Rusi su održali obe?anje i poslali jedinicu sa 500 vojnika i ?etiri velika topa, te je u tu ?ast prire?ena parada na Vra?aru. Dositej nije mogao da do?e na paradu ni pešice, niti na konju, pa mu je Kara?or?e poslao taljige
Da bi onemogućili savezništvo Karađorđeve Srbije sa Austrijom ili Francuskom, rusofilski raspoložene starešine poslale su 12. novembra 1810. godine delegaciju na čelu sa vojvodom i savetnikom Milanom Obrenovićem u glavni štab moldavske armije u Bukureštu zahtevajući da "ruska vojska zaposedne sve tvrđave". Istovremeno, po Karađorđevom nalogu, kao deputat odlazi u Bukurešt kod glavnog zapovednika ruske vojske u Vlašku i Dositej da bi svojom diplomatskom veštinom privoleo Ruse da ustaničkoj Srbiji pošalju vojsku i oružije.
U ONDAŠNjEM glavnom štabu bio je Dositej još pre četiri godine uspešno zastupajući interese srpskih ustanika. Ponovo boraveći u Vlaškoj, u zavejanom Bukureštu, bio je Dositej zapanjen zbog intriga, spletki i svađa onih koji su tamo stigli kao i on da rade "po srpskoj stvari". Bio je iznenađen i naglom bolešću srpskog poslanika Milana Obrenovića za koga su pričali da je otrovan u Bukureštu po nalogu Mladena Milovanovića...
Posle uspešnih pregovora, vraćajući se iz Vlaške, po ciči zimi, Dositej je nazebao i sve gore kašljao, što je veoma zabrinulo njegovog pratioca - ruskog pukovnika Fedroviča. Kada je u njegovom društvu 29. januara stigao u Beograd, srdačno ih je dočekao Karađorđe, kojem su odmah podneli povoljan izveštaj o dolasku ruske pomoći u vojsci i naoružanju za dalje ratovanje protiv Otomanske imperije.
Po pisanju hroničara, u Beogradu je 10. februara 1811. godine bio svečano dočekan odred od pet stotina dobro naoružanih ruskih vojnika koji su iz Vlaške dovukli i četiri veća topa. Na održanoj paradi na Vračaru uz "pucnjavu stotina topova", da bi pozdravili rusku "mlogomilu braću", bilo je mnogo sveta po šančevima i krovovima kuća, naročito oko Stambol kapije. A oduševljenje se još više povećalo kada su Beograđani ugledali vožda Karađorđa sa članovima svoje vlade osnovane samo nedelju dana ranije, u kojoj je Dositej Obradović bio postavljan za prvog srpskog popečitelja (ministra) prosvete.
KAKO stari i bolesni Dositej nije mogao doći na ovu paradu ni peške, ni jašući konja, po zapisu Sime Sarajlije, vožd Karađorđe mu je poslao taljige, "najluksuznije i najudobnije" prevozno sredstvo u Beogradu. Pozdravljen klicanjem od okupljenog naroda, ispunjen velikom radošću, Dositej je brzo izašavši iz taljiga požurio da se pridruži voždu da bi zajedno sa vladom, vojvodama i sveštenicima poželeli sve najbolje marširajućem ruskom odredu s kojim će srpski ustanici izvojevati nove pobede...
o Kao rodoljubu, najobrazovanijem čoveku ustaničke Srbije, zašlom u godine mudrom Dositeju, koji se u Praviteljstvujušćem sovjetu nije borio za vlast nego da u narodnim poslovima pomogne Karađorđu, najteže je padala nesloga, sebičnost i primitivnost pojedinih srpskih starešina.
I pored kostobolje i ostalih boljsi koje su ga mučile, po pisanju savremenika, Dositej je predstavljen kao veoma dobar čovek, koji ima razumevanja za svakog nevoljnika, da im pomogne pametnim savetima a i manjom sumom novca. A ponekad je uspevao da na sastancima Sovjeta spase i poneku glavu lažno optuženih ljudi iz naroda, poput berberina Nićifora Ninkovića.
(Nastaviće se)