iskazu Kovačevićeve supruge, Ružice, kaže Živković, on je ubijen u okolini sela Gabrovca zato što se sastajao i družio sa Keserovićevim četnicima. Išao je da traži hleb, jer su to bila teška vremena, naročito uoči oslobođenja, kad u gradu ničega nije bilo. Bilo je dovoljno što je viđen u društvu četnika, pa da kasnije bude optužen. Nije bilo ni milosti, ni strpljenja, ni savesnog istraživanja.
Nestali su mnogi nevini, ili sumnjivi samo zato što je o njima kružio glas da sarađuju sa okupatorom i narodnim izdajnicima.

(Nastaviće se)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije