Pohvale posle prve izložbe u Beogradu. Pesnik Gustav Krklec govori o “naro?itoj umetni?koj duši: ženskoj, dekorativnoj i suptilnoj”
U DECEMBRU 1928. godine, načeta gnevom i gorčinom na rodni Požarevac, Milena Pavlović Barili priređuje prvu samostalnu izložbu u Beogradu u Novinarskom domu. Umetnička javnost ne ostaje nema. U izloženim radovima, a njih je više od stotinu slika, pastela, akvarela, crteža i manjeg broja ulja, prepoznaje se, kako piše u “Politici” Sreten Stojanović, “dekorativno-ilustrativna strana izložbe (koja) najavljuje jednu novu snagu na koju već danas možemo računati kao i da je čistota linije i jedna doza mekoće u izvesnom broju ilustracija naročito upadljiva”.
Pesnik Gustav Krklec govori o “naročitoj umetničkoj duši: ženskoj, dekorativnoj i suptilnoj”, o tome da se iza “tih čipkastih, južnjačkih snova i tragedija naslućuju dublji vezovi protkani krvlju”. Predoseća da je izložba “prva kapija u svet, pravo oslobađanje sebe, prvi krik, prva unutrašnja manifestacija mlade umetnice”.
Neposredno posle Beograda, Milena otvara svoju samostalnu izložbu i u Požarevcu, u januaru 1929. godine, u zgradi sadašnjeg Narodnog muzeja, a ondašnjoj “Krstinoj kući”. Izložbu je otvorio profesor i slikar Josip Vučetić.
S proleća iste godine u Paviljonu “Cvijeta Zuzorić” u društu sa Jovanom Bijelićem, Nojem Živanovićem, Ljubom Ivanovićem, Lazarom Ličeonskim, Pomorišcom, Radovićem, Tartaljom, Rosandićem, Stijovićem, Stojanovićem i drugim jugoslovenskim umetnicima, Milena je predstavljena sa dva pastela. Već na jesenjoj izložbi “Lade” 1930. godine Milena izlaže šest ulja, a dve godine kasnije 1932. godine na petnaestoj izložbi “Lade” predstavljena je serijom od deset pastela, ulja i akvarela sa puta po Španiji.
Odjek u novinama pokazuje da je Milenino slikarstvo i izdvojeno i zapaženo. Pesnik Todor Manojlović kaže da “portre Milana Konjovića i autoportre Milene Pavlović Barili odaju solidnu tehniku i dobro vaspitan umetnički ukus”. Stefan Hakman ističe: “Najuspelije od pastela Milene Pavlović Barili biće portre devojčice II”.
Najneposredniji je i najtopliji zapis dr Marije Ilić u “Beogradskim novinama”: “Uz vrata desno su dva portreta, radovi gospođice Pavlović Barili, jedne mlade srbijanske slikarice, kojoj njeni prijatelji iz udruženja proriču umetniku budućnost.
Dok gledam njene radove, izlazi mi pred oči slika ove mlade devojke iz stare srbijanske porodice: tanka, vitka, sa dugim nežnim prstima, koji kao da su stvoreni za slikarsku kičicu. U očima joj uvek gori prijatno svetlo, ono svetlo koje dolazi od povišenog duševnog života, od onog nervoznog, večnog traženja pravca i puteva”.
Milena sva ustreptala i usplamtala žudi za Španijom, zemljom Velaskeza, Goje i Zurbarana. I 1930. godine ona obilazi Barselonu, Sevilju, Granadu, Kordobu i Madrid. Kratko boravi u Parizu, sve bežeći od pretećih svetskih, ekonomskih i političkih lomova koji se nadvijaju nad Evropom.
Posle Španije i kratkog boravka u Parizu, Milena 27. decembra 1931. godine u Londonu u “Bloommsbury Gallery” priređuje samostalnu izložbu dekorativnih slika, predela i portreta. “Daily Express” na prvoj strani donosi njenu fotografiju i informacije da je otvaranju izložbe prisustvovao Čedomilj Mijatović, stari srpski ministar, engleski grof i književnik, kao i Sibe Miličić, pesnik i slikar, koga je Milena portretisala. Izložbu je otvorio poslanik dr Đurić.
(Nastaviće se)